Ladišić je kamerama priveo Alexa Brauna, koji se 2015. u Hrvatskoj proslavio spašavanjem vojnika Milanovića. Braunova pouka o kampanjama je jednostavna: ‘Treba se fokusirati na komunikaciju s biračima, na prioritete, pomažete političaru pričati priče.’ A to je naplatio 4,6 milijuna kuna
Odlični gosti, poticajna tema, korisna diskusija. Domagoj Novokmet ugostio je u studiju Peđu Grbina, Željka Ivankovića, Frenkija Laušića i Milana Račića. U danu pregrijane retorike hladno su analizirana sva rješenja za posrnuli Agrokor, da bi se na kraju došlo do najlogičnijeg: za stol će morati sjesti Todorić, dobavljači i vjerovnici, prije svega banke, i dogovoriti se. Svatko će ostati bez nečega, ali to je jedino pametno rješenje. Uloga države je to bolja što je manja, naročito uz ovakve kadrovske, intelektualne i financijske kapacitete.
Peđa Grbin postao je ono što je Horst Hrubesch, gigantski centarfor Hamburger Sport-Vereina, nekoć bio u tom klubu. Prvoklasni, visoki golgeter. Grbin je uvijek pripremljen ne slabije nego savršeno: zna sve zakone, paragrafe, članke, alineje; pametniji je od Šeksa a neporočan i brže govori; izvrsno pliva po zakonu o trgovačkim društvima, stečajnom zakonu, trgovačkom pravu. Teme koje ne poznaje temeljito istraži, a zna zapjevati i ‘Čavoglave’, pa je prošao i najstroži test domoljublja. Veli Joža mogao bi biti budućnost SDP-a, jer ima i karaktera, i snage, i spremnosti na fajt.
Ivica Relković, čovjek koji je prije sedam-osam godina smislio Most, u Dnevniku 3 otkrio je posve iskreno sve što kani poduzeti u narednih nekoliko mjeseci. Analizirajući lokalne izbore, zapazio je nevjerojatan protestni potencijal u lokalnim neovisnim listama, koje su u 405 sredina, od njih 556 ukupno, prešle prag. Relković je krenuo u njihovo umrežavanje kako bi dodatno ojačao Most i Hrvatsku vratio na pravi put. To nije put hadezeovske udbodesnice, već klerikalne, katoličke Hrvatske Bože Petrova, Josipa Bozanića, biskupa Košića. To je ‘atomski zdesna’. Relković je Savonarola moderne Hrvatske. On je protoreformator HDZ-a koji želi mijenjati hrvatski politički krajolik na isti način na koji je fanatični dominikanac iz Ferrare htio mijenjati Crkvu govoreći: ‘Bježite iz Rima, jer Babilon znači zbrka, a Rim je pobrkao cijelo Pismo, pobrkao je sve zablude, sve je pobrkao…’ Relković HDZ-u sprema tešku kaznu, a možda i propast: uzimanje biračkog tijela, preuzimanje vlasti i polonizaciju Hrvatske s Kristom kao kraljem i mostovcima kao njegovim apostolima. Iz naše perspektive stvar nalikuje na apokalipsu, ali ovo je slobodna zemlja, možemo različito misliti. Još neko vrijeme.
Tihomir Ladišić u Rovinju je, u rano jutro, priveo kamerama ‘čarobnjaka’ Alexa Brauna, koji se u Hrvatskoj u kampanji 2015. godine proslavio spašavanjem vojnika Milanovića. Braun je iskreno priznao da najvidljiviji doseg te kampanje, renacionalizacija SDP-a, uopće nije njegova inovacija. ‘Mahanje zastavom nije bila moja ideja’, rekao je. ‘Domoljubni dio cijele kampanje je bio naglašavan od strane medija više nego što je to zapravo bilo tako. Mi nismo to vidjeli kao dramatičniju razliku, ali ljudi su se usmjerili na političku stvarnost, na razinu korupcije i ekonomsku situaciju. Bilo im je važno da se otvore nova pitanja.’ Braunova pouka o kampanjama je jednostavna: ‘Treba se fokusirati na komunikaciju s biračima, na prioritete, pomažete političaru pričati priče. Nije stvar u sadržaju politike, on već postoji i to je nešto o čemu odlučuje premijer i politička stranka, to se samo mora upakirati. Kad pogledate situaciju u Hrvatskoj, to je bio dobar kontrast bivših vlada. Bilo je puno korupcije i došao je SDP. Počistio je situaciju, napravili su brojne dobre stvari, ali glasači to nisu znali i to smo pokušali ispraviti.’ Pričanje priča Braun je naplatio 4,6 milijuna kuna.
