Shakespeare i kobasica

Kako im nije neugodno lagati građanima u oči i ne trepnuti, ne zacrvenjeti se u licu? Makar zbog tv reflektora, ako već ne zbog vlastite kakve-takve savjesti ili bar sumnje da građani ove dozlaboga trknute zemlje ipak - nisu ovce. Da unatoč svemu imaju ponešto soli u glavama, makar na izborima mazgoglavo, uzastopno drukaju za pogrešne si vođe. Premijer Andrej Plenković, njegov ministar obrane Damir Krstičević i predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović, sinergijskom neprofesionalnošću javne medijske kuće HRT-a, preko glave su zadužili i naše potomke kupnjom 12 isluženih izraelskih borbenih aviona F-16 C/D Barak američke proizvodnje. Vlada je u četvrtak amenovala "preporuku" Vijeća za obranu, Izraelci zahvaljuju zbog "mudrog odabira" i ne znaju što bi od sreće, a hrvatska vlast laže mrgodnoj javnosti da je gladnom preči Shakespeare od kobasice. A nije. Glad je glad te ju ni najveće količine Shakespearea ne mogu utažiti. Mada je Shakespeare svevremensko duhovno jestivo.

Dino bi, da je još među nama, imao razloga iz petnih žila zapjevati svoju vječno zelenu "Zašto praviš slona od mene". Bistar bi pučki um kazao - budalu. Islužena borbeno-leteća stara krama, koja će navršiti 40 godina kad se 2020.-2022. vine nebu pod oblake ponad balkanskog kiflića - u startu vrijedna 500 milijuna eura in cash, a poslije i više od izlicitirane tri milijarde proračunskih kuna na teret životnog standarda osiromašenih građana - preča je od "skupih" lijekova za teško oboljelu djecu, sanacije bankrotiranog zdravstvenog sustava, demografske obnove, otvaranja radnih mjesta za mlade što se s obiteljima iseljavaju iz zemlje, sramotnog stanja socijale, najmanje milijun (od 1,2 milijuna) mirovina do 3000 kuna mjesečno, od kojih se ne može živjeti dostojno čovjeka... Troje najodgovornijih za neodgovoran državni trošak nerazumno sugerira javnosti da su borbeni avioni važniji od digitalne opreme škola, pristupačnih stanova, boljih uvjeta života, suzbijanja nasilja nad ženama, kriminala i korupcije...

U okolnostima kad Hrvatskoj nitko ne prijeti niti je želi napasti - osim što ju nezreli vođe maloumno guraju u tuđe sukobe i ratove: od SAD/NATO-vog igranja vatrom na ruskim granicama na pribaltičkom području do Afganistana - i premijer, i predsjednica i ministar djeluju licemjerno i neuvjerljivo kad kupnju eskadrile isluženim F-16 C/D Baraka brane/opravdavaju upravo svojom socijalnom (sic) i politički zrelom sviješću o tolikim potrebitima u RH. Zato se išlo na "minimalan trošak" da ne bi korodirala kuna za marginalizirane građane, socijalne skupine i čestite djelatnike u javnim službama. Pa će ministar Krstičević, u pronarodnom stilu "pobjedničke vojske", čiji duh i smisao mora da je usvojio do ljeta 1991. na indoktrinacijskim časovima MPV-a (moralno-političko vaspitanje) na Vojnoj akademiji JNA u Beogradu, nabrajati potrebite. Od seljaka i radnika do učitelja, liječnika... I neće se postidjeti tih potplaćenih časnih ljudi i cijelih socijalnih skupina za koje država "nema novca". Ali "toliko misli na njih" da se, eto, odlučila za početak baciti samo tri milijarde za isluženi američki F-16 C/D Barak, a ne osam milijardi kuna za švedski JAS-39 Gripen. Kako inteligentno, i "iskreno".

