Ne mogu odlučiti što više deprimira, hladna smirenost premijera, samodopadnost predsjednice ili retoričke seanse glavnog hadezeovog partnera. Stil copy paste rečenica, karakteristike su tih likova. Što je učestalost istovjetnih političkih izjava češća, to je građanska neizvjesnost veća.
Nedavno sam (slučajno) odgledala epizodu turske serije. Jednu scenu sam zapamtila. U pristojnoj pozi bračne postelje, bračni partneri poznih godina oslovljavaju se sa „vi“, a jedno drugom ispred imena dodaju riječ, gospođa i gospodin. Popularnost turskih serija i njihova učestalost prikazivanja u TV prostoru, uopće ne djeluje na način našeg izražavanja.
Pristojnost izražavanja potpuna je nepoznanica u medijskom i svim ostalim prostorima. Ako je suditi prema onoj „majmun radi što majmun vidi“ više usvajamo politički govor nego pristojan građanski govor iz serija, bez obzira iz kojeg geografskog prostora dolazio.
Dozvolili smo si zaraženost politikom kao da smo sami sudionici političkih odluka. A nismo, mi političke odluke pratimo kao TV sapunice, sa razlikom što kada jedna epizoda završi mi i dalje podržavamo političku opciju koju zastupamo, čak i kada zbog nje nemamo što jesti.
Politički virus ušao nam je u krvotok i tu nema pomoći, ali pruža veliku pomoć političkim strukturama. One si dozvoljavaju i uzimaju sve više slobode u izražavanju i postupcima. Tako kritike zbog neprihvatljivog ponašanja predsjednice koja si je dokazano, dozvolila puno više nego što bi smjela jedna državna dužnosnica, ona samoj sebi proglasi provođenjem mobinga nad njom.
Iako pojam mobinga još uvijek nije zakonski definiran, iako ga je većina u radnim sredinama osjetila na svojoj koži, teško je dokaziv. Međutim, predsjednica točno zna kada i u kojim okolnostima je ona podvrgnuta mobingu. Bez ustručavanja, potpuno zamjenjuje činjenice tko za koga i zbog čega radi, kome je obvezan polagati račune i kako provodi mandat dobiven od građana.
Očito, politički virus je mutirao. Obvezni smo nešto što nikada ni u kakvim uvjetima ne bi smjeli biti obvezni. A to je nepogovorno vjerovati političkim izjavama, podržavati političke postupke i šutjeti.
To se ni od majmuna u zoološkom vrtu ne traži. Oni koji o njima skrbe uvažavaju njihovu volju, čak i kada je protivna ponašanju i volji majmuna iz drugog kaveza. I, majmun za to dobije bananu.
Nedavno sam (slučajno) odgledala epizodu turske serije. Jednu scenu sam zapamtila. U pristojnoj pozi bračne postelje, bračni partneri poznih godina oslovljavaju se sa „vi“, a jedno drugom ispred imena dodaju riječ, gospođa i gospodin. Popularnost turskih serija i njihova učestalost prikazivanja u TV prostoru, uopće ne djeluje na način našeg izražavanja.
Pristojnost izražavanja potpuna je nepoznanica u medijskom i svim ostalim prostorima. Ako je suditi prema onoj „majmun radi što majmun vidi“ više usvajamo politički govor nego pristojan građanski govor iz serija, bez obzira iz kojeg geografskog prostora dolazio.
Dozvolili smo si zaraženost politikom kao da smo sami sudionici političkih odluka. A nismo, mi političke odluke pratimo kao TV sapunice, sa razlikom što kada jedna epizoda završi mi i dalje podržavamo političku opciju koju zastupamo, čak i kada zbog nje nemamo što jesti.
Politički virus ušao nam je u krvotok i tu nema pomoći, ali pruža veliku pomoć političkim strukturama. One si dozvoljavaju i uzimaju sve više slobode u izražavanju i postupcima. Tako kritike zbog neprihvatljivog ponašanja predsjednice koja si je dokazano, dozvolila puno više nego što bi smjela jedna državna dužnosnica, ona samoj sebi proglasi provođenjem mobinga nad njom.
Iako pojam mobinga još uvijek nije zakonski definiran, iako ga je većina u radnim sredinama osjetila na svojoj koži, teško je dokaziv. Međutim, predsjednica točno zna kada i u kojim okolnostima je ona podvrgnuta mobingu. Bez ustručavanja, potpuno zamjenjuje činjenice tko za koga i zbog čega radi, kome je obvezan polagati račune i kako provodi mandat dobiven od građana.
Očito, politički virus je mutirao. Obvezni smo nešto što nikada ni u kakvim uvjetima ne bi smjeli biti obvezni. A to je nepogovorno vjerovati političkim izjavama, podržavati političke postupke i šutjeti.
To se ni od majmuna u zoološkom vrtu ne traži. Oni koji o njima skrbe uvažavaju njihovu volju, čak i kada je protivna ponašanju i volji majmuna iz drugog kaveza. I, majmun za to dobije bananu.
