Slavlje militarističkog duha

Mimohod

Bio je, eto, i svečani vojni mimohod zagrebačkim avenijama u povodu 20. godišnjice operacije ‘Oluja’. Nevezano uz povod i lišeno političko-propagandne dimenzije, ako je takvo što uopće moguće kad je riječ o priređivanju vojnih parada, Oružane snage pokazale su građanima u što su u proteklih dvadeset godina uloženi deseci i deseci milijardi proračunskih kuna: Hrvatska danas ima malu, dobro obučenu i relativno solidno opremljenu vojsku, čija je osnovna karakteristika velika pokretljivost i sposobnost brzog djelovanja i u najudaljenijim NATO-misijama.

E sad, vezano uz povod, odnosno 20. godišnjicu ‘Oluje’, mimohod je bio demonstracija trijumfa, te slavljenje militarističkog i patriotskog duha, slavljenje mitova i legendi, što uvijek nailazi na odobravanje širokih narodnih masa i televizijskih komentatora sklonih suzama i patetici. Mimohod je bio vrhunac napora da se ‘Oluja’ definitivno svede isključivo na oslobodilačku dimenziju: unatoč kurtoaznim ogradama političkih prvaka da Hrvatska ne slavi tuđu nesreću i da nikoga ne provocira, upadljivo je izostalo ikakvo ozbiljnije suočavanje i kajanje za onaj dio ‘Oluje’ koji se ticao osvete nad srpskim starcima i staricama te programiranog smanjivanja broja Srba u Hrvatskoj na postotak koji je Franjo Tuđman smatrao poželjnim. ‘Hrvatska danas ne slavi rat, ne slavi ničiju patnju niti progonstvo, neka to bude jasno onima kojima još nije’, kazao je premijer Zoran Milanović, odajući priznanje Franji Tuđmanu i dodajući ovako: ‘Platile su našu slobodu i mnoge nevine žrtve. Mi sada, razumni i velikodušni u pobjedi – jer oni koji nisu velikodušni nisu ni pravi pobjednici – žalimo za svakim izgubljenim životom, za svakom žrtvom, svakom ljudskom i obiteljskom tragedijom.’

I predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović uklopila se u premijerov isprazni i naopaki koncept velikodušnosti: ‘Žalimo za svakim životom koji je izgubljen u Domovinskom ratu – i hrvatskim i srpskim. Žalimo za svakim braniteljem koji je poginuo, nestao ili dao svoje zdravlje, žalimo za svim civilnim žrtvama i suosjećamo s njihovim obiteljima, ali isto tako ističemo da je to rat koji mi nismo željeli.’ A nitko da u tom silnom žaljenju i velikodušnosti spomene da je za ubijanje srpskih civila dosad pravomoćno osuđen samo jedan jedini pripadnik Hrvatske vojske, s tendencijom da tako ostane zauvijek.

Odjeci

Svjetski mediji nisu se naročito pretrgli u izvještavanju o hrvatskoj vojnoj paradi u povodu dvadesete obljetnice ‘integracije teritorija, a ne integracije ljudi’, kako je ‘Oluju’ definirao profesor Dejan Jović. Prema Hini, suština inozemnih izvještaja svodi se na ovo: Hrvatska slavi ratnu pobjedu, Srbija žali za ubijenima i protjeranima. Tako njemačka agencija DPA piše da ‘Oluja’ i dalje predstavlja teret u odnosima Zagreba i Beograda, jer ‘dok Zagreb oko nje gradi nacionalni ponos, Beograd i Srbija žale taj dan, optužujući Zagreb da slavi genocid’. Slično izvještavaju i američki AP i agencija France Press. ‘Izgleda da danas više nije važno što je Oluja natjerala 200.000 Srba da pobjegnu od Hrvatske vojske i većinom da se nikad ne vrate. U Hrvatskoj danas jedva da netko i spominje napade iz odmazde na one koji nisu pobjegli’, piše Deutsche Welle. Slovenski mediji uglavnom su, osim suzdržane STA, ignorirali hrvatsku proslavu, jednako kao i slovenski političko-vojno-diplomatski vrh: na mimohodu u Zagrebu nije bilo ni slovenskog veleposlanika ni vojnog atašea, a razlog je najnoviji hrvatsko-slovenski spor oko arbitraže o granici.

Knin

Dan kasnije, u srijedu, slavlje se preselilo u Knin. Položeni su vijenci, otkriven spomenik Franji Tuđmanu na Tvrđavi, podignute zastave, odsvirane himne i odšućene minute šutnje, blagoslovljena megalomanska bogomolja u gradu, koji inače stenje pod bijedom, emitirana javljanja ganutih reportera, koji se rastapaju pred šapkama i budnicama, i održani govori, s tim da je premijer Milanović izbjegao govoriti, odnosno slušati zvižduke i galamu, koji državnu svečanost pretvaraju u HDZ-ov predizborni skup. U poslijepodnevnim satima u Kninu je upriličen bogat kulturno-umjetnički dernek u organizaciji Marka Perkovića Thompsona, koji je obilježavanje ‘Oluje’ odavno pretvorio u svoj privatni biznis.

Estrada

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, sad je to već sasvim jasno, svoj posao shvaća kao svojevrsni reality-show i s time nam se valja nositi idućih tko zna koliko godina. Posljednja točka bila je objavljivanje fotografija koje prikazuju kako gospođa Grabar Kitarović kreči svoj stan odjevena u vojne hlače. Predsjednica svoj posao shvaća kao stalnu sveprisutnost, njezin je način estradni, ona je celebrity a ne netko koga su građani birali i koga plaćaju da bi se zalagala za vrijednosti i ideje koje bi život građana učinile boljim i ugodnijim. Ona je ispražnjena od političkog sadržaja, što se ispostavlja komparativnom prednošću. Ona se ne obazire na Ustav, institucije i procedure, ona se smatra odgovornom isključivo građanima koji su je izabrali: protiv toga se nije moguće boriti.