"I ja bih najradije kupila Mercedes, ali onda si ne mogu priuštiti ni hranu niti mnoge druge stvari", pametovala je predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović iz Karlovca, kamo je opet paradno odčergala svoj ured, samo nekoliko sati prije no što će javnost službeno saznati o konsenzualnoj (sic) političkoj odluci "države" da se odbace grčka, švedska i američka ponuda te prihvati izraelska. Što je također američka, u drugom pakiranju. Da se vlasi ne dosjete? Bez američkog odobrenja, javna je tajna, Izrael ne smije prodati te iks puta prepravljane/modernizirane avione drugoj zemlji ni kao staro željezo za reciklažu. RH je vezao konja gdje je gazda kazao, a sve drugo su priče za malu djecu. Osobito mantra da će avioni stari uskoro 40 godina većinom provedenih u borbama nad pustinjskim pijeskom Bliskog istoka, uspješno čuvati vlažno hrvatsko nebo još 25-30 godina. Izraelci su se unosno riješili iskorištene ratne tehnike, što je njihovo veleposlanstvo popratilo zahvalom Banskim dvorima, pa sad ostaju još samo formalnosti s ugovorom i pripreme za isporuku prvih dvaju F-16 C/D Baraka do 2020. godine. Vlasti RH će se jamačno oglušiti o glasno nezadovoljstvo u javnosti, gdje je račun bez krčmara kupnjom (pre)starih, isluženih aviona negativno odjeknuo.

RH mora biti kompatibilan SAD/NATO-u, bez obzira na štetu po nacionalne interese, i zato ima Kolindu Grabar-Kitarović za predsjednicu i Damira Krstičevića za ministra rata. Građani bi se osjećali komotnije u svojoj zemlji, ako već ne i sretnije i s više kuna u novčaniku, kad bi se troje iz vrha vlasti igrali olovnim vojnicima u svojim uredima, a ne se rastrošno na njihov račun pokoravali diktatima iz Washingtona i Bruxellesa što ovih dana kulminiraju neopravdanim istjerivanjem ruskog diplomata iz RH, kupnjom avionske starudije s tko zna kolikim još troškovima, bildanjem vojnog proračuna po Trump-Stoltenbergovom ultimatumu o najmanje dva posto BDP-a (Grabar-Kitarović obećala to postići do 2014.), jačanjem oružane prisutnosti RH u "mirovnim misijama" (sic) NATO/UN-a po svijetu, itsl. Stvar s F-16 C/D Barakom bila je jasna već nakon premijerovog posjeta Izraelu, lani u siječnju, te susreta s kolegom Benjaminom Netanyahuom i predsjednikom Reuvenom Rivlinom. Potom je i ministar Krstičević putovao u SAD i Izrael, gdje jamačno nije išao zadovoljiti osobne turističke afinitete.

Mediji su pak ironično komentirali predsjedničina degutantna dodvoravanja novoj američkoj administraciji Donalda Trumpa (slučajevi München, Varšava...) te Jensu Stoltenbergu i prijateljima u NATO-u. I sada ona o Mercedesu te hrani i mnogim drugim stvarima? Treba imati obraza za tu vrst "hrabrosti". Ma kakvi Mercedesi, gospođo predsjednice, kad si ne možete "priuštiti ni hranu niti mnoge druge stvari", ne kupuje se ni pedeset godina starog fićeka, kamoli Mercedes. Kupuje se kruh i mlijeko da se može prehraniti obitelj, jer to neodgovorna država neće učiniti, a za Caritasov tanjur variva treba znati Očenaš i Zdravomariju naizust. Kad si ne možete "priuštiti ni hranu niti mnoge druge stvari" ne ide se po desetak dana u Kinu šetati po Kineskom zidu, na Novi Zeland gledati folklorne Maore, u SAD slaviti Novu godinu, u Južnu Ameriku klanjati se "domoljubima u prostoru slobode"...

Za taj beskorisno ulupan novac poreznih obveznika kupe se lijekovi bolesnoj djeci, ili koji kilogram brašna i litra ulja socijalnim samoposlugama, ili toaletni papir obližnjem vrtiću, ili... Sve izvan toga je licemjerje i demagogija, puki politikantski larpurlartizam zbog kojih Hrvatskoj nije dobro.

Jest da je među sve četiri ponude za kupnju višenamjenskih borbenih aviona najbolja švedska, za novi JAS-39 Gripen po cijeni od oko 700 milijuna eura za eskadrilu, što bi se dugoročno pokazalo isplativijim od isluženih F-16 C/D Baraka. Aktualna vlast, doduše, ima legitimitet odlučivati u ime građana, ali upravo je tragično to da ne zna za odgovornost prema njima kao pretpostavku svake odluke. Sada - kad je gotovo - "farba tunele": odlučili smo najbolje za sigurnost RH. Nisu.

