SDP nije ljevica, a što jest, ne znaju ni SDP-ovci

Najveći krivac za parlamentarnu krizu u Hrvatskoj mirno spava. Andrej Plenković po svemu sudeći neće biti kažnjen za raspad vlastite Vlade zbog zaštite Agrokorom kontaminiranog ministra financija Zdravka Marića. Iako ćemo tek gledati bolan i jako skup krah Todorićevog koncerna, koji će platiti svi, i dobavljači i građani Hrvatske. Može se šef HDZ-a i Vlade slobodno baviti politički nemoralnim preslagivanjem, može si čak i dozvoliti prijevremene izbore. Takvu komociju nije mu omogućio samo solidan rejting HDZ-a, nije za to zaslužan niti Plenkovićev osobni rejting ili uspjesi njegove Vlade, on najveću zahvalnost duguje Davoru Bernardiću i SDP-u. Na nikoga se ne može osloniti kao na njih. Što god loše napravi, može se pouzdati u to da će SDP-ovci napraviti nešto još gore i gluplje.

Kad Mirando Mrsić, Ranko Ostojić, Siniša Hajdaš Dončić, Peđa Grbin i ostali kritiziraju svog predsjednika, ponašaju se krajnje licemjerno. Bernardić nije pao s Marsa na čelo SDP-a. Izabrali su ga s većom potporom od one koju je uživao Zoran Milanović. Prihvatili su njegov program rada. Pa ipak, svi u stranačkom vrhu, u tzv. frakcijskoj unutarstranačkoj opoziciji, koja bi se danas rado Bernardiću napila krvi, zaboravljaju da je golema odgovornost i na njihovim leđima. I zbog izbora Bernardića, a još više zbog neshvatljivog lutanja i doslovno amaterskih političkih poteza u nizu situacija. Čak i onda kada se čini da je lakše zabiti nego se spotaknuti i pasti pred praznim golom, kao što je bilo kod Bernardićeva govora u Saboru na raspravi o povjerenju ministru Mariću, SDP uspješno sam sebi podmetne nogu.

Što je danas ideja o budućnosti stranke? Jedni bi nekako nagovorili Zvonimira Mršića da uzme SDP u svoje ruke, drugi bi rušili i kritizirali Bernardića na bilo koji način, treći su toliko očajni da bi nagovarali Milanovića da se vrati, četvrti samo čuče u prikrajku i čekaju priliku za vlastito avansiranje u stranci, a peti – Bernardić, traži saveznike među stranačkim otpadnicima, pa sve poziva da se vrate u SDP kako bi proširio broj svojih sljedbenika. Svi skupa bi najradije zaboravili da im rejting pada, iako im raspad Vlade i slučaj Agrokor užasno ide na ruku. I svi zajedno nipošto ne bi priznali da je glavni razlog njihovog pada što ih većina birača više ne doživljava ni kao ljevičare, ni kao zagovornike prava radnika, umirovljenika, obespravljenih, nezaposlenih, tih ostataka srednjeg sloja građanstva. Nisu u SDP-u djelima pokazali posebnu socijalnu osjetljivost. Još se manje mogu prikazivati kao revolucionari ili ljudi s konkretnim i novim konceptom promjena u društvu.

Oni su, dok su vladali, radili na uvođenju poreza na nekretnine. Kao i HDZ. A sad bi taj porez kritizirali. Oni su pripremali monetizaciju autocesta i proveli bi je da nije bilo prijetećeg uspjeha referenduma. Oni su prvi porezno rasteretili građane tako da oni s najvećim plaćama dobiju 1.000 i više kuna, a oni s najmanjim plaćama 50 do 100 kuna povišice. A sad im smeta kad to isto radi HDZ. Pokušavali su uvoditi outsourcing kako bi slabo plaćene čistačice, šoferi i domari bili još slabije plaćeni ili ostali bez posla. Ovrhe su riješili tako što ih uopće nisu riješili, pa su blokirani i dalje pritisnuti ogromnim kamatama i masnim odvjetničkim naknadama. Izgubili su identitet.

Zato SDP klizi u nepovrat i nije to samo problem Bernardićeva manjka karizme, već je stranka, ideološki, idejno i kadrovski, dotaknula dno. I ako se nešto ne promijeni, može se dogoditi još gore potonuće, jer to figurativno dno o kojem je ovdje riječ nema granica i sasvim je izgledno daljnje srozavanje rejtinga SDP-a. Kad se pogleda koliko je frakcija i otvorenih ratova u stranačkom vrhu, jasno je da SDP lako može skliznuti i ispod 20, pa i ispod 15 posto podrške birača, dakle na razinu na kojoj će ga dostići čak i Most ili Živi zid. Tamo gdje ga može ugroziti i nova ljevica, koja je imala zapaženu premijeru na lokalnim izborima pod sloganom »Zagreb je naš«.

SDP više nije ljevica, a što jest, ne znaju ni sami SDP-ovci. Ne bi ih spasio ni Che Guevara da ustane iz groba i krene se ulagivati po stranačkim ograncima kako bi se kandidirao. A kamoli Zvonimir Mršić. Što je najgore, dojam je kako njima ništa od navedenog ne bi smetalo da nije panike zbog izglednog gubitka stečenih pozicija u vlasti. Tu paniku ne kriju. Javno se svađaju. I kucaju još jedan čaval u lijes vlastite budućnosti. SDP nalikuje na gomilu nesposobnih, besprizornih, ali ambicioznih karijerista. U tom smislu izabrali su savršenog predsjednika stranke – Davora Bernardića. I najboljeg saveznika HDZ-a.

novilist