Da se vlastima u Bagdadu itekako žuri s potencijalnom američkom vojnom pomoći, nimalo ne iznenađuje - ekstremisti iz ISIL-a sve su bliže glavnom gradu te se i dalje vode borbe za obližnji grad Baquba, mada zadnje informacije govore kako su iračke snage odbacile prvi ISIL-ov napad (vidi: ISIL sve bliže Bagdadu - krenula odlučujuća bitka za grad Baqubu, svega 30-ak kilometara od glavnog grada Iraka).Američki dužnosnici jučer su potvrdili kako je iračka Vlada eksplicitno zatražila od Pentagona da pokrenu zračne napade protiv militanata, no izgleda kako isti neće stići tako brzo. Naime, iz SAD-a poručuju kako nisu spremni te kako im nedostaje obavještajnih podataka. Kako prenosi AP: "Obavještajne rupe ostavile su Bijelu kuću bez sigurnosti gdje i kada udariti na militante". Situaciju je komentirao i načelnik glavnog stožera američke vojske, General Martin Dempsey: "Dobili smo zahtjev od iračke Vlade za zračnu snagu, ali rezultati takvog napada bi bili nepoznati dok ne dobijemo kompletnu obavještajnu sliku. Nije to baš tako jednostavno kao da gledate konvoj na iPhone-u i onda udarite na njega".
Unatoč ovim argumentima koje iznosi Dempsey, pomalo je teško vjerovati da je SAD baš toliko vojno "nepripremljen" za napad na ISIL. Dovoljno je samo sjetiti se brzine kojom su organizirali napad na libijsku vojsku 2011. - tada očito nisu imali "rupe u obavještajnoj slici". Zbog toga bi se moglo spekulirati kako je pravi razlog američkog odgađanja zapravo politički.
Naime, SAD zapravo ne želi pomoći Malikiju - opstanku Iraku možda da, ali Malikiju zapravo ne, barem ne "ovakvom" Malikiju koji bi iz cijelog sukoba, ako se SAD uključi, mogao izaći još i snažniji i uz još veću koncentraciju moći u rukama šijitske politike.
Kako prenosi Reuters - predsjednik Barack Obama jučer je bio suočen s žestokim pritiskom američkih zastupnika koji žele da on uvjeri Malikija da treba podnijeti ostavku zbog "lošeg vodstva". Drugim riječima, pojedini akteri u SAD-u žele iskoristiti ofenzivu ISIL-a za rušenje Malikija, njihovog dojučerašnjeg važnog saveznika koji se u međuvremenu "oteo kontroli" te je danas znatno bliži Teheranu nego Washingtonu.Iz Obaminog komentara zapravo se sve može iščitati: "SAD neće jednostavno ući u vojnu akciju u Iraku u nedostatku političkog plana Iračana koji bi nam dao nekakvo uvjerenje da su spremni raditi zajedno". Drugim riječima - SAD je u ovoj situaciji itekako propustio učiniti "pravu stvar" - imajući u vidu kako je kolaps iračke vojske uvelike njihova zasluga, jer to je zapravo vojska koju su oni stvarali godinama s milijardama dolara - mogli su odmah krenuti protiv ISIL-a, što je Bagdad i tražio, te time pokazati da u američkoj vanjskoj politici i dalje postoje barem tragovi autentične "borbe protiv terorizma".
Ali ne, Washington sada zapravo mirno promatra kako ISIL teroristi vrše pokolj iračkog naroda uz ekstremnu brutalnost i čekaju povoljan trenutak za promjenu političke klime u Bagdadu. Ovo je jako opasno kockanje od strane Obamine administracije, naivno vjerovanje da se ISIL može držati pod kontrolom i iskoristiti u političke svrhe kao poluga. Što se dobiva čekanjem? Razni, za SAD, politički pozitivni ishodi mogu se desiti ako se napad na ISIL odgodi: državni udar u Bagdadu, potpuno popuštanje Malikija pred američkim zahtjevima ili pak zaustavljanje ISIL-a pred Bagdadom i njegovo znatno jačanje u svrhu velikog povratka na sirijski front.
Nekima se na trenutak učinilo kako bi SAD mogli, nakon niza negativnih, napokon odigrati i jednu pozitivnu ulogu, no te iluzije naglo nestaju, a ovo poigravanje s Bagdadom i sa sudbinom iračkog naroda je jasan dokaz.
No, i unutar SAD-a postoje znatne podjele po pitanju što učiniti u ovom trenutku. Neki zagovaraju da se s napadima krene odmah imajući u vidu kako je Bagdad već ugrožen. Drugi se pak slažu s Obamom te ističu kako je ovo idealna prilika za vršenje velikog pritiska na Malikija.
"Obama mora posve jasno poručiti Malikiju da je njegovo vrijeme prošlo", poručio je američki "jastreb", senator John McCain.
Obamina politika na Bliskom istoku ne iznenađuje, ona je konzistentna od početka njegovog mandata, a svodi se na udovoljavanje Zaljevskim monarhijama, prvo u Libiji, zatim u Siriji, a izgleda i ovdje u Iraku. Naime, niti utjecajnoj Saudijskoj Arabiji ne odgovara da Irak zaista postane ISIL-ov teritorij, oni primarno žele Irak natrag u svojoj sferi utjecaja, izvan dohvata Irana. ISIL je pak vatra koje se može proširiti i na Saudijsku Arabiju - da, točno je da upravo iz te zemlje stiže financijska potpora ISIL-u, ali jednom stvoren ISIL se neće moći obuzdati. Štoviše, u Saudijskoj Arabiji već vlada velika paranoja da ISIL ima svoje ćelije i na njihovom teritoriju - organizaciju su stoga stavili na popis terorističkih skupina, osumnjičeni pripadnici se privode, snimaju se čak i propagandni filmovi protiv ISIL-a.