Prvo, borbeni avioni nisu neophodni u okolnostima katastrofalnog stanja u gospodarski grogiranoj, životnim standardom devastiranoj te svjetonazorski i političko-ideološki posvađanoj zemlji. Te su milijarde investicija kad se ulože u razvoj, mir i socijalnu stabilnost, ne u oružje, ratove, razaranja i smrt. Drugo, ako se već "mora kupiti" borbene avione - jer se troje prvaka RH ne usude gazdama u Washingtonu i Bruxellesu reći "ne, imamo važnije, životne potrebe svojih građana" - onda je ipak jeftinija kupnja skuplje eskadrile novih JAS-39 Gripena. Novo je novo, a u eskadrili ne mora biti 12 letjelica. Zašto 12, a ne pet-šest, ili četiri, samo dvije...?

Pa, kad država bude imala novca da može građanima "priuštiti hranu i mnoge druge stvari", neka ide na tržnicu po još poneki avion, koji neće biti jedva leteća te iks puta prepravljana stara krama, nego nova/moderna letjelica za razgaliti srca i duše i izvan kruga profesionalnih vojnika. Krstičević slavodobitno - unaprijed i bez pokrića - tvrdi da će Izrael kao strateški partner investirati u gospodarstvo RH i otvarati nova radna mjesta, pa će time, jelte, ti avioni zapravo doći - besplatno. Ili će RH još i zaraditi? Da nije smiješno, bilo bi čak i maloumno. Koji to prodavač pri zdravoj pameti plaća kupcu prodanu robu tako da sam ne bi zaradio?

"Strateška suradnja podrazumijeva aktivnosti oko Zrakoplovno-tehničkog centra, tu je tvornica streljiva, regionalni centar za borbu protiv dronova, regionalni centar za cyber, ulaganje u napredne sustave u poljoprivredi, energetici...", nabraja Krstičević u intervjuu RTL-u. "Otvara nam se jako puno prostora da ovo ne bude samo trošak, nego investicija. To je investicija u nacionalnu sigurnost i suverenost, gospodarstvo." Fraza bez pokrića sustiže frazu. Hrvatska je već teško bolesna od silnih strateških partnerstava na papiru, na posjetima i susretima, na obećanjima uz mezu i piće, koja protok vremena i (ne)prirodne smjene partnera raznih razina i ovlasti gaze kao medo trule kruške. O tzv. suverenosti, neovisnosti i samostalnosti više se ne može ozbiljno govoriti otkako je Hrvatskoj 1992. godine ipak odobrena u Washingtonu i Bruxellesu međunarodna državna licencija, koji je neokolonijalni status cementiran uključenjem RH u NATO i EU.

Tzv. suverenost, neovisnost i samostalnost ostale su tek poštapalice i neizostavno opće mjesto politikantskog larpurlartizma državnih činovnika s vrha piramide te, opet iz sektaških potreba, prigodnih diskursa profitera koji su unosno unovčili "domoljublje" i svoj "ratni put", "političko mučeništvo", "nacionalno-državotvornu osviještenost" ili mramorne gene "od stoljeća sedmog", katoličanstvo "što nas je održalo u povijesnim kataklizmama", "nacionalni ponos i tradicije" i tako to. Tzv. suverenost, neovisnost i samostalnost RH je krhka poput životnog vijeka titravog vretenca na glavici šaša, tek pucneš prstima i više ga nema kao da ga nikad i nije bilo. Nikakvi polovni mlažnjaci četvrte generacije - koji imaju letjeti 65-70 godina (sic) - i lažan alibi o investiciji u nacionalnu sigurnost i suverenitet umjesto u mir, blagostanje, demokraciju, suživot i suradnju neće obraniti ljudske i prirodne resurse, koje veliki i moćni već od stoljeća sedmog na ovaj ili onaj način smatraju svojima i drže u vazalnom odnosu.

Odgovorni za sklapanje tako velikog/vrijednog posla s Izraelom, da su vodili računa o državnim i interesima građana, kao što nisu, morali su - baš u ime tzv. suverenosti, neovisnosti i samostalnosti RH - recipročno osigurati odgovarajuće poslove hrvatskim tvrtkama u Izraelu. Kako bi korist bila obostrana, ne jednostrana. Transparentno je trebalo objaviti o kojim se poslovima konkretno radi, kolika im je vrijednost, koje tvrtke će ih obavljati i po kojim uvjetima. Tu dimenziju strateškog partnerstva ne spominju ni premijer Plenković, ni predsjednica Grabar-Kitarović niti ministar Krstičević. Umjesto toga, neobavezno se razbacuju apstrakcijama iz kojih se ne vidi ništa korisno za RH. Puke fraze su već dva desetljeća stalan provijant katastrofalno jalove hrvatske tzv. ekonomske diplomacije, skupe kao sv. Petra kajgana za učinak - uništa.

