Čini mi se da je smrću književnika Umberta Eca, a nedavno i glazbenika Davida Bowiea i na svjetskoj razini zatvorena stilska era postmoderne u umjetnosti.
Da ne kažete da sam otišao predaleko, u Hrvatskoj je završena u trenutku kad su u jednom listu kritičari počeli pisati međusobno o vlastitim knjigama, a likovna i glazbena kritika potpuno su zamijenjene tračevima tzv. društvene kronike. Tko se s kim ševi i tko ima dublji dekolte, postalo je inače urbanom Zagrebu, oni misle, puno važnije od činjenice tko je svirao u Lisinskom, a ako i spomenu neki koncert, onda će tirada biti o tome tko je poznat (ranga modnog gurua ili pjevačice sa pticom u glavi i ničega ispod haljine) tamo došao i s kim je u društvu bio.
Dakle, vrijeme u kojemu su neki književnici više napisali negoli su pročitali, a neki novinari za vreću slova misle da su tekstovi, dakle, vrijeme u kojemu nitko osim autora predgovora u katalogu ne razmišlja i ne vrednuje djelo slikara na izložbi, a književnom kritikom se bavi sve manje kvalificiranih ljudi... sve je to vrijeme u kojemu postoji samo odsustvo ikakvih vrijednosnih kriterija... dakle vrijeme u kojemu je sve svejedno i nebitno!
Dok je postmoderni postupak dozvoljavao citat, posvetu, rewright, dopisivanje, i još štošta, nastajala su ipak suvisla djela, nerijetko iznimne vrijednosti.
Novi umjetnički smjer u kojem bilo tko može prodati bilo kakva muda pod bubrege, a da ga javnost uopće ne sankcionira za to možemo nazvati samo DOBOM POSTKULTURE. Evo nekoliko općih odrednica: nepoštivanje tradicije, autoriteta i prethodnika, površna pismenost ili totalno odsustvo pismenosti. To se najbolje vidi u novoj i vrlo kratkoj literarnoj formi tzv. SMS-ovima iliti porukama na mobitelu. Tamo najčešće nema velikih i malih slova, č i ć su rijetko mogući, a oznake naglasaka uopće ne postoje... U par napisanih riječi može se odlično dijagnozirati opće propadanje hrvatskog obrazovnog sustava i školstva u cjelini.
Iduća forma književnosti je tzv. Facebook status. On također ne zahtijeva ni pismenost ni logiku ni znanje predmeta o kojem se piše. Tu je otvoreno bojno polje svima, od kojih su mnogi anonimni, pa rasipaju beskonačnu negativnu energiju bez ikakvih posljedica i li kazne! Primjera ima bezbroj, a ovdje izdvajam jedan slučajni koji je pisala ženska osoba. To se može nazvati stilom bez stila ili zaključivanjem bez zaključka (originalni citat):
"Hvala Ti da postojis i da jesi takva i da si uljepsala svojim javljanjem zivot i sitim i gladnim, A satro zabrinuti koji imaju muda takve komentare dati neka ih kao i svoje sitne dusice stave na vrata kuhinja puckih i ponude gladnim svoje ruke nek kuhaju .....bar...umjesto da zrakomlate svoja mala libida tako mala da . A to razumijen tako mala da jedino zrakomlattit mogu verbalno ....dakle...svi zabrinuti zrakomlati koristite ruke za kuhanje u puckim kuhinjama ili volontirajte rukama u smjeru prema sitnim mudima da pruzite bar malo zadovoljstva...barem nekom".
No, vidljiva je i hiperprodukcija literature koju smo nekada svrstavali u pripovjedačku, u novele, romane, pripovjetke... Sada se to sve naziva "knjigom", eventualno "malom", "debelom" knjigom, storijom ilitiga zbirkom... Srećom, javljaju znalci iz izdavačkih tvrtki, na jednu objavljenu, barem deset naslova se ne objavi...
Kriza, dakle, djeluje poput Darwina u izdavaštvu, gdje su majmuni ipak prilično profiltrirani...
Svečano objavljujem da je postmoderna već neko vrijeme gotova, a nastupilo je vrijeme postkulture! Uostalom, prelistajte zagrebačke dnevne novine, pa pogledajte koliko je u njima kulture, a koliko postkulture... Čitatelji su, uostalom, uvijek pametniji od novina!
Svima predlažem gledanje idiotskog, ali sjajnog zabavnog i antropološkog filma "Idiocracy". Jer nam se to uskoro sprema: idiokracija!
