Tako bi želio jedanput pogoditi rezultate izbora. Obično sam bolji u tumačenju loših ili nejasnih rezultata, kad je sve gotovo. Uostalom, poslije izbora svi tvrde da su pobijedili i tu se ne može puno pogriješiti.
Kad najaviš rezultat koji svi očekuju; ne napraviš puno, naročito ako si najavio pobjedu sebi bliske političke opcije. Svi se raduju i pobjedu smatraju prirodnom, pravednom i jednostavnom, potvrdom svog genija, a ne proročanstvom.
Nažalost, dobro sam, sasvim dobro pogađao rezultate koji su me žalostili. Čak sam, baš i ne očekujući pobjedu, u nekima od tih sudjelovao. No tada su svi utučeni i nitko se ne sjeti da si na vrijeme upozoravao.
Ima li smisla sudjelovati u takvim izborima? Držati vatreni govor na nekom mjesnom trgu gdje su tri, četiri slučajna prolaznika? Dijeliti letke promrzlim prodavačicama i plaćati kave lokalnim filozofima i utopistima?
Naravno da ima, iako nije jednostavno ni lako.
Je li bolja mogućnost čitati novine kojima se ne vjeruje, izaći na izbore ako je sunčan dan i glasovati ako su tvoji anđeli, a konkurenti đavoli? Ili ostati kod kuće?
Nažalost, u stvarnosti, jer svi nude sve i hoće privući svakoga, izbor nije tako jednostavan niti je izbor mrzovoljni politički autizam.
Kampanja je započela iako do izbora ima 100 dana. To se vidi po tome što se iz naftalina, nagrižene političkim moljcima, izvlače stare teme otvaranja arhiva, oblačenja djece u moderne kute, a mladića u uniforme, recikliraju ustaše i partizani.
Osjeća se miris ustajalosti, nedostatka politike i vodstva. Raspravlja se o radništvu općenito, o kriminalu pojedinačno, uz špricanje međusobnim smradom: krali su hadezeovci, a kradu i esdepeovci, zapravo – političari kradu. Ne lopovi, već političari.
A kako bi se drukčije i mislilo kad tvrde da su optužbe politički progon. Kao slučajno cure dokumenti, kao slučajno rastu penzije i kupovna moć, a pada cijena tramvajske karte, struje i poštenja.
Sad će izbori. Sve će biti bolje.
Objavljen je krasan podatak da Hrvatska raste. Tako je lijepo to čuti da mi je neugodno uputiti da je porast velikim dijelom rezultat povećane kupovne moći. Izgleda da opet živimo na dug, zadužili smo se.
I opet jedan ministar kaže: Iznimno uspješno i uz bolje uvjete nego ranije. Zadužili se i trošimo. Hvata me sumnja da je povećana kupovna moć manje posljedica veće produktivnosti, proizvodnje i izvoza, a više približavanja izbora.
Znak približavanja izbora je svjesno dopuštanje buđenja povijesnog revizionizma, barbarizacije trenutnog političkog diskursa i zastrašivanje populističkom budućnošću.
Za HDZ je uvijek pobjednička izborna strategija bila mobilizacija i asimilacija desnog ekstremizma. U predizborno vrijeme šalju se signali i namiguje se udesno. Trebaju sigurni glasovi. Nastoje se poslati nejasne poruke o ispravnom domoljublju, pa se opsesivno bude teme nacionalne sigurnosti, religijske retorike i egzaltacije domovinskim ratom.
Ne kao da je rat jučer završio, nego kao da još traje, i to ne samo u osjećajima i sjećanjima ljudi nego i u određenju Vladinih prioriteta.
Uvođenje vojnog roka? Kao sveta vodica. Meni izgleda da su ratne igre podrška socijalnoj kontroli, da ne spremaju za rat (jesu li predlagači čitali Wiliama Reicha ”Masovna psihologija fašizma”).
Tko će biti sezonska radna snaga ako mladići ljeti vježbaju pucanje? Kao da se radi o izboru Zrće ili Borongaj. Zato će ljeti na klubovima uz more plesati samo cure i sinovi koji se izvuku zbog bolesti.
