“Matvejević crveni fašist”. Ta zastrašujuća i sramotna poruka, na pažljivo i po mjeri isprintanoj naljepnici, prošlog je petka osvanula na portafonu Predraga Matvejevića, uglednog hrvatskog književnika i profesora i svjetski priznatog intelektualca. Naljepnica je precizno prekrila originalni potpis na zvoncu obitelji Matvejević u zgradi koja se nalazi u strogom centru Zagreba, u neposrednoj blizini Trga bana Josipa Jelačića. Sve je priređeno tako da se poruka ničim ne ističe od ostalih potpisa na zvonima, zapravo s ciljem da ondje tako “neprimjetna” što dulje ostane.

Prezime Matvejević otisnuto je većim, štampanim slovima, a “crveni fašist” manjim crnim slovima. Možda Predrag Matvejević i njegova supruga doista danima ne bi ni primijetili poruku da slučajno tog dana Nacionalova ekipa nije došla k njima na kratak razgovor povodom Matvejevićeve nedavno objavljene knjige “Granice i sudbine: O jugoslavenstvu prije i poslije Jugoslavije”, u kojoj brani tezu da su najveći zagovornici jugoslavenske ideje bili Hrvati, ali i ponovo otvoreno propituje ulogu Franje Tuđmana u stvaranju hrvatske države.

matvejevic

Moguće je da je upravo ta knjiga, koja se tek nedavno pojavila u knjižarama, a još i nije javno promovirana, poslužila kao povod da zasad nepoznati primitivac Matvejeviću na portafon nalijepi naljepnicu s oznakom crveni fašist. Kad smo ga upozorili na to, Matvejević se s nama spustio do ulaza pa smo naljepnicu zajedno skinuli. Bio je preneražen.

“Znate, početkom 90-ih također su mi pisali ovakve i slične poruke po zvonu i po vratima, a vrhunac je bio kad su u moj poštanski sandučić ispaljena tri metka”, rekao je pokazujući na svoj poštanski sandučić u prizemlju zgrade. Zbog takvih je poruka Matvejević tada, u svojoj 60. godini života, odlučio napustiti Hrvatsku u kojoj je bjesnio rat, a razbuktalo se ozračje neslobode govora i izražavanja mišljenja.

“Pisao sam eseje protiv Miloševića i jasno rekao da ga smatram kriminalcem. Ali pisao sam i protiv Tuđmana, analizirao njegove geste, kako dobiva i privatizira stan, kako širi taj stan, kako podržava Gojka Šuška koji na televiziji javno pozdravlja sa ‘za dom spremni’. Vidjeli smo ga na Sinjskoj alci i vidjeli smo ga u Posušju. Znate, ako netko podržava takvog čovjeka, onda se vani donosi sud koji se donosi”, kaže Matvejević. Malo je kome te 1991. i 1992. bilo važno što je Matvejević Tuđmana branio u vrijeme komunizma, kad se našao u zatvoru. Tada su bila druga vremena, a poruke su se prenosile mecima. Matvejević je zaključio da je najbolje da ode.

“Da otišao sam iz Zagreba 1992. godine. Napisao sam tada nekoliko tekstova i protiv Miloševića i protiv Tuđmana, čak i jedno otvoreno pismo u kazališnoj formi. Tuđman je znao što mislim o njemu, ali mislim da mi je ipak ostao zahvalan što sam ga branio u vrijeme komunizma. Nakon serije tih pisama ispaljen je rafal u moj poštanski sandučić, a na cesti su mi dobacivali ‘Što ti misliš, tko si ti?’ Onda su mi brojali krvna zrnca…“, rekao je Matvejević koji je nakon toga otišao u Francusku. Matvejević je još prije 40 godina odlikovan visokim francuskim priznanjem Viteza Legije časti jer je u vrijeme komunizma u Jugoslaviji branio slobodu govora. Bio je dovoljno hrabar da brani ljude koji su zbog komunističke represije zatvarani, poput Vlade Gotovca i Tuđmana, ali pisao je i otvoreno pismo Titu u vrijeme dok je on bio najmoćniji.

