[caption id="attachment_85024" align="alignleft" width="460"] Zagreb, 12.05.2016. - Premijer Tihomir Orekoviæ tijekom konferencija za medije u Banskim dvorima.
foto HINA/ Lana SLIVAR DOMINIÆ/ lsd[/caption]
Jedni zazivaju Uskok i DORH, drugi Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Od Tomislava Karamarka traži se ostavka, u suprotnom će u Saboru biti pokrenut postupak izglasavanja nepovjerenja. S raznih strana pljušte optužbe za klijentelizam i korupciju.
Pa ipak, usred te puste galame – koja je započela otkad se u utorak na kioscima pojavio tjednik Nacional, sve sa dokumentacijom o poslovnoj suradnji između firmi Ane Šarić (udane Karamarko) i Josipa Petrovića – najupadljivije se ističe šutnja nominalno prvog čovjeka države. Ne samo da se Tihomir Orešković nije odmah osjetio pozvanim kazati riječ-dvije o aferi koja bi mu lako mogla urušiti Vladu, već su (gotovo) svi akteri javne političke scene smetnuli s uma i golu činjenicu da predsjednik izvršne grane vlasti, sa svim ovlastima koje pripadaju toj funkciji, uopće i postoji.
Najsuvislija reakcija na “aferu konzultantica”, kako je ovaj lobističko-politički skandal prikladno imenovao Index.hr, utoliko je stigla iz središnjice Hrvatskih laburista, u vidu stranačkog priopćenja u kojem od premijera Oreškovića traže da “promptno smijeni prvog potpredsjednika Vlade Karamarka”. Što bi Orešković vjerojatno i napravio, samo kada bi bio i sadržajni, a ne tek formalni predsjednik Vlade. Jer razloga za smjenu je sasvim dovoljno.
Osvrnimo se još jednom na nepobitno ustanovljene činjenice. Jozo Petrović dugogodišnji je Karamarkov prijatelj (Televizija N1). Isti taj Petrović bio je član uprave Ine, prije nego je postao privatni konzultant. Najvažniji Petrovićev klijent je Mol, mađarski suvlasnik u Hrvatskoj naftnoj kompaniji (Index.hr). Bivša Vlada RH pred međunarodnim je sudom pokrenula arbitražu kojom zahtijevaju da Mol vrati hrvatskoj državi upravljačka prava u Ini. Smatrali su da je Mol protuzakonito stekao prava koja mu ne pripadaju, zbog čega je Ivo Sanader bio i pravomoćno osuđen, prije nego je Ustavni sud slučaj vratio na početak. HDZ-ov dio aktualne Vlade RH istu tu arbitražu želi prekinuti, čime zapravo priznaju da je Ina za Hrvatsku nepovratno izgubljena (Hina/Banka.hr).
Prekidanje arbitraže definitivno je u interesu Mola. A interese Mola u Hrvatskoj zastupa Jozo Petrović, preko svoje firme Peritus savjetovanje osnovane 12. listopada 2010. godine, dok je Petrović još bio član uprave Ine. Ana Karamarko svoju je PR firmu Drimia osnovala 12. siječnja 2012. godine, a u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu upisala ju je 20. veljače iste godine. Ugovor s Petrovićevim Peritusom, prema vlastitom priznanju (Nova TV), stigla je sklopiti i ranije – već 1. veljače 2012. godine, samo 19 dana nakon osnivanja. Za Petrovića je Drimia radila do 31. prosinca 2015. godine i to, prema ugovoru kojeg je objavio Nacional, naplaćivala 2500 eura mjesečno. U predmetnom razdoblju je firma Ane Karamarko, dakle, samo od aranžmana s Molovim konzultantom i Karamarkovim prijateljem zaradila 117.500 eura – oko 900 tisuća kuna. Među poslovima koje je firma Ane Karamarko obavljala za Petrovića je i “praćenje i analiza trendova industrije energetike”.
I što je – imajući sve to na umu – Orešković napravio? Najprije je puna dva dana šutio, da bi trećeg dana nenadano sazvao konferenciju za novinare. Koju je doduše zakazao točno 15 minuta prije početka sjednice Vlade, vjerojatno kako ne bi predugo morao odgovarati na nezgodna pitanja.
Dominantna tema pressice bila je najavljena rasprodaja državne imovine. Karamarkovog se slučaja premijer dotaknuo tek usput, kazavši da čeka odluku Povjerenstva za sukob interesa, ali osobno vjeruje u nevinost svog prvog potpredsjednika. A što ako Povjerenstvo zaključi da ipak nije sve tako čisto? “Neću spekulirati. Imamo proces, idemo čekati. Ja sam uvjeren da će biti pozitivno”.