Desnica uzima glasove HDZ a na izborima, sama ne vrijedi puno. Zato je treba kontrolirati, uvrstiti na liste i dati da se zabavlja marširanjem u maskirnim uniformama. Tako je radio Sanader, tako radi Plenković. Sanader je prošlost, a Plenković oklijeva, radi kompromise i politički manevrira. Čini se da kasni.
Stječe se dojam da ne bi plakao da neki od njegovih drugova i slabo prikrivenih konkurenata i propadnu na lokalnim izborima. Desnica bez centra je izborno neuspješna, desni centar bez desnice mlitav, jadan i blijed. Ujedinjuje ih tek izborna kalkulacija i složena stranačka taktika. Staviti ih na liste je rizično, no manje nego pustiti da otmu mandate i položaje. Bolje je imati frakcije nego izgubiti glasove.
Sada će zaredati i suđenja i afere. U prigodnom odabiru trenutka i uz doličnu pompu. No optuženici će biti bolesni, odvjetnički timovi sretni, a naslovnice novina prodavat će priče, rast će tiraže.
Žalosti me to da su skandali samo lopovluci kod kojih se sasvim izgubi razlika između sitnog kokošarenja, petljanja s putnim nalozima i milijunskih transakcija u čvrstim valutama.
Zašto nema, na primjer, ljubavnih ili špijunskih skandala, koji se utišaju čim se pojave? Zbog nezamjeranja ili možda niske razine hormona kod pretežno muških dužnosnika. Zar se doista naše vođe drže zavjeta svetog Valentina?
Mijenjaju se i izborni zakoni da se uklone opasni konkurenti. Vode se ratovi oko kontrole medija i oglasnog prostora. Dijele se novci i kuju planovi za razvoj Slavonije, otoka, pronalazi novac za Gorski kotar. Sad ste se sjetili?
Nema sadržaja ni zadataka, ali dobro zvuči. Ljudima je toplo oko srca kad se spomene njihov zavičaj. Znaju oni da to nije iskreno i smišljeno, već podmuklo podvaljeno, no možda se nešto i ostvari u vremenu kad su na vlasti pijani grofovi koje dijele obećanja; možda se nešto i odlije iz zajedničke zdjele.
Očito je da će sljedeći izbori biti trijumf populizma. Populizam se ne temelji na beživotnom dodvoravanju svakome, cijeni tramvajske karte, otkrivanju spomenika.
Populizam ne stvaraju lažljive vođe, mahniti planovi i karizma. Populizam stvara, goji i održava očaj svakodnevnice ljudi s ulice, ljudi bez snova i perspektive, očaj ljudi koji loše spavaju i imaju noćne more, gubitnika nesretnih, u čekanju boljeg života.
Oni žive između obećanja i razočaranja, gdje obećanja dolaze prije, a razočaranja poslije izbora. Masovna politička indolencija i populizam hrane jedan drugog, nerazdvojni su kao upala i temperatura. Ostat ćemo na mjestu u tihoj utučenosti sve dok umjesto ljekovite i gorke pilule političkih reformi cuclamo slatke pastile za snižavanje temperature.
Velike vođe vole se okružiti sitnim lopovima. Populizam nije šansa velikim diletantima i krupnim pokvarenjacima, već je nada sitnim dušama koje bez kvantnog skoka kroz politiku, bez kompetencija, karaktera i sposobnosti nemaju šansu za društveni napredak.
Ipak, da probam pogoditi. Ovoga će puta svi izgubiti izbore.
autograf
Kad najaviš rezultat koji svi očekuju; ne napraviš puno, naročito ako si najavio pobjedu sebi bliske političke opcije. Svi se raduju i pobjedu smatraju prirodnom, pravednom i jednostavnom, potvrdom svog genija, a ne proročanstvom.
Nažalost, dobro sam, sasvim dobro pogađao rezultate koji su me žalostili. Čak sam, baš i ne očekujući pobjedu, u nekima od tih sudjelovao. No tada su svi utučeni i nitko se ne sjeti da si na vrijeme upozoravao.
