Prije samo nekoliko dana novi premijer Andrej Plenković stajao je uz svog zadarskog gradonačelnika Božidara Kalmetu i govorio o presumpciji nevinosti. Protiv Kalmete su, naime, podnesene dvije vrlo ozbiljne optužnice, koje je zaradio kao ministar u vladi Ive Sanadera. Činjenica da je Kalmetinim optužnicama opterećen cijeli HDZ-a, Plenkoviću možda i smeta, ali on nema hrabrosti upustiti se u ozbiljan politički obračun unutar vlastite stranke, nego radije pristaje graditi na temeljima od vjetra. Dok god je tako, Hrvatska nema šanse u borbi protiv korupcije.
Sasvim prigodno, na Međunarodni dan borbe protiv korupcije, direktor HEP Toplinarstva Ivica Martinek podnio je ostavku zbog moralnih razloga. Njegov moral, naime, nije mogao preći preko snimke razgovora objavljene u medijima, na kojoj on, Ivica Martinek, daje nalog svom podređenom, direktoru Pogona posebne toplane Mariju Marjanoviću, da na natječaju zaposli nećaka predsjednika Uprave HEP-a Perice Jukića. Ovo zaposlenje trebalo je biti realizirano nauštrb kandidata koji ispunjava sve uvjete za posao, a uz to ima i potvrdu da je sudjelovao u Domovinskom ratu.
U snimljenom razgovoru koji je Martineka ostavio bez posla čujemo kako naređenje o zapošljavanju nećaka predsjednika Uprave dolazi odozgo. Ako se stvar ne realizira, Martinek vjeruje da će biti smijenjen.
– I ja sam dobio naredbu. Ja s tim dečecom nemam ništa..., vajka se Martinek, ali stvar je za njega pošla po zlu. Marjanović mu je namjestio pušku. Kaže da nije mogao trpjeti da netko prekrši zakon. Tako je, spektakularnom snimkom, brzopoteznom ostavkom i prijavom koju je odmah podnio USKOK, nastavljena opjevana hrvatska borba protiv korupcije.
Sasvim prigodno, slučaj se razvio i dobio svoj epilog u samo nekoliko sati, kao da korupcija ovdje ne stanuje. A opet, svima je jasno da je na djelu uhvaćen jedan od milijun.
O konkretnom slučaju nema se tu za reći puno više od onog što je javnost o slučaju Martinek doznala od osam sati ujutro do tri sata poslijepodne. Međutim, ono o čemu se uz ovaj slučaj može govoriti jeste sistemska korupcija, koja se, između ostalog, očituje i u pravu posjednika potvrde o sudjelovanju u Domovinskom ratu da pri natječaju za radno mjesto ima prednost ispred drugih kandidata.
U Hrvatskoj pola milijuna ljudi ima ove potvrde. U odnosu na njih, svi koji u Domovinskom ratu nisu sudjelovali, iz ovog ili onog razloga, mogu se s pravom potužiti na diskriminaciju. Na burzu za zapošljavanje, recimo, stigle su generacije koje u ratu niti teoretski nisu mogle sudjelovati i zašto bi ti mladi ljudi, kad je u pitanju tako važna stvar kao zapošljavanje, pred zakonom bili građani drugog reda?
O tome se u našoj kući uglavnom ne govori, ali privilegijama koje su osiguravali za pola milijuna ljudi političari na vlasti kupovali su biračko tijelo. Tu vrstu političke korupcije nije probitačno propitivati, jer svaka riječ koja dovede u pitanje veteranske privilegije za sobom povlači cijeli spektar optužbi, od onih za jugnostalgiju, do onih za mržnju prema svemu što je hrvatsko.
Kupujući ljubav takozvane braniteljske populacije, Hrvatska demokratska zajednica zapravo je kupila monopol na Domovinski rat. Najveći politički suparnici HDZ-a, socijaldemokrati, radili su navlas isto, ali s puno manje uspjeha. Sve ove godine nije se našao nitko da se založi za jednake šanse svakog čovjeka u društvu. Zar u takvim okolnostima netko očekuje da borba protiv nepotizma, klijentelizma i drugih anomalija kojima smo svakodnevni svjedoci može imati ikakve šanse?
Sistemska korupcija koju imamo u Hrvatskoj njegovana je godinama i ona se, dakako, ne tiče samo privilegiranih branitelja. Ona je u svakoj pori hrvatskog društva. Toliko smo navikli na pojave poput ove u HEP Toplinarstvu da utemeljena sumnja u korupcijsko djelovanje članova velikih stranaka više gotovo da i ne utječe na raspoloženje biračkog tijela.
Prije samo nekoliko dana novi premijer Andrej Plenković stajao je uz svog zadarskog gradonačelnika Božidara Kalmetu i govorio o presumpciji nevinosti. Protiv Kalmete su, naime, podnesene dvije vrlo ozbiljne optužnice, koje je zaradio kao ministar u vladi Ive Sanadera. Činjenica da je Kalmetinim optužnicama opterećen cijeli HDZ-a, Plenkoviću možda i smeta, ali on nema hrabrosti upustiti se u ozbiljan politički obračun unutar vlastite stranke, nego radije pristaje graditi na temeljima od vjetra. Dok god je tako, Hrvatska nema šanse u borbi protiv korupcije.
Zato, iza Ivice Martineka stupaju stotine drugih martineka, koji će po nalogu odozgo zapošljavati po ocu i stričevima. Velika većina njih bit će pametnija od direktora HEP Toplinarstva. Neće biti nikakve snimke, ali sve će ostati po starom. Ako se ikad u Hrvatskoj nađe vlast koja će uistinu poželjeti provesti reformu društva, nju će se moći prepoznati po tome što ne ide niz dlaku, nego uz dlaku većinskom biračkom tijelu. Andrej Plenković i njegova Vlada nisu nositelji takvih promjena.
novilist