Dok se u Saboru prijeti preslagivanjem, dok su svi zakonski prijedlozi na čekanju jer vladajuća većina ne može osigurati ni kvorum, dok se navodni politički partneri međusobno vrijeđaju i optužuju, dok se nacija već priprema za izvanredne izbore, premijer čeka. I to nalaze sasvim pogrešnog tijela. Najmanje je bitno je li Karamarko u ovom slučaju u formalnom sukobu interesa ili nije. Sve i da jeste, Povjerenstvo ga eventualno može oglobiti s par desetaka tisuća kuna pa ga pustiti da i dalje odlučuje o sudbini Ine.
Ako postoji ijedno tijelo čiji bi zaključci Oreškovića u ovom trenutku trebali zanimati, onda je to Državno odvjetništvo. Prema podacima koji su nam do sada dostupni, DORH bi trebao ispitati je li u odnosu obitelji Karamarko i Joze Petrovića počinjeno neko od sljedećih kaznenih djela: zlouporaba položaja i ovlasti (članak 291. KZ-a), primanje mita (članak 293. KZ-a), davanje mita (članak 294. KZ-a), trgovanje utjecajem (članak 295. KZ-a), davanje mita za trgovanje utjecajem (članak 296. KZ-a), odavanje službene tajne (članak 300. KZ-a).
Da cijela stvar bude gora – da, može i gore – nakon premijerovog izlaska pred novinare legitimno se zapitati shvaća li Orešković uopće što se oko njega događa. S obzirom na specifični politički background, nikako nije nezamislivo da Oreškoviću nisu jasni puni razmjeri i/ili implikacije “afere konzultantica”. Isto kao što mu ne mora nužno biti poznat ni modus operandi nekih ranijih HDZ-ovih Vlada po pitanju raspolaganja vrijednom državnom imovinom.
Upravo u mogućnosti da iza premijerovog nastupa ne stoji cinizam, već nezainteresiranost ili neinformiranost, najbolje je sadržana apsurdnost političke situacije u kojoj je Hrvatska zatočena. Markov trg danas je poprište bizarnog društvenog eksperimenta, sastavljenog od partnera u vlasti koji se međusobno ne mogu ni smisliti, a kamoli komunicirati i “premijera iz epruvete”, uvezenog iz inozemstva da zavede red u državi koju poznaje toliko slabo da se jedva sporazumijeva na jeziku domicilnog stanovništva.
I zato si Orešković može priuštiti više od 48 sati gromoglasne šutnje kad mediji razotkriju aferu koja potencijalno predstavlja tešku ugrozu nacionalnih interesa. Ionako gotovo nitko – a ponajmanje prvi potpredsjednik u Vladi – premijerovim riječima ne pridaje nikakvu težinu.
faktograf
foto HINA/ Lana SLIVAR DOMINIÆ/ lsd[/caption]
Jedni zazivaju Uskok i DORH, drugi Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. Od Tomislava Karamarka traži se ostavka, u suprotnom će u Saboru biti pokrenut postupak izglasavanja nepovjerenja. S raznih strana pljušte optužbe za klijentelizam i korupciju.
Pa ipak, usred te puste galame – koja je započela otkad se u utorak na kioscima pojavio tjednik Nacional, sve sa dokumentacijom o poslovnoj suradnji između firmi Ane Šarić (udane Karamarko) i Josipa Petrovića – najupadljivije se ističe šutnja nominalno prvog čovjeka države. Ne samo da se Tihomir Orešković nije odmah osjetio pozvanim kazati riječ-dvije o aferi koja bi mu lako mogla urušiti Vladu, već su (gotovo) svi akteri javne političke scene smetnuli s uma i golu činjenicu da predsjednik izvršne grane vlasti, sa svim ovlastima koje pripadaju toj funkciji, uopće i postoji.
Najsuvislija reakcija na “aferu konzultantica”, kako je ovaj lobističko-politički skandal prikladno imenovao Index.hr, utoliko je stigla iz središnjice Hrvatskih laburista, u vidu stranačkog priopćenja u kojem od premijera Oreškovića traže da “promptno smijeni prvog potpredsjednika Vlade Karamarka”. Što bi Orešković vjerojatno i napravio, samo kada bi bio i sadržajni, a ne tek formalni predsjednik Vlade. Jer razloga za smjenu je sasvim dovoljno.
Krug indicija
Osvrnimo se još jednom na nepobitno ustanovljene činjenice. Jozo Petrović dugogodišnji je Karamarkov prijatelj (Televizija N1). Isti taj Petrović bio je član uprave Ine, prije nego je postao privatni konzultant. Najvažniji Petrovićev klijent je Mol, mađarski suvlasnik u Hrvatskoj naftnoj kompaniji (Index.hr). Bivša Vlada RH pred međunarodnim je sudom pokrenula arbitražu kojom zahtijevaju da Mol vrati hrvatskoj državi upravljačka prava u Ini. Smatrali su da je Mol protuzakonito stekao prava koja mu ne pripadaju, zbog čega je Ivo Sanader bio i pravomoćno osuđen, prije nego je Ustavni sud slučaj vratio na početak. HDZ-ov dio aktualne Vlade RH istu tu arbitražu želi prekinuti, čime zapravo priznaju da je Ina za Hrvatsku nepovratno izgubljena (Hina/Banka.hr).
