Dakle, da zaključim. Postupak u kojem žensku stidnu dlačicu staviš pred sebe na bijeli papir i onda se raspišeš, na pedeset stranica knjige, o vaginalnom i klitoralnom orgazmu, G točci, anatomiji i fiziologiji, higijeni, zdravlju i bolestima tog dlaci pripadajućeg organa – znanstveniji je postupak od ovog kojeg je odabrao mladi Mladen iz znanstvene povijesne podružnice Mato Artuković. Jer, dlaka je ipak dlaka. A vanjskopolitička rubrika Brodskog lista 1947.-1949. «dokaz» je bez ikakve stvarne vrijednosti i jednostavno nikada nije postojao.
Na spisku povijesnog instituta kojeg je, sebi, u Brodu utemeljio dr. za eutanazije Mato Artuković (samo u Brodu eutanazirao je Arhiv i knjižnicu obitelji Brlić, ogranak Matice hrvatske, Slavka Mirkovića i na kraju, ali ono najvažnije – eutanazirao je i samog sebe), nalazi se g. Mladen Barać, autor «izvornog znanstvenog rada» Brodski list i Svijet 1947.-1949., objavljenog u Prilozima za povijest Broda i okolice za koje urednica Marija Karabić, u uvodnoj riječi, kaže kako su oni, tj. ti Prilozi, progovor «...o povijesti Brođana na znanstveno relevantan način» pa k tomu još i dodaje «...radovi su rezultat ozbiljnog znanstvenog istraživanja znanstvenika...». Dakle, Prilozi nisu Toldi, Mirković, Schwendemann tj. povijesne brljotine. Prilozi su «ozbiljna znanstvena istraživanja». Pa pogledajmo kako izgleda to «ozbiljno znanstveno istraživanje» na primjeru Mladena Baraća. On je na pedesetak stranica svog «znanstvenog rada», znanstveno je li, analizirao «vanjsko političke rubrike u Brodskom listu (BL) od 1947. do 1949. godine.»
Predmet svoje «znanstvene analize» mladi Mladen pripisuje uredništvu BL-a pa kaže «prema kriterijima uredništva BL-a», «u svom međunarodnom fokusu BL», «BL nije propustio naglasiti», «BL je standardno u negativnom svjetlu prikazivao kapitalističke zemlje», «BL je protežirao antiameričku retoriku», «BL je optužio američke vojne vlasti u Njemačkoj», «Vatikan je također bio na udaru BL-a», «BL izgrađuje protubritanske osjećaje kod čitatelja», «BL je prenio vijest agencije TASS», «pozvao se na Al misri», «L'Humanité i France Nouvelles... (Mladenko piše L'Humanite i France Nouvel). Inspiriran «međunarodnim fokusiranjem BL-a» mladi Mladen se raskošno raspisao o stanju međunarodne političke scene 1947. – 1949. godine u tom svom «izvornom znanstvenom radu»...
[caption id="attachment_24051" align="alignleft" width="180"]
Mladen Barać[/caption]
A izvorno stvari stoje ovako. Brodski list je utemeljen partijskim dekretom (o kojem naravno nema nikakvog traga) i prvi broj mu izlazi 29. studenog 1947. Urednik mu je seoski učitelj Čedomir Kekanović. I nema tu nikakve redakcije i uredništva. List je one man show, a suradnici su tzv. brodski profesionalni politički radnici i partijski aktivisti iz redova prosvjetnih radnika. Potpisuju se ili lažnim ili istinitim inicijalima. Urednik muku muči da tjedno sklopi novine od dva lista (četiri stranice) koje uopće ne korespondiraju sa stvarnim životom nego služe kao primitivni agitaciono propagandni politički bilten. U stalnom pomanjkanju teksta urednik poseže za Tanjugovim tjednim vanjskopolitičkim biltenom i iz njega, nasumice, puni rubriku Vijesti iz svijeta da bi lakše «zatvorio» novine. Dakle, nema tu nikakve redakcije, nikakvog uredništva, redakcijskog stava, uredničke politike i političkog odnosa. Vanjskopolitičku rubriku Brodskog lista proizvode Tanjugovi novinari u Beogradu, a brodski urednik lokalnog tjednika to doslovno samo prenosi, u smrtnom strahu da ne ispusti neki zarez, a kamoli da nešto doda ili izmijeni. Jer Tanjugov bilten je stav Partije (u to vrijeme adresiran uglavnom na Moskvu).