Ima li smisla sudjelovati u takvim izborima? Držati vatreni govor na nekom mjesnom trgu gdje su tri, četiri slučajna prolaznika? Dijeliti letke promrzlim prodavačicama i plaćati kave lokalnim filozofima i utopistima?
Naravno da ima, iako nije jednostavno ni lako.
Je li bolja mogućnost čitati novine kojima se ne vjeruje, izaći na izbore ako je sunčan dan i glasovati ako su tvoji anđeli, a konkurenti đavoli? Ili ostati kod kuće?
Nažalost, u stvarnosti, jer svi nude sve i hoće privući svakoga, izbor nije tako jednostavan niti je izbor mrzovoljni politički autizam.
Osjeća se miris ustajalosti, nedostatka politike i vodstva. Raspravlja se o radništvu općenito, o kriminalu pojedinačno, uz špricanje međusobnim smradom: krali su hadezeovci, a kradu i esdepeovci, zapravo – političari kradu. Ne lopovi, već političari. A kako bi se drukčije i mislilo kad tvrde da su optužbe politički progon. Kao slučajno cure dokumenti, kao slučajno rastu penzije i kupovna moć, a pada cijena tramvajske karte, struje i poštenja
Kampanja je započela iako do izbora ima 100 dana. To se vidi po tome što se iz naftalina, nagrižene političkim moljcima, izvlače stare teme otvaranja arhiva, oblačenja djece u moderne kute, a mladića u uniforme, recikliraju ustaše i partizani.
Osjeća se miris ustajalosti, nedostatka politike i vodstva. Raspravlja se o radništvu općenito, o kriminalu pojedinačno, uz špricanje međusobnim smradom: krali su hadezeovci, a kradu i esdepeovci, zapravo – političari kradu. Ne lopovi, već političari.
A kako bi se drukčije i mislilo kad tvrde da su optužbe politički progon. Kao slučajno cure dokumenti, kao slučajno rastu penzije i kupovna moć, a pada cijena tramvajske karte, struje i poštenja.
Sad će izbori. Sve će biti bolje.
Objavljen je krasan podatak da Hrvatska raste. Tako je lijepo to čuti da mi je neugodno uputiti da je porast velikim dijelom rezultat povećane kupovne moći. Izgleda da opet živimo na dug, zadužili smo se.
I opet jedan ministar kaže: Iznimno uspješno i uz bolje uvjete nego ranije. Zadužili se i trošimo. Hvata me sumnja da je povećana kupovna moć manje posljedica veće produktivnosti, proizvodnje i izvoza, a više približavanja izbora.
Znak približavanja izbora je svjesno dopuštanje buđenja povijesnog revizionizma, barbarizacije trenutnog političkog diskursa i zastrašivanje populističkom budućnošću.
Za HDZ je uvijek pobjednička izborna strategija bila mobilizacija i asimilacija desnog ekstremizma. U predizborno vrijeme šalju se signali i namiguje se udesno. Trebaju sigurni glasovi. Nastoje se poslati nejasne poruke o ispravnom domoljublju, pa se opsesivno bude teme nacionalne sigurnosti, religijske retorike i egzaltacije domovinskim ratom.
Ne kao da je rat jučer završio, nego kao da još traje, i to ne samo u osjećajima i sjećanjima ljudi nego i u određenju Vladinih prioriteta.
Uvođenje vojnog roka? Kao sveta vodica. Meni izgleda da su ratne igre podrška socijalnoj kontroli, da ne spremaju za rat (jesu li predlagači čitali Wiliama Reicha ”Masovna psihologija fašizma”).
Za HDZ je uvijek pobjednička izborna strategija bila mobilizacija i asimilacija desnog ekstremizma. U predizborno vrijeme šalju se signali i namiguje se udesno. Trebaju sigurni glasovi. Nastoje se poslati nejasne poruke o ispravnom domoljublju, pa se opsesivno bude teme nacionalne sigurnosti, religijske retorike i egzaltacije domovinskim ratom
Tko će biti sezonska radna snaga ako mladići ljeti vježbaju pucanje? Kao da se radi o izboru Zrće ili Borongaj. Zato će ljeti na klubovima uz more plesati samo cure i sinovi koji se izvuku zbog bolesti.
