Političke toge

Kucnuo je čas da već debelo kompromitirana momčad ustavnih sudaca zborno zapjeva "evergreen" - nije popularno reći čiji - Oj, drugovi, je l' vam žao. A, ruku na srce, malo je kome žao što je upravo, 7. prosinca, istekao osmogodišnji mandat predsjednici Ustavnog suda Jasni Omejec i sucima Snježani Bagić, Marku Babiću, Aldi Radoloviću i Ivanu Matiji. Možda će ipak mnogima biti žao što im ustavna pragma dopušta još pola godine dodatne svećeničke hodnje s noge na nogu u istom ceremonijalnom jednoredu. Nisu u pravu ovi u politici i dijelu stručne javnosti što sada dižu medijsku dreku, sugerirajući ustavno-pravnu katastrofu u zemlji nakon šest mjeseci silom prilika produženog mandata četvero ustavnih sudaca. Peti, Ivan Matija, odlazi 8. siječnja u starosnu mirovinu, a s njim će svući togu i Davor Krapac. Njemu je sada istekao i produženi mandat.

Hrvatski sabor, koji imenuje ustavne suce, nijednom od njih nije našao zamjenu. Kao ni sutkinji Nevenki Šernhorst još od 2010., pa Sud već pet godina odlučuje s 12 umjesto 13 sudaca. Od siječnja 2016. će biti prisiljen funkcionirati s 10 sudaca. Bude li u osmom sazivu "Visokog doma" opet istih politikantsko-uhljebničkih HDZ&SDP vuci-potegni igara, knjiga će u svibnju pasti na šest slova. Praktično, od Suda će ostati samo ljuska i pun ormar crnih toga. Dežurni katastrofičari na političkoj desnici i dio sveučilišnih profesora za ustavno pravo unaprijed to proglašavaju smakom svijeta. HDZ i SDP toliko kolju da se ni o čemu ne mogu dogovoriti. To se i nedavno pokazalo u Hrvatskom saboru pri neuspjelom izboru na prazna mjesta ustavnih sudaca.

"Ustavni sud u kojem bi ostalo samo šest sudaca", kazala je Jasna Omejec novinarki Jutarnjeg lista Slavici Lukić, "ne bi mogao donositi odluke u postupcima ocjene suglasnosti zakona s Ustavom niti u postupcima ocjene suglasnosti drugih propisa sa zakonima i Ustavom niti bi mogao obavljati nadzor nad izbornim i referendumskim procesom. O navedenim pitanjima Ustavni sud odlučuje na plenumu, dakle na općoj sjednici, a minimalni broj sudaca za tu vrstu odluka je sedam. Ustavni sud koji bi ostao na samo šest sudaca mogao bi rješavati samo ustavne tužbe, ali ne sve, jer ako se u slučaju ustavne tužbe ne postigne jednoglasnost na sudskom vijeću, predmet se također mora rješavati na plenumu na kojem mora biti najmanje sedam ustavnih sudaca. Scenarij po kojem bi se za pola godine Hrvatska mogla suočiti s blokadom rada Ustavnog suda u ovom se trenutku čini prilično realnim."

Ne mora biti. Najvjerojatnije ni neće. I znatno prije "sudnjeg dana", RH će imati konstituirane Sabor i vladu, dakle sve uvjete za izabrati sedam novih ustavnih sudaca. Vjerojatno će se do svibnja naći toliko soli u glavama vođa HDZ&SDP-a, pa će "bratski, po dobrom starom običaju", kao svaki put, podijeliti slobodne toge stranačkim uhljebima koje iz nekih razloga više ne žele u svojoj blizini ili su ih nakanili nagraditi. A Ustavni je sud dušu dao za tu vrst azila: plaća da ti se zavrti u glavi, radno kauguma-vrijeme, odgovornost nikakva, i što se još može poželjeti. Svojedobno je tjednik Globus ekskluzivno objavio tekst o prinadležnostima i radnim uvjetima/navikama ustavnih sudaca, prateći ih u stopu tjedan dana. Da čovjek ne povjeruje. Šokantno, gotovo kao zaposlenički raj u HNB-u.

Do azila u Ustavnom sudu dolazi se isključivo dogovorenim političkim stazama. Stručne performanse? Ma dajte… Egzemplaran je slučaj Slavice Banić, koja se nedavno medijski "proslavila" (bez ikakvih sankcija) Uskokovim tretmanom zbog navodnog savjetovanja prijatelja Zdravka Mamića o tome kako će na Ustavnom sudu srušiti Zakon o sportu. Politički deal bio je na djelu 1999. kada se mijenjalo Ustavni zakon o Ustavnom sudu ne bi li se pogodovalo izboru Jasne Omejec za ustavnu sutkinju (uvjet radnog staža: 12 umjesto 15 godina). Deal s HDZ-om i Ivom Sanaderom su navodno obavili šef njezine stranke i sugrađanin iz Osijeka Zlatko Kramarić (LS) i Mato Arlović (SDP), odala je medijima Đurđa Adlešić (HSLS). Politika je s vremenom na razne načine metastazirala u radu Suda.

Negdje od 2000. godine, ustavni su si suci počeli prisvajati i kontrolu sudbene vlasti, uplitati se u procese i poništavati čak odluke Vrhovnog suda za što snosi izravnu krivnju njegov predsjednik Branko Hrvatin. Omejec nije šefica Hrvatinu, a zašto on misli da jest, vrag će ga znati. Stručna javnost se podsmjehuje. Bivši je sudac Vrhovnog suda Krunislav Olujić prije kojih mjesec dana to s dozom ironije komentirao novinarki Ivanki Tomi:

"Ekstenzivnim tumačenjem Ustava, ovaj Ustavni sud ide do neslućenih razmjera i proširuje svoju nadležnost. Oni danas mogu sve, osim ženu pretvoriti u muškarca. Ali zato mogu ženu proglasiti počasnim muškarcem sa svim pravima koja mu pripadaju. Ustavni suci su si uzeli pravo da kao četvrta grana vlasti ujedno budu treći stupanj sudbene vlasti. Oni odlučuju o činjenicama u kaznenim postupcima, a do toga je dovela nesposobnost Vrhovnog suda i njegovog predsjednika Branka Hrvatina da se tome odupru."

