SDP će ipak radije piškiti nego kakiti

Ohoho, društvo s Iblerovog trga malo se ustrtarilo. I onda se prizvalo svijesti iz nesvijesti? Mućnulo? Sa zakašnjenjem zbrojilo dva i dva? Pa u strašnim intelektualnim mukama izmozgalo da će ipak radije piškiti nego kakiti.

To je Bernardićev SDP. Istanbulska konvencija pokazala je svim prostodušnicima koliko oni stvarno teže. I onaj mali uteg od 10 deka im je previše, evo ih i sada da nam to opet zorno predoče. Stvarno je u svakom smislu utješno i super imati takvu glavnu opozicijsku stranku koja mora bar osam puta prespavati noć na uznojenom jastuku da im nadođe odozdo u glavu. Stranku čiji vođa saziva hitne press konferencije da čita novine i portale. Misli da industrija vijesti ne prati vijesti? Samo on je naučio 30 slova? Pa taj i zna samo čitati i skandirati opća mjesta.

Počneš se moliti da nikako ne padne Plenkovićeva minus-dva vlada samo da se ovaj SDP ne primakne ni blizu vlasti. Takve strepnje i osjećaje stvarno treba znati proizvesti kod puka naklonjenog lijevim i liberalnim idejama. I to sam samcat, na ravnoj cesti, bez ičijih klipova pod cipelama.

U SDP-u, dakle, preko noći više nije u igri ono Bernardićevo rezolutno da će njegovi glasati protiv Istanbulske konvencije ako Plenković uz nju prilijepi bilo kakvu dodatnu izjavu, a prilijepit će je. Sada nam tumače kako kod njih nije ni bilo te zabune koju inače svatko vidi – poslali su jučer po televizijama Arsena Bauka, Franka Vidovića i Sabinu Glasovac da vade kestenje iz vatre. Nego moraju pročitati što stvarno piše u zakonu o ratifikaciji pa će nam onda reći. Pa što ih se, zaboga, toliko gnjavi i zapitkuje kad im još nisu pokazali dokument koji se piše za Sabor! Jasno da jesu za Istanbulsku, kako ne bi bili, ali zar nije logično da papir prvo dobiju u ruke?

Pa, načelno, i jest logično, našli su izgovor kad više nema druge nego se naknadno ispričavati svojim biračima i prati ruke od vlastite gluposti. Samo što su već prethodno sve uprskali i više ništa ne može prelakirati mučan dojam koji su o sebi stvorili. I to baš na temi koja bi za njih morala biti laka kao vrapčevo perce, trijumf na tacni, samo takav. A dojam je taj da su ozbiljne stvari kadri kompromitirati svojim infantilnim i gubitničkim sitničarenjem te da se ne znaju izdići iznad svog bijednog nagona da pod svaku cijenu napakoste političkom protivniku, pa neka košta koliko košta.

Tako su se doveli na sam prag situacije u kojoj će – možeš si misliti te SDP-ovske principijelnosti – dići ruku protiv zajedno s Glasnovićem, Hasanbegovićem, Vasom Brkićem i Miroslavom Tuđmanom, nekadašnjim gorljivim ljevičarom, kome se u glavi iznebuha sve ispremiješalo, i ovce i novci, i babe i žabe. Stvarno alal vjera takvim socijaldemokratima kojima čak i Branimir Glavaš može dijeliti packe otvoreno se priklanjajući zaštiti prava žena i principima sekularne države.

I ništa tu ne mijenja na stvari što su neki SDP-ovci, i prije ovog šlampavog koluta natrag, ipak izjavili kako će u svakom slučaju glasati za Konvenciju zato što je važno da ona prođe. Jer, ako SDP nema snage za promjene – a nedavno smo vidjeli da nema kad su sastančili oko svog ispraznog programa i pljeskali Bernardiću – poželimo im onda sretan put u vječni zaborav.

 

novilist