Iz kultne zbirke erotskih narodnih pjesama (distiha, doskočica i zagonetki) Razigrani doro (doro: konj mrke boje, napomena priređivača) koje je prikupio i sistematizirao Zvonimir Toldi, legendarni etnolog iz Slavonskog Broda, SBPeriskop preuzima one najsočnije. Knjiga Razigrani doro objavljena je prije25 godina, 1987. g., nakon Crvenog bana Vuka Karadžića (Beograd, 1979) i Kudilja i vreteno za koju se pretpostavlja da ju je skupio Ivan Kukuljević Sakcinski (Zagreb, 1980). U predgovoru knjizi Anđelko Barbić napisao je da su u ciliku poskočice i stihu bećarca, u šorovima i sokacima, pod starinskim đermama, u kolu i na prelu, u sjeni srebrnih topola i drhtaju srca, ispjevani čitavi đerdani ovih pustopaünih, rugalica i šaljivica. Sam autor zbirke kaže da je ove „lascivne, sramotne pjesmice i svakakve druge sramote i sprdnje“ prikupio na području Brodskog posavlja. One, kaže Toldi, nastaju kao odgovor na provociranje, izazivanje, ruganje hvalisanje; one su uvijek plod dobrog raspoloženja. Pjevanje tih pjesmica ili govorenje zagonetki, izreka,…nikom se nije „zamiralo“, makar se pjevale i pred crkvom (u svadbi), čak popu i svim svecima.

Bez obzira što poskočice izlaze iz okvira tradicionalnog morala, one su nezaobilazne u životu slavonskog podneblja, isto onako kao što su tuga, radost i nada neodvojivi dio širokog šokačkog srca.

I po ničem ne stare, pa ih zato objavljujemo kao vječno aktualne.

Zvonimir Toldi rođen je 1944. u Vinkovcima. Djetinjstvo je proveo u Babinoj Gredi, a srednju školu završio je u Slavonskom Brodu. Diplomirao je etnologiju i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od 1968. godine radi u Muzeju Brodskog Posavlja.

Za svoj rad dobio je brojne nagrade i priznanja: Herderovu nagradu 1970. Medalju Slavonskog Broda 1983. Nagradu oslobođenja Broda 1990. Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića 1996. Red hrvatskog pletera 1996. Godišnju nagradu grada - Štit Berislavića 2000. godine.

     Ženske


 
Imam ćurku, nikom ne bi dala
Pa ni tebi, volim kad je mala.
 
Nisam znala zelene mi trave
Da je kurac šupalj na vrh glave.


 
Sinoć sam se jebala stojeći,
Bilo blato, nismo mogli leći.


 
Od kako se udade za gada
Napravi mi picu ko torbicu


 
Mili bože, grije mi oprosti,
velik petak, a pica ne posti.


 
Aoj baja ubio te bogo,
Ja ti dala, a ti nisi mogo.


 
Nisam kurva, nisam ni poštena,
teško onom čija budem žena.


 
Ja seljanka, pa volim seljaka,
Seljak more duboko da ore.


 
Neću čekat ljeta bez đeteta,
Pravi’ću ga makar od drveta.


 
U mog dike jedna noga duža,
Ona kraća, ispala iz gaća.


 
Ja bi s tobom prispavala čiko,
Al tvoj oroz ne bi kukuriko.


 
Lolo moja, dobro me zajaši,
Moja te se brkulja ne plaši.


 
Aoj, bajo, da mi vidiš koku,
Sedam dana bio bi u šoku.
 
 

    Muške


 
Idem šorm, pitaju me snaše:
“Šta ti mali med nogama maše?”


 
Puko mi opanak na peti
Stalno mi je pička na pameti.


 
Cura plače, a ja skidam gaće,
Üuti duo, već je pola ušo.


 
U curice med nogama čuko,
Sinoć sam ga za brkove vuko.


 
U mog ćaće poderane gaće,
Kada jebe guzica mu zebe.


 
U curice pica ko u zeca,
Pa se prca svakoga mjeseca.


 
U curice nige ništa nema,
Samo rupa ge se kurac kupa.


 
Cura plače, a ja skidam gaće,
šuti dušo, već je pola ušo.


 
Curo moja, visoki jablane,
je l’ ti mjesec vidio tabane?


 
U curice crn pičuljak mali,
A u babe ko opanak stari.


 
Moja mala, evo ti ga, evo,
Pa sa njega gledaj Sarajevo.


 
Više volim svoje male pičku,
nego cilu pomoć američku.


 
Više vridi moje male pizda,
Nego Hajduk i Crvena Zvizda.