O Čedomiru Kekanoviću ne zna se mnogo. Otišao je pred kraj 1948. godine u Radio Osijek i od 45. broja Brodski list, kao urednik, potpisuje Josip Psutka, grafički tehničar brodske tiskare Plamen i specijalisti, je li, «za protežiranje antiameričke retorike i izgradnju protubritanskih osjećaja kod čitalaca Brodskog lista».
Dakle, da zaključim. Postupak u kojem žensku stidnu dlačicu staviš pred sebe na bijeli papir i onda se raspišeš, na pedeset stranica knjige, o vaginalnom i klitoralnom orgazmu, G točci, anatomiji i fiziologiji, higijeni, zdravlju i bolestima tog dlaci pripadajućeg organa – znanstveniji je postupak od ovog kojeg je odabrao mladi Mladen iz znanstvene povijesne podružnice Mato Artuković. Jer, dlaka je ipak dlaka. A vanjskopolitička rubrika Brodskog lista 1947.-1949. «dokaz» je bez ikakve stvarne vrijednosti i jednostavno nikada nije postojao. Kao što ne postoji ni Brod iz sramno ukradenog naslova te knjige Prilozi za povijest Broda i okolice. Tj. postoji, ali u Republici Srpskoj. U Hrvatskoj to je, valjda, Slavonski Brod.
«Ozbiljnim znanstvenim istraživačima i znanstvenicima» okupljenim oko ovog povremenika valja poručiti još nešto. Službeni Grb Grada Broda, analogijom sa službenim državnim grbom, se ne masakrira, kao što je to učinjeno na nemušto dizajniranoj naslovnici ovog povremenika na čiju drugu knjigu ćemo, nadajmo se, dobro počekati.
Mladi Mladen, pitomac antikomunističkih Hrvatskih studija uputio se u svom «izvornom znanstvenom radu» i u analizu kino fenomena u periodu 1947.-1949. Pronašao je u Brodskom listu odnekuda (opet Tanjug?) preneseni nepotpisani tekst «Dva svijeta filma» u kojem «vješto» detektira «antiameričku filmsku retoriku BL-a» i favoriziranje «herojskog sovjetskog filma»... itd, itd. Realnost, dakle istina, do koje mladi Mladen nije u stanju doprijeti, jer njegovom znanstvenom moralu do toga, očigledno, nije stalo, je malo drugačija. U Brodu je, prema zabilješkama svojevremenih vlasnika kina Hrvatski dom, 3. siječnja 1946. prikazan prvi film nakon završetka Drugog svjetskog rata. Bio je američki i zvao se Gladna ljubav. Drugi film Suez prikazan je 8. siječnja bio je također američki, kao i treći i četvrti koji su se zvali Pucaj Cabalero i Plava ptica. Do kraja 1946. godine prikazano je još četiri francuska filma, jedan španjolski i čehoslovački, tri ruska i još tri američka od kojih se zadnji zvao Gangster gentlmen. Godine 1947./48. situacija je slična, a 1949./50. američki filmovi čine 90 posto repertoara brodskih kina. I što sad s «favorizacijom herojskog sovjetskog filma»? Posebice, što s «ozbiljno znanstveno relevantnim načinom» na koji se poziva, u proslovu knjige, urednica Marija Karabić?
«Znanstvena analiza» nepostojeće «vanjskopolitičke rubrike u Brodskom listu 1947.-1949.» bila bi benigna glupost da sve to ne košta. Ali košta. Košta Podružnica, košta Marija Karabić, košta mladi Mladen, koštaju Prilozi za poznavanje Broda, koštaju onih desetak tisuća neprodanih publikacija Podružnice koji trunu u Starčevićevoj 8, a najviše košta Mato Artuković. Taj je za Brod i Hrvatsku višestruko skuplji čak i od Dragutina Tadijanovića. I sve mi to godinama plaćama milijunima kuna, a onda se čudimo kako i zašto sve lošije živimo.
