No, ako si dio izabrane političke kaste, ne moraš toliko. Štoviše, mo'š "preskočiti" prva dva dana u tjednu jer si na putu, produženom vikendu, urastao ti nokat ili pak moraš jezditi po ruralnim mjestima da bi osvojio simpatije što većeg broja naivaca.
Naravno, riječ je o veleštovanom saborskom zastupniku. Ekipi se ne dolazi krmeljavih očiju na posao u ponedjeljak, a i poznato je da svi mrze ponedjeljak, pa zašto onda ne bi radni tjedan počeli u srijedu i završili u petak rano poslijepodne. Taktika je takva da će se u ta dva dana pojavljivati u vremenskom periodu kad ih snimaju kamere. Raspravljat će o svemu; od broja slojeva toaletnog papira do toga koliko krastavaca minimalno može biti u staklenoj teglici. O važnim stvarima koje trebaju raspravljati na odborima da bi se olakšao posao na plenarnoj sjednici donosit će konsenzus u pauzama za ručak. Danas čitam kako je HZZO smanjio djeci terapiju s 45 minuta na 20, smanjio broj terapija, naplaćuje prijeko potrebne terapije, smanjuje prava. Blagoslov su dobili od Odbora u kojem se duže raspravlja o meniju u kojem će uživati nakon odbora nego o sudbini ljudi s kojima se poigravaju.
Živeći u nerealnom svijetu zastupničkog blagostanja uskraćuju potrebitima da bi dali sebi. Uz to, predsjedavajući Odbora prima nezanemariv dodatak na plaću. Te ljenguze duže obavljaju nuždu nego što se bave nužnim stvarima. A građani to sve mirno promatraju. Sadašnja i buduća primaljenčina u Saboru, Željko Kerum, već računa na mjesto u novom sazivu. Naime, po njegovoj matematici, on uvijek može skupiti 20.000 primitivnih naivaca koji će mu osigurati saborsko mjesto i ono u kockarnici.
Saborski zastupnici, nenavikli na pravi posao, određuju si benefite kakve si nikada ne bi priskrbili da su imali i jednu godinu staža u realnom sektoru. Zavidni na europarlamentarce i njihove plaće silom bi se htjeli izjednačiti s njima, no ne i po radu. Ovako, imamo ''dvodnevdaše'' u tjednu, koji rade osam dana mjesečno za plaću o kojoj običan smrtnik može samo sanjati, ukoliko ga ne more noćne more glede ovrha i plaćanja kredita. Saborski zastupnik postaje tako sinonimom za socijalnu neosjetljivost u općem društvenom rasulu.
Realna slika društvenog stanja su deseci tisuća prosvjednika u slučaju ''Franak''. Oštećeni ljudi koji plaćaju svoje stanove kao da plaćaju penthouse, okupili su se u dosad najbrojnijem prosvjedu. Toliko nisu mogli skupiti ni dobro ''potkožene'' vođe sindikalista. Među prosvjednicima je bila i jedna saborska zastupnica. I ona se žalila na visinu rata za otplatu. Ako je njoj s tolikom plaćom i kratkim radnim vremenom teško pratiti gimnastičke skokove švicarskog franka, možete samo zamisliti patnju onih koje su bankarske strukture i potreba nagnale da dignu kredite u francima i tako špekuliraju svoju sudbinu!
Kad pitate običnog čovjeka što je za njega saborski zastupnik s gađenjem vam odgovori da je štetočina i neodgovorni neradnik. Kregarovo opravdanje zastupnika da ne dolaze početkom tjedna na posao jerbo imaju svoje dužnosti kao gradonačelnici, načelnici i ini dužnosnici u svojim mjestima je u najmanju ruku neprimjereno. Saborski zastupnik mora biti dužnost, obveza i jedini posao. Posao s dignitetom. Ispada da smo u 19. stoljeću imali kvalitetnije zastupnike nego sada u 21. stoljeću. Interesna preokupacija zastupnika odraz je devastirane države. Država nam gori, a zastupnici skupljaju posljednji žar da se ogriju nad njime.
Što s nama? Kad nas isisaju do maksimuma, onda ćemo i mi putem emigranata. Jednostavno, bolje ti je raditi za nekog političara koji ti omogući stan i hranu nego za nekog tko u vili broji srebrni beštek dok ti brojiš povratne boce od kojih ćeš si kupiti kruh. Ovu zemlju je snašlo ono što zaslužuje, jer sami smo doveli ovakve sabornike da nam kroje sudbinu, sami smo indiferentni na glupost, sami plaćamo kamate na bahato ponašanje najvećih neradnika u Hrvatskoj!
seebiz