predrag-matvejevic-knjige

“Interesantno je kako su mi oni koji su saznali za moje pismo Titu govorili ‘Budalo jedna, što ti je, kako ćeš ti to pisati Titu, Tito je bog.’ A sada govore ‘Tito je zlikovac’. Pa tri puta uzastopce: zlikovac, zlikovac, zlikovac. Molim vas, zlikovac koji je vratio Hrvatima Istru, zlikovac koji nam je vratio Zadar, Šibenik, Split, otoke, zlikovac koji nas je 1948. oslobodio staljinizma pa smo imali putovnice i išli po svijetu, kupovali lijepe haljine i pulovere. Samo najkrivlji nisu mogli dobiti pasoš. Kad bi moji prijatelji pisci dolazili iz Čehoslovačke, Poljske, Mađarske, govorili bi ‘Vi ste Amerika za nas’. A sad je u modi govoriti protiv Tita. Osobno sam vidio pismo koje je Tito 1968., kad su sovjetski tenkovi zauzeli Prag, poslao Charlesu de Gaulleu preko svog ambasadora Ive Vejvode, u kojem piše: ‘Prijeđu li sovjetske trupe našu granicu, borit ćemo se do zadnjeg čovjeka, nećemo se dati i želimo da naša saveznica Francuska, saveznica u dva svjetska rata, to zna, i vi koji ste na čelu Francuske.’ I de Gaulle je ustao i uzviknuo: ‘Bravo, Tito, bravo, Tito. To je senzacionalno! Jedini čovjek u Europi koji bi to učinio. Trebali su to napraviti i Česi.’ Eto, to mi je rekao pokojni ambasador Ivo Vejvoda”, ispričao je Matvejević. On je nedavno odlikovan i višim stupnjem visokog francuskog odlikovanja, postao je časnik reda umjetnosti i književnosti.

Danas je Matvejević duboko zabrinut zbog povratka retorike 90-ih, širenja duha neslobode i veličanja ustaških simbola. “Trebamo se osloboditi jednog tipa nacionalizma koji u svijetu loše kotira. Oni koji dižu ruke na pozdrav ‘za dom spremni’ saveznici su antihrvatstva, a ne Hrvati. Zašto? Jer daju za pravo onima koji ne vole Hrvatsku i koji kažu ‘eto, takvi su vam svi Hrvati, oni su vam još fašisti i ustaše’. Ja na to onda kažem da su to budale, neobrazovane i neinteligentne koje ne znaju da to šteti hrvatstvu. Hrvatstvo se može braniti antifašizmom, a ne pozdravima ‘za dom spremni’, ne Gojkom Šuškom i Antom Pavelićem”, jasno je poručio Matvejević. Zbog svojih je stajališta često bio etiketiran i kao “Jugoslaven”. O tome je rekao: “Nisam pristalica vađenja iz naftalina neke nove Jugoslavije, mislim da to tako ne ide. Ali sam za to da ostanemo u bratskim, prijateljskim odnosima na raznim nivoima, od kulturnih do ekonomskih i da ono što je bilo najbolje u zajedničkoj povijesti izvučemo i time dalje radimo. Ne zaboravimo da u Hrvatskoj imamo 300 tisuća Srba koji su s nama stoljećima. Kad ih vidim, vidim im grč oko lica, vidim da se loše osjećaju zbog današnje hrvatske politike, takve kakva jest.

To se mora promijeniti, mora postojati odnos u kojem će se ljudi osjećati zadovoljno, u kojem će voljeti ovu zemlju. Ne zaboravite da je Starčevićeva majka bila pravoslavka. I u svojoj knjizi sam napisao da Hrvatska kao malo koja zemlja ima jednog Ljudevita Gaja, Augusta Šenou, malo koja nacija je toliko primila sa strane, toliko otvorila ruke i zagrlila. To je hrvatska tradicija, a ne ‘Ajmo poklat Židove i istjerat Srbe’“, izjavio je za Nacional Matvejević.

tacno