Rijad i Washington imaju ista stajališta u ovom sukobu, oba centra čekaju jedno te isto - da Maliki kaže "odlazim" ili da kaže "reformiram". Nakon tih obećanja krenuti će američki zračni napad i neće biti nikakvih "rupa u obavještajnoj slici", jer izbijanje ISIL-a na saudijsku granicu je apsolutno nedopustivo.
Unatoč ovim argumentima koje iznosi Dempsey, pomalo je teško vjerovati da je SAD baš toliko vojno "nepripremljen" za napad na ISIL. Dovoljno je samo sjetiti se brzine kojom su organizirali napad na libijsku vojsku 2011. - tada očito nisu imali "rupe u obavještajnoj slici". Zbog toga bi se moglo spekulirati kako je pravi razlog američkog odgađanja zapravo politički.
Naime, SAD zapravo ne želi pomoći Malikiju - opstanku Iraku možda da, ali Malikiju zapravo ne, barem ne "ovakvom" Malikiju koji bi iz cijelog sukoba, ako se SAD uključi, mogao izaći još i snažniji i uz još veću koncentraciju moći u rukama šijitske politike.
Kako prenosi Reuters - predsjednik Barack Obama jučer je bio suočen s žestokim pritiskom američkih zastupnika koji žele da on uvjeri Malikija da treba podnijeti ostavku zbog "lošeg vodstva". Drugim riječima, pojedini akteri u SAD-u žele iskoristiti ofenzivu ISIL-a za rušenje Malikija, njihovog dojučerašnjeg važnog saveznika koji se u međuvremenu "oteo kontroli" te je danas znatno bliži Teheranu nego Washingtonu.Iz Obaminog komentara zapravo se sve može iščitati: "SAD neće jednostavno ući u vojnu akciju u Iraku u nedostatku političkog plana Iračana koji bi nam dao nekakvo uvjerenje da su spremni raditi zajedno". Drugim riječima - SAD je u ovoj situaciji itekako propustio učiniti "pravu stvar" - imajući u vidu kako je kolaps iračke vojske uvelike njihova zasluga, jer to je zapravo vojska koju su oni stvarali godinama s milijardama dolara - mogli su odmah krenuti protiv ISIL-a, što je Bagdad i tražio, te time pokazati da u američkoj vanjskoj politici i dalje postoje barem tragovi autentične "borbe protiv terorizma".
Ali ne, Washington sada zapravo mirno promatra kako ISIL teroristi vrše pokolj iračkog naroda uz ekstremnu brutalnost i čekaju povoljan trenutak za promjenu političke klime u Bagdadu. Ovo je jako opasno kockanje od strane Obamine administracije, naivno vjerovanje da se ISIL može držati pod kontrolom i iskoristiti u političke svrhe kao poluga. Što se dobiva čekanjem? Razni, za SAD, politički pozitivni ishodi mogu se desiti ako se napad na ISIL odgodi: državni udar u Bagdadu, potpuno popuštanje Malikija pred američkim zahtjevima ili pak zaustavljanje ISIL-a pred Bagdadom i njegovo znatno jačanje u svrhu velikog povratka na sirijski front.
Nekima se na trenutak učinilo kako bi SAD mogli, nakon niza negativnih, napokon odigrati i jednu pozitivnu ulogu, no te iluzije naglo nestaju, a ovo poigravanje s Bagdadom i sa sudbinom iračkog naroda je jasan dokaz.
No, i unutar SAD-a postoje znatne podjele po pitanju što učiniti u ovom trenutku. Neki zagovaraju da se s napadima krene odmah imajući u vidu kako je Bagdad već ugrožen. Drugi se pak slažu s Obamom te ističu kako je ovo idealna prilika za vršenje velikog pritiska na Malikija.
"Obama mora posve jasno poručiti Malikiju da je njegovo vrijeme prošlo", poručio je američki "jastreb", senator John McCain.
Obamina politika na Bliskom istoku ne iznenađuje, ona je konzistentna od početka njegovog mandata, a svodi se na udovoljavanje Zaljevskim monarhijama, prvo u Libiji, zatim u Siriji, a izgleda i ovdje u Iraku. Naime, niti utjecajnoj Saudijskoj Arabiji ne odgovara da Irak zaista postane ISIL-ov teritorij, oni primarno žele Irak natrag u svojoj sferi utjecaja, izvan dohvata Irana. ISIL je pak vatra koje se može proširiti i na Saudijsku Arabiju - da, točno je da upravo iz te zemlje stiže financijska potpora ISIL-u, ali jednom stvoren ISIL se neće moći obuzdati. Štoviše, u Saudijskoj Arabiji već vlada velika paranoja da ISIL ima svoje ćelije i na njihovom teritoriju - organizaciju su stoga stavili na popis terorističkih skupina, osumnjičeni pripadnici se privode, snimaju se čak i propagandni filmovi protiv ISIL-a.
Rijad i Washington imaju ista stajališta u ovom sukobu, oba centra čekaju jedno te isto - da Maliki kaže "odlazim" ili da kaže "reformiram". Nakon tih obećanja krenuti će američki zračni napad i neće biti nikakvih "rupa u obavještajnoj slici", jer izbijanje ISIL-a na saudijsku granicu je apsolutno nedopustivo.
Izvor: advance
