Baš kao što svakog poštenog Hrvata veseli što je susjedu opet malo crkla krava, e sada smo im ga uvalili, pa nećemo valjda opet s njima živjeti u istoj državi kao nekada u Jugoslaviji iz koje smo jedva utekli!?
Srbi plaćaju penziju Gotovini, naslovnica je srpskog tabloida kojom su izlijepljene trgovine Todorićevog srpskog Konzuma, Idee u Beogradu, manifestno i protestno pozivajući »Kupujmo domaće«.
Sve se to dogodilo gotovo istog časa kada je srbijanski premijer Aleksandar Vučić demonstrativno napustio Bruxelles nakon što je Zagreb primjedbama na otvaranje poglavlja 26 zakočio pregovore Beograda s Europskom unijom, a njegovom ministru vanjskih poslova Ivici Dačiću »odmah nekako palo zanimanje ako je Hrvatska ta koja će odlučivati o tome da li će Srbija u EU«. Na stranu sada meritum Poglavlja 26, (ne)kvaliteta udžbenika u Srbiji i tko to još osim nas i Bugara blokira europski put istočnih susjeda.
Fenomenološki je znatno zanimljiviji taj sustav spojenih posuda koji unatoč svemu neraskidivo povezuje Hrvatsku i Srbiju koje i nakon službene rastave ovisnički nastavljaju živjeti u lošem braku. Trenutak u kojem Aleksandar Vučić, 20 posto više napućenijih usnica od uobičajene ledeno napuhane normale, ljutito zalupi briselskim vratima diplomatski skidajući majku i sve svece Hrvatima u dubini svoje nutrine, baš kao i onaj Kolinde Grabar-Kitarović koja sikćući i jedva otvarajući usta čini isto Srbima koji su joj podvalili svoje čokoladice za dubrovačke mališane, prizori su iz bračnog života dvoje najboljih neprijatelja na ovom svijetu.
Ne plaču Srbi za Europom koju im eto sada pokvareni Hrvati na sve moguće načine otimaju, uostalom majčica je samo jedna, a ona se zove Rusija. Fućka se njima za Bruxelles i Strasbourg, baš kao i za modri barjak sa žutim zvjezdicama na kojem bi njihova bila (prokletstvo!) ona 28. i to »second hand«, naslijeđena od mrskih Hrvata, nakon što su Britanci svoju ugasili. Ono što jedino istinski boli nacionalni ponos svakog poštenog Srbina, znaju to dobro Vučićevi tabloidi, Gotovinina je penzija koju sami financiraju kupujući kod Todorića!
Baš kao što svakog poštenog Hrvata veseli što je susjedu opet malo crkla krava, e sada smo im ga uvalili, pa nećemo valjda opet s njima živjeti u istoj državi kao nekada u Jugoslaviji iz koje smo jedva utekli!? Taj princip uzajamnosti i ovisnosti u međusobnim pakostima jedino je što istinski povezuje Srbe i Hrvate, a ne tamo nekakve europske vrijednosti i vrednote, pogotovo ne one u Poglavlju 26 o obrazovanju i kulturi. Kakav slobodni protok roba, ljudi i novca, kakve demokratske tekovine i slobode, kakvog to smisla ima dok nas uspješno dijele čokolada »Mony« i Gotovinina mirovina?
Zato nas od mira, prosperiteta i blagostanja više vesele Kiowa helikopteri u Zemuniku zbog kojih će u Batajnicu doletjeti MiG-ovi 29. Tuk na utuk kao jedini raison d'etre koji se ciklički ponavlja od jedne do druge tragedije nikada ne isključujući mogućnost nove.
Dogodi li se nekim čudom da Srbija i Hrvatska jednog dana otvore zajedničku stranicu svoje europske povijesti, ne treba sumnjati da će one biti njezin pouzdan, sveprisutan i efikasan remetilački faktor koji nikada neće zaboraviti svoje čokolade i tuđe generale.
Za egzistiranje te simbioze jedino je bitno otvoriti i zatvoriti Poglavlje 69 međusobnih odnosa.
novilist
