Snijeg u veljači: Jeftina medijska senzacija i povratak u 19. stoljeće

Neki mulci se vraćaju sa sanjkanja. Idiličan prizor kao sa čestitki. Bajkovito. Vani minus dvanaest, ja u toplom i uživam. E sad, sve je to lijepo dok imaš struje i grijanje. Da je obratno, pisao bih ono Mujino pismo iz Kanade. Ako će o ovoj idili čitati kojim slučajem moji Rabljani, poslat će me u krasan Honduras. Tamo već danima brije orkanska bura i svako malo nestane struje.

Javila mi se kuma. Oni zameteni kod Karlovca. Snijega preko 80 centimetara. U Gospiću ga odvozili u kamionima. Čitam da je Moskva imala najtopliju veljaču u posljednjih 100 godina mjerenja. Možda da im počnemo izvoziti čisti lički domaći snijeg bez aditiva i GMO free. Fakat, kad pogledaš medije, uvijek od tog snijega naprave senzaciju. Vakula je već danima najavljivao snježni horor kao da najavljuje neki holivudski spektakl. Svake godine se iščuđavamo hladnoći i snijegu u veljači, a to dvoje gotovo da nam u isto vrijeme pravi kijamet po vilajetu. Zaboravili smo onu studen od lani i popucale grane po Gorskom kotaru.

Valjda nas je dojmio izlazak iz recesije i milozvučni napjevi s Markova trga. Eto, dok pišem kolumnu, u Zagrebu pada snijeg ko lud. Sad će novinari odmah s ''kruškom'' na teren intervjuirati nadležne predstavnike zimskih službi. Pravimo senzaciju tamo gdje je i nema. Sjetim se vijesti iz Japana gdje su prekinuli promet zbog deset centimetara snijega. Kaos u Škotskoj s pet centimetara  snijega koštao je položaja njihova ministra prometa. U nas mo'š vrijeđat seksistički, mo'š se vozat po svijetu, no otić' ne'š s položaja. Pa ni sad kad nam je Lika ostala bez struje, zametena u 19. stoljeće, kad su se skršili stupovi dalekovoda, kad je podvelebitski kraj bez struje, ma nitko nikog ne dira. Samo čekam kad će se, iz solidarnosti s pogođenim krajevima, Grčić, Varga i ostatak Vlade spustiti sanjkama niz Cmrok u znak podrške Ličanima i Primorcima koji već danima ne mogu na internet.

Stjerao nas snijeg u pretprošlo stoljeće, a mi nikako da naučimo lekcije. Lani se skupljalo za agregate, naftu i ina pomagala. U Zagrebu ima soli kao da smo na Aljaski, no 30 kilometara dalje sve je kao da se još nije ni car Franjo rodio. I onda, dok zamišljam kako Ličani peku pole sa špekom, dok vatra pucketa u peći i pas se lijeno rasteže pod stolom, pravo stanje je daleko gore i šteta je takva da će nas opet dobrano baciti unazad. ''Sreća'' u nesreći je da je Lika industrijski nerazvijen kraj. Nestanak struje možda će smanjiti gledanost TV kanala. Nego, Ličani koji imaju mobilne veze, zasuli su fotografijama fejs s prizorima dubokog snijega, ogromnih ledenih sigi, putova u zapusima snijega, i vesele se prvoj zraci Sunca ko mala djeca.

I u toj svojoj nesreći, nepogodi, strahoti vide ljepotu. Vidim ju i s prozora svoje tople sobe. Na Krčkom mostu zabilježen rekordan udar bure od 224km/h.  U Americi bi to već najavili kao oluju nad olujama. U nas Senjane to natjera da stave kapu na glavu jer bi mogli nazepsti dok idu u spizu. Svatko drukčije gleda na to vrijeme što nas pogađa. Nekome je deset centimetara puno, a netko na 80 pravi snjegoviće.

Bilo kako bilo, o vremenu najviše govore Englezi i hrvatski mediji. Političarima dobrodošao odmak od stvarnosti i svakodnevnih gluposti koje čine. Taman kad snijeg okopni inaugurirat ćemo predsjednicu, zaboraviti Vargu šovinistu i Vladina obećanja. Onda će krenut kiše, poplave, vrućine. Nove senzacionalističke teme za skretanje pozornosti. U nas nikako da dođe vrijeme za stvarnost. Imamo bajkovite prizore u večernjem terminu i nimalo bajkovit život kad nam svane.

Zima je uvijek imala istu ćud, navadu i posljedice. Nikako da to naučimo ili je bolje ovako, da se ima o čemu pisati kad počne padati rejting onima kojima osmijeh nikako da se smrzne.

Minus u zraku, minus u riznici, minus na računu i vjetar što puše kroz džepove. Stisnula nas je ova zima, godinama, i nikako da stane!

 

seebiz