Slučajni mandatar

U  holivudskim studijima nekad su se snimale divne komedije u kojima se radnja odvija u izmišljenim državama s grotesknim političkim sustavima, Tomanija, Fridonija, Silvanija... Budući da prosječnom Amerikancu zemljopis nije baš jače strana, kad bi se danas tamo snimio film o postizbornoj farsi u Croatiji, lako je moguće da bi ih dio zaključio da je i Kroacija neka fikcionalna srednjeeuropska zemlja. Uostalom, u Hrvatskoj su se zadnjih tjedana događale puno nevjerojatnije stvari nego u, primjerice, Republici Zubrowka iz još svježeg  »Grand Budapest Hotel«.

Film o Kroaciji bi, dakle, pratio uspon mladog provincijskog opsjenara, koji je za parlamentarne izbore okupio družinu anonimnih lovaca na fotelje i dodao joj jednako nepoznate ljude kakve se u američkoj politici naziva »useful idiots«.

Rekao im je da idu među hrvatske građane i ponavljaju »želimo promjene« i »mi smo stručni i pošteni«. Začudo, te su floskule naišle na dobar prijem kod birača i ova je družina osvojila čak 19 saborskih mandata. U idućim danima oni su se nećkali s kojom će od dvije najjače koalicija formirati vlast. Išli su od jednih do drugih i pričali im o takozvanim reformama, a pritom je jasno bilo da nemaju pojma o čemu govore. Onda su došli na ideju da svi skupa budu vlast, a da premijer bude čovjek koji se nije natjecao na izborima i potpuno je izvan politike.

Čelnicima dvije suprotstavljene koalicije bio je to sasvim bizaran koncept, ali su se nastavili nadigravati ne bi li opsjenarovu družinu, koliko god im se ona zapravo gadila, pridobili samo za sebe. Bez njih, naime, nisu mogli na vlast. Bilo je tu svakojakih preokreta, a potom je uslijedilo spektakularno finale.

Premda je opsjenar sve dogovorio s jednom koalicijom, doslovno je preko noći od toga odustao i, uz traljavo objašnjenje, odlučio prijeći na stranu njihovih suparnika.

Ali, predsjednica Kroacije dala im je rok od samo 24 sata da joj dovedu mandatara, a kako je opsjenar inzistirao da on ne smije biti političar, bilo je jako teško pronaći nekoga tko bi se toga htio prihvatiti. No, vođa novih opsjenarovih partnera sjetio se korporativnog namještenika iz inozemstva kojeg je pripremao za ministra za slučaj izborne pobjede.

I opsjenar, kojem je poražena koalicija prethodno nudila da bude mandatar, pristao je da se, s obzirom da je vrijeme istjecalo, tog politički svrstanog čovjeka za kojeg ranije nije ni čuo, proglasi neutralnom osobom. Sa svoja tri zastupnika pomogao je još gradonačelnik glavnog grada Kroacije, koji je optužen za teška kaznena djela zlouporabe položaja, i parlamentarna većine je osigurana.

Predsjednica je bila zadovoljna i Kroacija je dobila mandatara. Ispostavilo se, međutim, da on jedva natuca kroacijski jezik.

Tu ova lepršava komedija završava. Veliki Preston Sturges bi, da je živ, od ovog materijala napravio remek djelo. Naslov filma? Naravno, »Slučajni mandatar«, na jeziku kroacijskog mandatara »Mandatary by chance«.

novilist