Prekidanje arbitraže definitivno je u interesu Mola. A interese Mola u Hrvatskoj zastupa Jozo Petrović, preko svoje firme Peritus savjetovanje osnovane 12. listopada 2010. godine, dok je Petrović još bio član uprave Ine. Ana Karamarko svoju je PR firmu Drimia osnovala 12. siječnja 2012. godine, a u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu upisala ju je 20. veljače iste godine. Ugovor s Petrovićevim Peritusom, prema vlastitom priznanju (Nova TV), stigla je sklopiti i ranije – već 1. veljače 2012. godine, samo 19 dana nakon osnivanja. Za Petrovića je Drimia radila do 31. prosinca 2015. godine i to, prema ugovoru kojeg je objavio Nacional, naplaćivala 2500 eura mjesečno. U predmetnom razdoblju je firma Ane Karamarko, dakle, samo od aranžmana s Molovim konzultantom i Karamarkovim prijateljem zaradila 117.500 eura – oko 900 tisuća kuna. Među poslovima koje je firma Ane Karamarko obavljala za Petrovića je i “praćenje i analiza trendova industrije energetike”.
Država se raspada, premijer Orešković sjedi i čeka
I što je – imajući sve to na umu – Orešković napravio? Najprije je puna dva dana šutio, da bi trećeg dana nenadano sazvao konferenciju za novinare. Koju je doduše zakazao točno 15 minuta prije početka sjednice Vlade, vjerojatno kako ne bi predugo morao odgovarati na nezgodna pitanja.
Dominantna tema pressice bila je najavljena rasprodaja državne imovine. Karamarkovog se slučaja premijer dotaknuo tek usput, kazavši da čeka odluku Povjerenstva za sukob interesa, ali osobno vjeruje u nevinost svog prvog potpredsjednika. A što ako Povjerenstvo zaključi da ipak nije sve tako čisto? “Neću spekulirati. Imamo proces, idemo čekati. Ja sam uvjeren da će biti pozitivno”.
Dok se u Saboru prijeti preslagivanjem, dok su svi zakonski prijedlozi na čekanju jer vladajuća većina ne može osigurati ni kvorum, dok se navodni politički partneri međusobno vrijeđaju i optužuju, dok se nacija već priprema za izvanredne izbore, premijer čeka. I to nalaze sasvim pogrešnog tijela. Najmanje je bitno je li Karamarko u ovom slučaju u formalnom sukobu interesa ili nije. Sve i da jeste, Povjerenstvo ga eventualno može oglobiti s par desetaka tisuća kuna pa ga pustiti da i dalje odlučuje o sudbini Ine.
Ako postoji ijedno tijelo čiji bi zaključci Oreškovića u ovom trenutku trebali zanimati, onda je to Državno odvjetništvo. Prema podacima koji su nam do sada dostupni, DORH bi trebao ispitati je li u odnosu obitelji Karamarko i Joze Petrovića počinjeno neko od sljedećih kaznenih djela: zlouporaba položaja i ovlasti (članak 291. KZ-a), primanje mita (članak 293. KZ-a), davanje mita (članak 294. KZ-a), trgovanje utjecajem (članak 295. KZ-a), davanje mita za trgovanje utjecajem (članak 296. KZ-a), odavanje službene tajne (članak 300. KZ-a).
Premijer iz epruvete
Da cijela stvar bude gora – da, može i gore – nakon premijerovog izlaska pred novinare legitimno se zapitati shvaća li Orešković uopće što se oko njega događa. S obzirom na specifični politički background, nikako nije nezamislivo da Oreškoviću nisu jasni puni razmjeri i/ili implikacije “afere konzultantica”. Isto kao što mu ne mora nužno biti poznat ni modus operandi nekih ranijih HDZ-ovih Vlada po pitanju raspolaganja vrijednom državnom imovinom.
Upravo u mogućnosti da iza premijerovog nastupa ne stoji cinizam, već nezainteresiranost ili neinformiranost, najbolje je sadržana apsurdnost političke situacije u kojoj je Hrvatska zatočena. Markov trg danas je poprište bizarnog društvenog eksperimenta, sastavljenog od partnera u vlasti koji se međusobno ne mogu ni smisliti, a kamoli komunicirati i “premijera iz epruvete”, uvezenog iz inozemstva da zavede red u državi koju poznaje toliko slabo da se jedva sporazumijeva na jeziku domicilnog stanovništva.
I zato si Orešković može priuštiti više od 48 sati gromoglasne šutnje kad mediji razotkriju aferu koja potencijalno predstavlja tešku ugrozu nacionalnih interesa. Ionako gotovo nitko – a ponajmanje prvi potpredsjednik u Vladi – premijerovim riječima ne pridaje nikakvu težinu.
faktograf
