Čovjek se već pomalo počinje gubiti u tim silnim nastavcima kojima smo bombardirani sa svih strana, tako da je teško dokučiti koji je ovo Planet majmuna po redu. Uostalom, to ovisi od kuda krećemo s brojanjem: od nesretnog remakea Tima Burtona iz 2001., koji je neuspješno i konfuzno nastojao osuvremeniti znanstveno-fantastični klasik Franklina J. Shaffnera iz 1968., ili od Planeta majmuna: Postanka (2011) Ruberta Wyatta, koji je odlučio zanemariti Burtonovo ostvarenje te priču vratiti na početak kako bi u slučaju velikog interesa publike ostavio štofa za novu franšizu. Wyattov film bio je solidan i zabavan blockbuster, kao i njegov nastavak Planet majmuna: Revolucija (2014) Matta Reveesa, koji redateljski i scenaristički potpisuje i treći dio. Priča se polagano zahuktava: od geneze preko pobune do otvorenog sukoba između inteligentnih majmuna te preostalih primjeraka ljudske vrste. Nažalost, kako se razvija, tako postaje sve manje zanimljiva i uzbudljiva.
Film u podnaslovu ima imenicu rat, što izravno upućuje na problematiku koju će djelo prikazivati, a ujedno sugerira akcionost i pustolovnost. Uostalom, na sličan trag nas navodi i trailer, no u kinodvorani situacija se pokazuje ponešto drugačijom. Ovo nije film o konačnom sukobu ljudske vrste koja se zadnjim silama trudi opstati na životu, te majmuna koji su evoluirali, nego eventualno prolog za niz budućih uradaka koji bi razrađivali taj središnji konflikt dok ga u cijelosti ne iscrpe, iako on već i sada polagano pokazuje te simptome. Ispod naoko ratnoga plašta posrijedi je film osvete, nešto kao Death Wish (1974) s majmunima u postapokaliptičnoj budućnosti, u kojem se glavni pozitivac Caesar (Andy Serkis) te negativac Pukovnik (Woody Harrelson) progone do smrti, odnosno doslovno do istrebljenja. Njihovi su motivi osobne naravi jer je Pukovnik ubio Caesarova sina i suprugu, a Pukovnikov sin se zarazio majmunskim virusom koji ga je lišio sposobnosti govora pa ga je otac pogubio da bi dokazao autoritet vođe te podcrtao važnost vlastite vojne misije. Stoga Caesar neprestano odbija ponude prijatelja da ga prate na pohodu, jer ovo je prvenstveno njegova osobna priča. Međutim, nema tu pretjerane psihologije, razrađenih dijaloga, složenijih dramskih situacija ili razrađenije etičke problematike, ali zato djelo obiluje odlično odrađenim specijalnim efektima.
Scenaristi Mark Bomback i Matt Reeves nezgrapno su nastojali povezati različite povijesne i mitske konotacije. Caesar je mojsijevska figura koja treba svoj odabrani narod izbaviti iz nepovoljnog prirodnog okruženja a potom i nemilosrdnog ropstva, te ih sigurno odvesti u obećanu zemlju. Ona je predstavljena kao klimatski ugodnija i povoljnija pustinja, daleko od ratoborno nastrojenih ljudi i teško prohodnih planina, gdje će moći raditi na stvaranju vlastite kulture i civilizacije. Slijedeći logiku priče, nije teško pretpostaviti da junak neće doživjeti da u njoj uživa, što je postavljeno u patosom prenatopljenoj završnici.
Pukovnikovi postupci prizivaju nacističke metode. Ljudi zaraženi mutiranim majmunskim virusom ostaju nijemi pa ih ubija zbog hendikepa jer očito brojčano radikalno smanjenu ljudsku vrstu treba očuvati u njezinoj čistoći. Pukovnikova baza također priziva koncentracijske logore. Majmuni su u njima zatočeni u krajnje nehumanim uvjetima, svedeni na animalu razinu, s minimalnim obrocima. Zadatak im je da mukotrpno rade na Pukovnikovu obrambenom sustavu, nakon čega će biti istrijebljeni. Naravno, i među majmunima postoje izdajice koje se dodvoravaju ljudima za vlastitu dobrobit, no oni su također tretirani kao bića zadnjega reda.
Majmuni i ljudi postavljeni su u zaoštren, krajnje dijadan odnos, no među ljudima se radi distinkcija da bi se otvorile mogućnosti za nove nastavke jer o vojsci sa sjevera malo saznajemo te većim dijelom ostaje nepoznanica. Ona i majmuni moraju se uhvatiti ukoštac s odmetnutim Pukovnikom, koji svojim desničarskim radikalizmom predstavlja prijetnju i jednima i drugima. Lik djevojčice koja ne može govoriti te je majmuni uzimaju u svoje okrilje pojačava potku o drugosti – ona je poput majmuna jer ne govori ljudskim jezikom ili nije na istoj intelektualnoj razini kao pripadnici njezine vrste. Taj lik perfidno predstavlja naznaku budućih zbivanja i nastavaka jer očito je da će se povezati s Caesarovim sinom, sugerirajući ideju solidarnog odnosa između ljudi i majmuna za jednu potencijalnu zajedničku dobrobit na izmučenom planetu.
Ikonografija s planinskim vrletima, širokim proplancima i snijegom prekrivenim vrhovima, koje junaci prolaze na konjima, više od postapokaliptične budućnosti priziva utjecaj vesterna, tim više što je ovo također prikrivena priča o kolonizaciji, naseljavanju i borbi za teritorij, što upućuje na izmještenu inačicu graničarskih mitova.