Fareed Zakaria s CNN-a napravio je zanimljiv dokumentarac s tezom o Vladimiru Putinu kao čovjeku koji je izabrao Donalda Trumpa za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Teza nije besmislena, ali nije ni dokazana. U filmu vidimo Rusiju u vrijeme alkoholičara Borisa Jeljcina (kojega su Rusi, zbog nadljudskog kapaciteta pijančevanja, nazivali ‘dvocijevka s Urala’) kao zemlju očajnih i siromašnih ljudi. Autori potom prikazuju mladog Putina, agenta KGB-a u Njemačkoj, koji doživljava pobunu naroda i rušenje režima, pa iz te situacije – u kojoj je sam savladao gomilu Nijemaca blefom – povlači teški traumatski strah od ‘događanja naroda’, kojega se nikad nije riješio. Putin potom nasljeđuje Jeljcina, a onda od Rusije, u naletu kakav nije viđen od Petra Velikog i Katarine Druge, tu zemlju vraća na veliku scenu. Glavni Putinov antagonist je američka Lady Macbeth, Hillary Clinton, koja ga mrzi, a on joj uzvraća prezirom. Čini se da je ta dama prilično odgovorna za kaos zvan arapsko proljeće i niz nepopravljivih svinjarija na Bliskom istoku koje sada Europu skupo koštaju, dok Putin vjeruje da je i njemu jednom aranžirala velike demonstracije koje su ga mogle stajati glave. George Bush junior jednom je rekao da razumije Putina, kojemu je ‘zagledao u dušu’. Clintonova kaže: on je agent KGB-a, a agenti KGB-a po definiciji nemaju dušu. Upitan za to, Putin odgovara: ‘Državnik se ne rukovodi rezonom duše već mozgom…’
Čini se da je iz tog mozga došla akcija hakiranja demokratskog stožera, koja je dovela do poraza Clintonove i uspona Trumpa, koji je nalik Borisu Jeljcinu, samo što ne pije. U filmu je iznesen i interesantan podatak: Rusija je, rekli su autori, 48 puta veća od Njemačke… To smo mogli saznati u bilo kojoj enciklopediji, ali svejedno zvuči uzbudljivo. Ruskog medvjeda opkolila su zapadna atomska oružja, njemački tenkovi ponovno su na njegovim zapadnim granicama. Kad je Rusija htjela dopremiti rakete na Kubu, Kennedy je zaprijetio nuklearnim ratom. Imao je čovjek pravo…
Nikola Grmoja kaže da je predsjednik Sabora Božo Petrov povukao hrabar potez kad je kazneno prijavio vlasnika Agrokora Ivicu Todorića. ‘On je učinio ono što bi trebao napraviti svaki savjestan građanin.’ Sad je sasvim jasno kakav je plan Mosta, možda čak od početka, od trenutka kad je cijeli njegov vrh otišao na premijeru ‘Gazde’. Izvlastiti Todorića iz Agrokora, rascjepkati kompaniju, pa je vratiti u nekoliko desetaka ‘nevinijih ruku’. Todorića, ako je moguće, uhapsiti. Putin je hapsio Hodorkovskog, a tvrtke davao Romanu Abramoviču, Olegu Deripaski i svojim oligarsima, Vučić je hapsio Miškovića, Italija je utamničila cijelu obitelj Tanzi, posrnule vlasnike Parmalata. Most ima i ‘intimnih’ razloga za progon: Todorić je razvalio tržište mandarina u dolini Neretve, a njegovo utamničenje dobro bi došlo i za lokalne izbore. To što predsjednik Sabora ne bi smio biti milicajac Petrova i Grmoju ne smeta, fućka se njima, znaju gdje žive. To što za državnu intervenciju nemaju ni ljude, ni znanje, ni novac također nije prepreka – vidjeli smo te karaktere već u Mrduši Donjoj, mogu oni i ‘Hamleta’ inscenirati, dobra volja je najbolja, kako bi rekao Kekec.
