Ružna slika hrvatske stvarnosti danas ruši i posljednje iluzije da ekipa na vlasti vodi beskompromisnu borbu protiv sveprisutne korupcije.

Uostalom dobro se sjećamo izjave još jednog omiljenog premijera iz redova HDZ-a, one Ive Sanadera izrečene u kolovozu 2011. godine da ”lopovi, lupeži i kriminalci, oni koji daju i primaju mito neće mirno spavati” ili, pak, one Tomislava Karamarka, izgovorene iste godine pri pristupanju stranci kako “ulaskom u HDZ želi pomoći da se nastavi oštra borba protiv korupcije…”

Sve što normalan čovjek može osjetiti dok sluša aktualnog predsjednika Vlade Andreja Plenkovića na spomenutu temu jest neizdrživa mučnina.

Mučnina izostaje tek kod onih kojima je svijet iluzije draži od ove odurne zbilje. Ljudima kojima istina o umreženosti politike i kriminala nakon ovih nekoliko desetljeća beskrupulozne pljačke biva gotovo normalna. Normalno im je da živimo u zatrovanome, bolesnome sustavu sačinjenom tek za nekolicinu enormno bogatih.
Sve što normalan čovjek može osjetiti dok sluša aktualnog predsjednika Vlade Andreja Plenkovića na spomenutu temu jest neizdrživa mučnina. Mučnina izostaje tek kod onih kojima je svijet iluzije draži od ove odurne zbilje

Nije mi odista jasno kako ova najnovija situacija, ali i sve one koje su joj prethodile, ne izazivaju bijes i neugodu ljudi koji zasigurno nisu robijali, patili se, odricali pa i ginuli za ovakvu, lopovsku i duboko nepravednu Hrvatsku, a njih vlast huška kontra petokrake.

Dok pišem vrte se na TV-u vijesti. Najavljuje se skori izlazak iz pritvora hadezeovke Josipe Rimac, čiji je odvjetnik javnost upoznao s tim da je u pritvoru pisala knjigu (to bi valjda trebala biti prijetnja potencijalnim pokajnicima, svjedocima optužbe???).

Doznajemo i da je pisanje moguće jer je u pritvoru uživala ”određenu komociju i diskreciju”. Čime je to Rimac zaslužila poseban tretman u koji omogućava mir u kojemu je moguć kreativan čin pisanja? Nadamo se ne istim onim postupcima zbog koji je u pritvoru i završila.

Taman kad je u medijima splasnula priča tko je sve upetljan u korupcijsku aferu u kojoj je glavni akter lijepa i elegantna Kninjanka koja je godinama na važnim i utjecajnim funkcijama u spomenutom trulom sustavu, jedna je zagrebačka adresa, ona u Slovenskoj 9, zahvaljujući novoj korupcijskoj aferi, postala općepoznata.

Pod paravanom regionalnoga kluba Slavonaca postala je, po svemu sudeći, mjestom visokopozicioniranih lopuža, ”onih koji daju i primaju mito” te onih važnih a neupućenih koji su valjda trebali poslužiti iluziji da je u ilegalnome klubu sve legalno.

Našlo se tu svakojakih moćnika, od sudaca, ministara, upravitelja kaznionica pa do supružnika predsjednice, bivših i aktualnog predsjednika i takozvanih poduzetnika, kojima je od slobodnog tržišta milije podmazivanje za dobivanje unosnih poslova od države.

Dio naših izuzetno bogatih poduzetnika radije i oduzimaju negoli poduzimaju. Otimaju. Kradu od države i radnika, ma od koga stignu i onda se još ukradenim šepure, po jahtama, u elitnim stanovima, vilama i vikendicama s bazenima dok opljačkana sirotinja ili jedva spaja kraj s krajem ili jede u pučkoj kuhinji.

Svoje ”poduzetničko znanje” prodaju po skupim privatnim fakultetima koji niču poput gljiva nakon kiše, odgajajući za dobar novac nasljednike nalik sebi… Mlade ljude koji će nas papagajski uvjeravati kako je ispravnije ”imati” nego ”biti” te da je neljudski, duboko nepravedni liberalni kapitalizam jedini mogući sustav za sve.

Glavni akter ove nove afere je moćni janafovac Dragan Kovačević do jučer u zvijezde kovan menadžer. Njegov odvjetnik, nakon što je opozvan i nakon što mu je uručen izvanredni otkaz tvrdi, naravno, da je nevin i da se u pritvoru ne osjeća dobro, jer tamo ne pripada. Smatra također kako se orkestrirano narušava dignitet njegova osumnjičenika.

Vrećice s novcem u Klubu, slične valjda onima kakve je svojevremeno Mladen Barišić nosio Sanaderovom HDZ-u, nisu navodno bile namijenjene Kovačeviću, a paket s milijun eura u njegovoj Toyoti Hilux u prijateljevoj garaži je legalan novac, tvrdi odvjetnik…
Nije mi odista jasno kako ova najnovija situacija, ali i sve one koje su joj prethodile, ne izazivaju bijes i neugodu ljudi koji zasigurno nisu robijali, patili se, odricali pa i ginuli za ovakvu, lopovsku i duboko nepravednu Hrvatsku, a njih vlast huška kontra petokrake

Vjerojatno smo mi krajnje neupućeni jer je potpuno normalno u markiranju životnog stila jednog ovako ”uspješnog poduzetnika” vozikati milijune eura od garaže do garaže i usput bacati mobitele u Savu.

O.K. od odvjetnika se to i očekuje.

Mene osobno puno više nervira ono hadezeovsko višedesetljetno ponavljanje kako ništa ne znaju, nisu znali i, vjerujte, ni ubuduće neće znati ništa o prljavoj igri njima bliskih poduzetnika na domaćem terenu.

Presuda Sanaderovom HDZ-u prema kojoj je bio dužan vratiti 24 milijuna kuna stečenih na ilegalan način pala je na najvišoj instanci. O ponovnom suđenju nitko ne govori.

Zašto bismo im mi onda vjerovali da su se promijenili na putu od stranke ”zna se” do ove današnje ”ne zna se”.

Brojni važni posjetitelji Kluba u Slovenskoj 9, kojem je neki grafiter, ne bez razloga, plavom bojom izmijenio ime u Muzej korupcije, pokazuju da ova naša državica i postoji samo zato da bi se oni umrežili, povezali, podmitili, obogatili i ostali moćni.

Ta ružna slika hrvatske stvarnosti ruši i posljednje iluzije. Lopovi, lupeži i kriminalci spavaju mirno. Beskompromisna borba vodi se samo za vlastitu moć i džep!

autograf