Kako to danas obično biva s filmskim spektaklima, cjelina je predugačka te za trajanje od sto i četrdest minuta nema narativnoga štofa. Stoga film djeluje razvučeno i ima problema s ritmom pripovijedanja. Akcijski prizori nisu toliko spektakularni, iako su poprilično solidno postavljeni i dramski zanimljivi, da bi se održala pažnja gledatelja između konfrontancija protagonista i antagonista. Stoga Rat pati od previše praznoga hoda. Obiteljske tragedije i osveta njima povodovana istrošeni su narativni okidači koji zahtijevaju veliku scenarističku umješnost da se obradi na imalo originalniji način, što je ovdje izostalo, a i sama je priča tanašna.
filmovi
Film u podnaslovu ima imenicu rat, što izravno upućuje na problematiku koju će djelo prikazivati, a ujedno sugerira akcionost i pustolovnost. Uostalom, na sličan trag nas navodi i trailer, no u kinodvorani situacija se pokazuje ponešto drugačijom. Ovo nije film o konačnom sukobu ljudske vrste koja se zadnjim silama trudi opstati na životu, te majmuna koji su evoluirali, nego eventualno prolog za niz budućih uradaka koji bi razrađivali taj središnji konflikt dok ga u cijelosti ne iscrpe, iako on već i sada polagano pokazuje te simptome. Ispod naoko ratnoga plašta posrijedi je film osvete, nešto kao Death Wish (1974) s majmunima u postapokaliptičnoj budućnosti, u kojem se glavni pozitivac Caesar (Andy Serkis) te negativac Pukovnik (Woody Harrelson) progone do smrti, odnosno doslovno do istrebljenja. Njihovi su motivi osobne naravi jer je Pukovnik ubio Caesarova sina i suprugu, a Pukovnikov sin se zarazio majmunskim virusom koji ga je lišio sposobnosti govora pa ga je otac pogubio da bi dokazao autoritet vođe te podcrtao važnost vlastite vojne misije. Stoga Caesar neprestano odbija ponude prijatelja da ga prate na pohodu, jer ovo je prvenstveno njegova osobna priča. Međutim, nema tu pretjerane psihologije, razrađenih dijaloga, složenijih dramskih situacija ili razrađenije etičke problematike, ali zato djelo obiluje odlično odrađenim specijalnim efektima.
Scenaristi Mark Bomback i Matt Reeves nezgrapno su nastojali povezati različite povijesne i mitske konotacije. Caesar je mojsijevska figura koja treba svoj odabrani narod izbaviti iz nepovoljnog prirodnog okruženja a potom i nemilosrdnog ropstva, te ih sigurno odvesti u obećanu zemlju. Ona je predstavljena kao klimatski ugodnija i povoljnija pustinja, daleko od ratoborno nastrojenih ljudi i teško prohodnih planina, gdje će moći raditi na stvaranju vlastite kulture i civilizacije. Slijedeći logiku priče, nije teško pretpostaviti da junak neće doživjeti da u njoj uživa, što je postavljeno u patosom prenatopljenoj završnici.
Pukovnikovi postupci prizivaju nacističke metode. Ljudi zaraženi mutiranim majmunskim virusom ostaju nijemi pa ih ubija zbog hendikepa jer očito brojčano radikalno smanjenu ljudsku vrstu treba očuvati u njezinoj čistoći. Pukovnikova baza također priziva koncentracijske logore. Majmuni su u njima zatočeni u krajnje nehumanim uvjetima, svedeni na animalu razinu, s minimalnim obrocima. Zadatak im je da mukotrpno rade na Pukovnikovu obrambenom sustavu, nakon čega će biti istrijebljeni. Naravno, i među majmunima postoje izdajice koje se dodvoravaju ljudima za vlastitu dobrobit, no oni su također tretirani kao bića zadnjega reda.
Majmuni i ljudi postavljeni su u zaoštren, krajnje dijadan odnos, no među ljudima se radi distinkcija da bi se otvorile mogućnosti za nove nastavke jer o vojsci sa sjevera malo saznajemo te većim dijelom ostaje nepoznanica. Ona i majmuni moraju se uhvatiti ukoštac s odmetnutim Pukovnikom, koji svojim desničarskim radikalizmom predstavlja prijetnju i jednima i drugima. Lik djevojčice koja ne može govoriti te je majmuni uzimaju u svoje okrilje pojačava potku o drugosti – ona je poput majmuna jer ne govori ljudskim jezikom ili nije na istoj intelektualnoj razini kao pripadnici njezine vrste. Taj lik perfidno predstavlja naznaku budućih zbivanja i nastavaka jer očito je da će se povezati s Caesarovim sinom, sugerirajući ideju solidarnog odnosa između ljudi i majmuna za jednu potencijalnu zajedničku dobrobit na izmučenom planetu.
Ikonografija s planinskim vrletima, širokim proplancima i snijegom prekrivenim vrhovima, koje junaci prolaze na konjima, više od postapokaliptične budućnosti priziva utjecaj vesterna, tim više što je ovo također prikrivena priča o kolonizaciji, naseljavanju i borbi za teritorij, što upućuje na izmještenu inačicu graničarskih mitova.
Kako to danas obično biva s filmskim spektaklima, cjelina je predugačka te za trajanje od sto i četrdest minuta nema narativnoga štofa. Stoga film djeluje razvučeno i ima problema s ritmom pripovijedanja. Akcijski prizori nisu toliko spektakularni, iako su poprilično solidno postavljeni i dramski zanimljivi, da bi se održala pažnja gledatelja između konfrontancija protagonista i antagonista. Stoga Rat pati od previše praznoga hoda. Obiteljske tragedije i osveta njima povodovana istrošeni su narativni okidači koji zahtijevaju veliku scenarističku umješnost da se obradi na imalo originalniji način, što je ovdje izostalo, a i sama je priča tanašna.
filmovi