Drugi je par rukava, izrazito negativno tretiran u javnosti, što se Ustavni sud ne može maknuti od političkog plota. Unatrag godinu i kusur, cijela se ta struktura napadno naginje udesno. Dolazi nova vlast, pa valja makar promijeniti kroj crne toge? S obzirom na rigidnu desničarsku euforiju kojom se mjesecima unaprijed slavila neupitna HDZ-ova izborna pobjeda, koja se pak prometnula u "relativnu" blamažu s izglednim zlim raspletom, i ustavni suci su zaplesali u divljem vrzinom kolu. Neki mediji su još lani primijetili da se Ustavni sud napadno ustobočio kao ljuta oporba koalicijskoj vladi Zorana Milanovića.

Recimo, u samo je jednom danu (18. srpnja 2014.) u pet od šest odluka o ocjeni propisa kazao "ne" Vladi. Na opće zgražanje premijera/ministara, potopio im je reformske zamisli iz područja znanstvenih djelatnosti (rad na sveučilištu nakon 65 godina života), sudačkih plaća (da osnovicu određuje vlada), dodatka od 0,5 posto po godini radnog staža (ukidanje zbog recesije), suspenzije božićnica i regresa 2013.-2014. (zbog krize) te Zakona o dubrovačkim zidinama (prihod Gradu, a ne Društvu prijatelja dubrovačke starine).

Izrazito političko-ideološki impregnirana odluka ustavnih sudaca, najjačeg eha u javnosti, odnosila se na ukidanje Kurikuluma zdravstvenog odgoja. Ustavni suci su se povinovali željama Katoličke crkve i konzervativnih udruga, koje su vodile žestoku harangu protiv seksualnog odgoja u školama, tzv. modula IV. Zanemarili su zdrav razum i interese sekularnog društva i pustili da nastrada škola i program zdravstvenog odgoja. Zbog "procedure", tj. "izostanka javne rasprave" (sic). U Dubrovniku su ustavni suci, protivno zakonodavcu koji ih oblači u toge i daje im plaće, prepustili privatnoj udruzi građana silne milijune što se ubiru od turista na općem državnom dobru (za posjet zidinama), a uskratili državi, Dubrovniku. Zato što je gradonačelnik Andro Vlahušić član HNS-a, HNS član SDP-ove vladajuće koalicije u RH, a iz ustavnih se toga najglasnije čuje ZNA SE čije srce?

Još nije izmišljena tako precizna digitalna sprava za izvagati težinu sveg putra na krovu Ustavnog suda, koliko se skupilo u njegovih 25 godina. Osim Slavice Banić s Mamićem, skandalozan je eho nedavno odjeknuo iz afere Snježane Bagić, zamjenice predsjednice Ustavnog suda. Pola je svog stručnog/znanstvenog rada prepisala od glavnog tajnika Suda Teodora Antića. Objavila je plagijat na stranicama Fondacije Centra za javno pravo te se ispričala. Ali - nikom ništa. Šefica joj Omejec ni trc, ni mrc. A dignitet institucije, a sramota, a podnesak Saboru da je razriješi dužnosti, a moralna odgovornost…?

Građane je možda najviše zaboljela odluka ustavnih sudaca, kojom su derogirali ustavnu novelu i poništili zakonske paragrafe o nezastarijevanju teških zločina ratnog profiterstva i pretvorbene pljačke. Reinkarnirali čuvenu Rojsovu 'ko je jamio, jamio je? A ta je pak "hrvatska ustavno-pravna činjenica", ne Rojsova posprdica, naslonjena na dnevnu životnu zbilju. Logično je stasala na stručnom poimanju ustavnog izbornika Smiljka Sokola, koji je svojedobno urbi et orbi obznanio da "novac nije imovina". Budući da "novac nije imovina", nego je kikiriki, zašto bi Otac Domovine (sic) Franjo Tuđman bio dužan upisati u imovinsku karticu čak 200 tisuća DEM? Navodno ušteđevine. Za toliko ga je - uistinu kikirikija - javnost uhvatila. Ušteđevine? Da, tako je kvalificiran devizni kikiriki.

A biografije ustavnih sudaca? Njihov ugled? Doprinos pravnoj znanosti? Ljudske i stručne kompetencije, da bi odluke bile utemeljene i transparentne? To su neka od pitanja koja niti će tko postavljati niti bi tko od imena i prezimena u struci želio na njih otvoreno odgovoriti. Kakofonija katastrofičnosti je suviše bučna, a mnoge fige u džepovima čvrsto stisnute. Komotnije je posipati se pepelom ili udarati demagoške kajle. Obično nastrada istina, ali kome je još u RH do istine. I što bi imao od nje. Istina premijera Zorana Milanovića, koju je obznanio,na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu glasi: "Hrvatska može i bez Ustavnog suda; nemaju ga ni napredne demokracije poput nordijskih ili Velike Britanije".

Istina pak Jasne Omejec svodi se na njezinu uvjerenost da SDP provodi "projekt gašenja Ustavnog suda". I da jest tako, kao što nije, teško da bi itko plakao ili bio na šteti zato što više ne bi povremeno gledao na TV-u kako jednored crnih toga, kameno ozbiljnih faca, s noge na nogu puzi prema foteljama visokih naslona.

h-alter