portalnovosti
Otvoreno, HRT, 27. ožujka, 21:45
Odlični gosti, poticajna tema, korisna diskusija. Domagoj Novokmet ugostio je u studiju Peđu Grbina, Željka Ivankovića, Frenkija Laušića i Milana Račića. U danu pregrijane retorike hladno su analizirana sva rješenja za posrnuli Agrokor, da bi se na kraju došlo do najlogičnijeg: za stol će morati sjesti Todorić, dobavljači i vjerovnici, prije svega banke, i dogovoriti se. Svatko će ostati bez nečega, ali to je jedino pametno rješenje. Uloga države je to bolja što je manja, naročito uz ovakve kadrovske, intelektualne i financijske kapacitete.
Peđa Grbin postao je ono što je Horst Hrubesch, gigantski centarfor Hamburger Sport-Vereina, nekoć bio u tom klubu. Prvoklasni, visoki golgeter. Grbin je uvijek pripremljen ne slabije nego savršeno: zna sve zakone, paragrafe, članke, alineje; pametniji je od Šeksa a neporočan i brže govori; izvrsno pliva po zakonu o trgovačkim društvima, stečajnom zakonu, trgovačkom pravu. Teme koje ne poznaje temeljito istraži, a zna zapjevati i ‘Čavoglave’, pa je prošao i najstroži test domoljublja. Veli Joža mogao bi biti budućnost SDP-a, jer ima i karaktera, i snage, i spremnosti na fajt.
Dnevnik 3, HRT, 27. ožujka, 22:43
Ivica Relković, čovjek koji je prije sedam-osam godina smislio Most, u Dnevniku 3 otkrio je posve iskreno sve što kani poduzeti u narednih nekoliko mjeseci. Analizirajući lokalne izbore, zapazio je nevjerojatan protestni potencijal u lokalnim neovisnim listama, koje su u 405 sredina, od njih 556 ukupno, prešle prag. Relković je krenuo u njihovo umrežavanje kako bi dodatno ojačao Most i Hrvatsku vratio na pravi put. To nije put hadezeovske udbodesnice, već klerikalne, katoličke Hrvatske Bože Petrova, Josipa Bozanića, biskupa Košića. To je ‘atomski zdesna’. Relković je Savonarola moderne Hrvatske. On je protoreformator HDZ-a koji želi mijenjati hrvatski politički krajolik na isti način na koji je fanatični dominikanac iz Ferrare htio mijenjati Crkvu govoreći: ‘Bježite iz Rima, jer Babilon znači zbrka, a Rim je pobrkao cijelo Pismo, pobrkao je sve zablude, sve je pobrkao…’ Relković HDZ-u sprema tešku kaznu, a možda i propast: uzimanje biračkog tijela, preuzimanje vlasti i polonizaciju Hrvatske s Kristom kao kraljem i mostovcima kao njegovim apostolima. Iz naše perspektive stvar nalikuje na apokalipsu, ali ovo je slobodna zemlja, možemo različito misliti. Još neko vrijeme.
Novi dan, N1, 30. ožujka, 9:32
Tihomir Ladišić u Rovinju je, u rano jutro, priveo kamerama ‘čarobnjaka’ Alexa Brauna, koji se u Hrvatskoj u kampanji 2015. godine proslavio spašavanjem vojnika Milanovića. Braun je iskreno priznao da najvidljiviji doseg te kampanje, renacionalizacija SDP-a, uopće nije njegova inovacija. ‘Mahanje zastavom nije bila moja ideja’, rekao je. ‘Domoljubni dio cijele kampanje je bio naglašavan od strane medija više nego što je to zapravo bilo tako. Mi nismo to vidjeli kao dramatičniju razliku, ali ljudi su se usmjerili na političku stvarnost, na razinu korupcije i ekonomsku situaciju. Bilo im je važno da se otvore nova pitanja.’ Braunova pouka o kampanjama je jednostavna: ‘Treba se fokusirati na komunikaciju s biračima, na prioritete, pomažete političaru pričati priče. Nije stvar u sadržaju politike, on već postoji i to je nešto o čemu odlučuje premijer i politička stranka, to se samo mora upakirati. Kad pogledate situaciju u Hrvatskoj, to je bio dobar kontrast bivših vlada. Bilo je puno korupcije i došao je SDP. Počistio je situaciju, napravili su brojne dobre stvari, ali glasači to nisu znali i to smo pokušali ispraviti.’ Pričanje priča Braun je naplatio 4,6 milijuna kuna.