A to s izraelskim investicijama i novim radnim mjestima, što će ih strateški partner s Bliskog istoka otvarati u našoj poljoprivredi, energetici, cyberu, regionalnim centrima, tvornici streljiva, itsl., dobro zvuči, ali se ne ostvaruje modelom što se babi snilo... Isključivo suhom matematikom u čijem rezultatu mora stajati - profit. RH nema novca ni zrelog pravno-administrativnog ozračja za omogućiti Izraelcima tu vrst interesa na svom tlu niti ima ozbiljnije gospodarske potencijale za konkurentan prodor u njihovu zemlju, pa je strateško partnerstvo kao nusprodukt ili pretpostavka velikog posla s avionima na vrbi svirala. Hrvatska je malodobnost tog tipa bezgranična. Povijesna. Zato u gospodarskim odnosima sa svijetom uglavnom izvlači deblji kraj.

Umirovljeni brigadir Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) i bivši borbeni pilot s velikim iskustvom Ivan Selak, najtraženiji je i najkompetentniji medijski sugovornik kad treba komentirati vladin odabir i kupnju eskadrile višenamjenskih borbenih aviona. Selak ne dvoji o tome da je švedski JAS-39 Gripen, proizvođača SAAB-a, dugoročno isplativije i jeftinije rješenje od rabljenog američkog F-16 C/D Baraka iz Izraela. "JAS-39 Gripen zahtijeva manje osoblja za održavanje, jer je novi proizvod, treba manje popravaka i rezervnih dijelova, ima jeftiniji sat letenja, može poletjeti i s ceste, omogućava veći nalet, ima vrhunsku opremu, itsl.", tvrdi Selak. "Rabljeni F-16 C/D Barak su maksimalno iskoristili u borbama na Bliskom istoku najbolji vojni piloti na svijetu, izraelski. U tridesetak su godina izvukli dušu iz njega. Usto, taj je avion tko zna koliko puta popravljan, moderniziran i prepravljan, pa ga u sadašnjem stanju valjda više ni sam američki proizvođač Lockheed Martin ne bi znao popraviti."

Umirovljeni vojni pilot Ivan Selak upozorava i na to da su ogromne razlike kupuje li se novi ili najnoviji model, odnosno u slučaju rabljenog aviona, je li malo rabljen, rabljen ili izrabljen. "Dugoročno", kazao je novinarima, "uvijek je najisplativiji najnoviji. Vijek mu je minimalno 30 godina i kad se izračuna troškove za cijeli uporabni vijek, stvari su jasne. Kod skupine rabljenih, važno je znati da se trošak održavanja zrakoplova svake sljedeće godine povećava 1,2-1,5 posto, pa računajte. Vrućine i pustinjski pijesak utječu na trajnost motora i elektroničke opreme, a svi današnji avioni čiji se računalni sustavi zasnivaju na slaboj toleranciji na vlagu traže stalno kondicioniranje njihove opreme i naoružanja. Infrastruktura čuvanja je sličnija ljekarni, nego hangaru, a mi to nemamo, pa moramo izgraditi kompletnu novu infrastrukturu. Izraelski F-16 C/D Barak, držim, nije rabljeni, već - izrabljeni avion. Zašto se u ponudi nije tražilo manje rabljen? Što će biti kad izraelski stručnjaci završe obuku i odu iz RH?"

Izraelski piloti su u samo jednoj godini imali više naleta u borbenim uvjetima na svom F-16 C/D Baraku, nego će hrvatski imati u 10 godina u mirnodopskim okolnostima. "Naši piloti neće na tom avionu letjeti ni približno onom, što se vrti po medijima", tvrdi Selak. Neki analitičari, pak, zamjeraju hrvatskim vlastima što nisu tražili od Izraelaca tzv. BAFO, konačnu najpovoljniju ponudu, kojom bi se dobila niža cijena: najprije povoljnijom novom ponudom, a potom i pregovorima s izabranim ponuđačem. Prema izračunima oponenata kupnji rabljenih letjelica, novi bi avion u 10 godina bio 220 milijuna eura jeftiniji od rabljenog, što bi u 30 godina bile nezanemarivih 660 milijuna. Ako je to točno - jer novo je novo - eto novca i za kobasicu i za Shakespearea.

h-alter