Desnica uzima glasove HDZ a na izborima, sama ne vrijedi puno. Zato je treba kontrolirati, uvrstiti na liste i dati da se zabavlja marširanjem u maskirnim uniformama. Tako je radio Sanader, tako radi Plenković. Sanader je prošlost, a Plenković oklijeva, radi kompromise i politički manevrira. Čini se da kasni.
Stječe se dojam da ne bi plakao da neki od njegovih drugova i slabo prikrivenih konkurenata i propadnu na lokalnim izborima. Desnica bez centra je izborno neuspješna, desni centar bez desnice mlitav, jadan i blijed. Ujedinjuje ih tek izborna kalkulacija i složena stranačka taktika. Staviti ih na liste je rizično, no manje nego pustiti da otmu mandate i položaje. Bolje je imati frakcije nego izgubiti glasove.
Sada će zaredati i suđenja i afere. U prigodnom odabiru trenutka i uz doličnu pompu. No optuženici će biti bolesni, odvjetnički timovi sretni, a naslovnice novina prodavat će priče, rast će tiraže.
Žalosti me to da su skandali samo lopovluci kod kojih se sasvim izgubi razlika između sitnog kokošarenja, petljanja s putnim nalozima i milijunskih transakcija u čvrstim valutama.
Zašto nema, na primjer, ljubavnih ili špijunskih skandala, koji se utišaju čim se pojave? Zbog nezamjeranja ili možda niske razine hormona kod pretežno muških dužnosnika. Zar se doista naše vođe drže zavjeta svetog Valentina?
Mijenjaju se i izborni zakoni da se uklone opasni konkurenti. Vode se ratovi oko kontrole medija i oglasnog prostora. Dijele se novci i kuju planovi za razvoj Slavonije, otoka, pronalazi novac za Gorski kotar. Sad ste se sjetili?
Nema sadržaja ni zadataka, ali dobro zvuči. Ljudima je toplo oko srca kad se spomene njihov zavičaj. Znaju oni da to nije iskreno i smišljeno, već podmuklo podvaljeno, no možda se nešto i ostvari u vremenu kad su na vlasti pijani grofovi koje dijele obećanja; možda se nešto i odlije iz zajedničke zdjele.
Desnica uzima glasove HDZ a na izborima, sama ne vrijedi puno. Zato je treba kontrolirati, uvrstiti na liste i dati da se zabavlja marširanjem u maskirnim uniformama. Tako je radio Sanader, tako radi Plenković. Sanader je prošlost, a Plenković oklijeva, radi kompromise i politički manevrira. Čini se da kasni
Očito je da će sljedeći izbori biti trijumf populizma. Populizam se ne temelji na beživotnom dodvoravanju svakome, cijeni tramvajske karte, otkrivanju spomenika.
Populizam ne stvaraju lažljive vođe, mahniti planovi i karizma. Populizam stvara, goji i održava očaj svakodnevnice ljudi s ulice, ljudi bez snova i perspektive, očaj ljudi koji loše spavaju i imaju noćne more, gubitnika nesretnih, u čekanju boljeg života.
Oni žive između obećanja i razočaranja, gdje obećanja dolaze prije, a razočaranja poslije izbora. Masovna politička indolencija i populizam hrane jedan drugog, nerazdvojni su kao upala i temperatura. Ostat ćemo na mjestu u tihoj utučenosti sve dok umjesto ljekovite i gorke pilule političkih reformi cuclamo slatke pastile za snižavanje temperature.
Velike vođe vole se okružiti sitnim lopovima. Populizam nije šansa velikim diletantima i krupnim pokvarenjacima, već je nada sitnim dušama koje bez kvantnog skoka kroz politiku, bez kompetencija, karaktera i sposobnosti nemaju šansu za društveni napredak.
Ipak, da probam pogoditi. Ovoga će puta svi izgubiti izbore.
autograf
