Na Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča javila se Larisa Janičev - Stojanović. Rođena u Vukovaru 1973. godine. Bavi se pisanjem poezije, umjetničkim govorenjem, moderatorstvom na promocijama i organizacijom pjesničkih susreta i pjesničkih tribina.

Objavljuje na mreži za širenje književnih aktivnosti na World Wide Webu i elektronsku distribuciju književnih tekstova mladih autora jugoistočne Europe. Objavljivana je na natječajima te "ušla" u mnoge zbornike; objavljivana je na raznim radio postajama, web stranicama pjesničkih i književnih udruga, portalima poezije, na internetskim stranicama časopisa i ostalim časopisima...

2011. godine objavljuje svoju prvu zbirku ljubavne poezije „Tragovima ljubavi“ ( 2011. ), a prihod od prodaje na promocijama namijenila je Udruzi „Sunčica“ – zlostavljane i silovane žene u Domovinskom ratu“, te Udruzi „Braniteljice Domovinskog rata Vukovarsko – srijemske županije“.  Godine 2014. objavljuje svoju drugu zbirku poezije "Kao kiša", te je također dijelom humanitarno djelovala. Hrvatska braniteljica, dragovoljka Domovinskog rata. Udana, majka dvoje djece, živi i stvara u Vinkovcima.

 

PONOR




                                                                                                                                                                                                                                                    Čuvam,

opraštam,

gledam

živim.

Zatvarajući oči.

Ti me tupo gledaš,

a ja tonem duboko,

još dublje,

skupa s tobom.

Čuvam,

opraštam,

gledam,

pokušavam razumjeti.

Ali ne ide.

Gledam,

šutim,

živim...

Ali više ne opraštam.

 



                                                                                                                                                                                                                                                  IŠČEKIVANJE




                                                                                                                                                                                                                                                            U otkucajima tražim korake tvoje.

Tražim te na zidu, ali tamo

igraju se samo sjenke klatna sata.

Kazaljke nemilosrdno šetaju

prebrojavajući minute -

tik - tak...

Pokušavam odagnati taj zvuk iz glave,

iz svojih misli...

Tik - tak...

Uporno osluškujem stope.

Čujem korake kako stižu

pred moja vrata i zaustavljaju se.

I onda, opet krenu

To otkucava dva.

 
FANTAZIJA

Budim se u beskraju,
u bespuću,
nošena iluzijom snova i želja.
Lebdim iznad stvarnosti
prepuštena oblacima.
Udišem sreću -
Ah, divno je ne misliti ništa.
Samo uživati.

 
 BEZ STIDA


Iz inata, pretrčat ću put do tebe,
a ti me sustigni i zabrani ako možeš.
Iz inata ću ti pokucati na vrata,
a ti izbaci me!
Ogledat ću se u tvojim očima
iako znam koliko te to nervira.
Sjedit ću pred tvojom kućom i brojati prolaznike,
a ti mi i to probaj zabraniti.
Vikat ću na sav glas - volim te!
I to bez stida.
A ti se pojedi od muke.

 
NIJE ME BRIGA


Nije me briga kad padaju kiše,
ti dišeš kraj mene,
to mi je važno.
Nije me briga kad snjegovi viju,
griješ me dahom i osmjehom svojim.
Na vrijeme ne gledam od kako si sa mnom
pa nije me briga ni ako je kasno.
Ni ako sam tužna nije me briga,
suza iz oka ostat će suha.
Jer voliš me znam,
sad mi je jasno.