U nepunih pet godina otkako smo u EU iz Hrvatske je odselilo barem onoliko Hrvata koliko ih je onomad, u opjevanom stoljeću sedmom, doklipsalo u ove krajeveIzvor: Pixsell / Autor: Tomislav Miletic/PIXSELL
Kao dobro odgojen dečko, neću se u ovom blagdanskom ozračju ovdje baviti ničim vezanim uz općehrvatsku interpretaciju kršćanstva, iako je u zadnja dva tjedna zaslužila i više izrugivanja nego ikad ranije. Neka nama Sin Gospodnji mirno uskrsne i krene nanovo, još jednom, džaba krečiti ovaj ćoškasti komadić ravne ploče. Uostalom, ne bi hrvatski interpretatori mogli ni blizu ovoliko tumačiti svoju verziju evanđeljâ, niti svaki čas pozivati na neki novi oblik nejednakosti, neslobode i bezobzirnosti, kad im to ne bi omogućavao širi okoliš, ono što smo nekad zvali onim odurnim, je li, srbizmima 'system' i 'régime'.
A današnji sistem i režim - pače, sustav i poredak, ispričavam se - takvi su da od njih, pisalo se zadnjih dana dosta o njegovim briselskim sanjama, želi uskoro uteći i sam premijer, dakle formalno najutjecajniji čovjek u državi. Tko mu može zamjeriti kad znamo da je u nepunih pet godina otkako smo u EU (da ni ne spominjemo prethodne 23 godine u dosanjanoj slobodi i neovisnosti) iz Republike Hrvatske odselilo barem onoliko Hrvata koliko ih je onomad, u opjevanom stoljeću sedmom, u Velikoj seobi naroda, doklipsalo u ove krajeve? Ja premijeru ne zamjeram nimalo jer, na kraju krajeva, oba mu neposredna prethodnika ionako već (ili opet) rade za strance, i Milanović i Orešković. Pa zašto bi baš on trebao ostati i patiti ovdje, k tome još i jednog dana u oporbenoj parlamentarnoj klupi, ako i to? Valja misliti na djecu.
Pun sam, kako vidite, razumijevanja za aktualnog premijera, čak i više no za ijednoga/ijednu predšasnika/predšasnicu u Banskim dvorima. Tek mi se, naime, zadnjih mjeseci popelo iz dupeta u glavu da on, baš kao ni bilo tko drugi na premijerskome mjestu, ne može promijeniti ama baš ništa nabolje, a da to i potraje. Sve da je i najpragmatičniji idealist i najveći filantrop među pragmatičarima, oboje u jednom tijelu, premijer ovdje ne može protiv sustava. Osim ako mu nije do nasilne revolucije.
Nema te unije, ni europske, ni globalne, niti galaktičke, nema tog sistema ni režima čijim regulama Hrvat, bio na vlasti ili ispod, ne bi znao doskočiti, a sve samo da učini još nešto u malu korist od veće štete svojih sunarodnjaka
Kao dobro odgojen dečko, neću se u ovom blagdanskom ozračju ovdje baviti ničim vezanim uz općehrvatsku interpretaciju kršćanstva, iako je u zadnja dva tjedna zaslužila i više izrugivanja nego ikad ranije. Neka nama Sin Gospodnji mirno uskrsne i krene nanovo, još jednom, džaba krečiti ovaj ćoškasti komadić ravne ploče. Uostalom, ne bi hrvatski interpretatori mogli ni blizu ovoliko tumačiti svoju verziju evanđeljâ, niti svaki čas pozivati na neki novi oblik nejednakosti, neslobode i bezobzirnosti, kad im to ne bi omogućavao širi okoliš, ono što smo nekad zvali onim odurnim, je li, srbizmima 'system' i 'régime'.
A današnji sistem i režim - pače, sustav i poredak, ispričavam se - takvi su da od njih, pisalo se zadnjih dana dosta o njegovim briselskim sanjama, želi uskoro uteći i sam premijer, dakle formalno najutjecajniji čovjek u državi. Tko mu može zamjeriti kad znamo da je u nepunih pet godina otkako smo u EU (da ni ne spominjemo prethodne 23 godine u dosanjanoj slobodi i neovisnosti) iz Republike Hrvatske odselilo barem onoliko Hrvata koliko ih je onomad, u opjevanom stoljeću sedmom, u Velikoj seobi naroda, doklipsalo u ove krajeve? Ja premijeru ne zamjeram nimalo jer, na kraju krajeva, oba mu neposredna prethodnika ionako već (ili opet) rade za strance, i Milanović i Orešković. Pa zašto bi baš on trebao ostati i patiti ovdje, k tome još i jednog dana u oporbenoj parlamentarnoj klupi, ako i to? Valja misliti na djecu.
Pun sam, kako vidite, razumijevanja za aktualnog premijera, čak i više no za ijednoga/ijednu predšasnika/predšasnicu u Banskim dvorima. Tek mi se, naime, zadnjih mjeseci popelo iz dupeta u glavu da on, baš kao ni bilo tko drugi na premijerskome mjestu, ne može promijeniti ama baš ništa nabolje, a da to i potraje. Sve da je i najpragmatičniji idealist i najveći filantrop među pragmatičarima, oboje u jednom tijelu, premijer ovdje ne može protiv sustava. Osim ako mu nije do nasilne revolucije.