Najmoćniji čovjek na svijetu, N1, 30. ožujka, 21:00
Fareed Zakaria s CNN-a napravio je zanimljiv dokumentarac s tezom o Vladimiru Putinu kao čovjeku koji je izabrao Donalda Trumpa za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Teza nije besmislena, ali nije ni dokazana. U filmu vidimo Rusiju u vrijeme alkoholičara Borisa Jeljcina (kojega su Rusi, zbog nadljudskog kapaciteta pijančevanja, nazivali ‘dvocijevka s Urala’) kao zemlju očajnih i siromašnih ljudi. Autori potom prikazuju mladog Putina, agenta KGB-a u Njemačkoj, koji doživljava pobunu naroda i rušenje režima, pa iz te situacije – u kojoj je sam savladao gomilu Nijemaca blefom – povlači teški traumatski strah od ‘događanja naroda’, kojega se nikad nije riješio. Putin potom nasljeđuje Jeljcina, a onda od Rusije, u naletu kakav nije viđen od Petra Velikog i Katarine Druge, tu zemlju vraća na veliku scenu. Glavni Putinov antagonist je američka Lady Macbeth, Hillary Clinton, koja ga mrzi, a on joj uzvraća prezirom. Čini se da je ta dama prilično odgovorna za kaos zvan arapsko proljeće i niz nepopravljivih svinjarija na Bliskom istoku koje sada Europu skupo koštaju, dok Putin vjeruje da je i njemu jednom aranžirala velike demonstracije koje su ga mogle stajati glave. George Bush junior jednom je rekao da razumije Putina, kojemu je ‘zagledao u dušu’. Clintonova kaže: on je agent KGB-a, a agenti KGB-a po definiciji nemaju dušu. Upitan za to, Putin odgovara: ‘Državnik se ne rukovodi rezonom duše već mozgom…’
Čini se da je iz tog mozga došla akcija hakiranja demokratskog stožera, koja je dovela do poraza Clintonove i uspona Trumpa, koji je nalik Borisu Jeljcinu, samo što ne pije. U filmu je iznesen i interesantan podatak: Rusija je, rekli su autori, 48 puta veća od Njemačke… To smo mogli saznati u bilo kojoj enciklopediji, ali svejedno zvuči uzbudljivo. Ruskog medvjeda opkolila su zapadna atomska oružja, njemački tenkovi ponovno su na njegovim zapadnim granicama. Kad je Rusija htjela dopremiti rakete na Kubu, Kennedy je zaprijetio nuklearnim ratom. Imao je čovjek pravo…
Vijesti, Nova TV, 31. ožujka, 14:04
Nikola Grmoja kaže da je predsjednik Sabora Božo Petrov povukao hrabar potez kad je kazneno prijavio vlasnika Agrokora Ivicu Todorića. ‘On je učinio ono što bi trebao napraviti svaki savjestan građanin.’ Sad je sasvim jasno kakav je plan Mosta, možda čak od početka, od trenutka kad je cijeli njegov vrh otišao na premijeru ‘Gazde’. Izvlastiti Todorića iz Agrokora, rascjepkati kompaniju, pa je vratiti u nekoliko desetaka ‘nevinijih ruku’. Todorića, ako je moguće, uhapsiti. Putin je hapsio Hodorkovskog, a tvrtke davao Romanu Abramoviču, Olegu Deripaski i svojim oligarsima, Vučić je hapsio Miškovića, Italija je utamničila cijelu obitelj Tanzi, posrnule vlasnike Parmalata. Most ima i ‘intimnih’ razloga za progon: Todorić je razvalio tržište mandarina u dolini Neretve, a njegovo utamničenje dobro bi došlo i za lokalne izbore. To što predsjednik Sabora ne bi smio biti milicajac Petrova i Grmoju ne smeta, fućka se njima, znaju gdje žive. To što za državnu intervenciju nemaju ni ljude, ni znanje, ni novac također nije prepreka – vidjeli smo te karaktere već u Mrduši Donjoj, mogu oni i ‘Hamleta’ inscenirati, dobra volja je najbolja, kako bi rekao Kekec.
portalnovosti
