Šuma loših namjera

Bižuterijski populizam – primjerenom je sintagmom ovih dana djelovanje predsjednice Republike opisao Jasmin Klarić, kolumnist novina koje čitate. I nije trebalo čekati dugo, pa da Grabar-Kitarović svojoj jeftinoj političkoj niski doda još jednu perlicu: »Predsjednica odlučila: šuma Pantovčak otvara se za građane«, urliknulo je jučer s naslovnice Jutarnjeg lista, koji, uresivši naslov predsjedničinom fotografijom s osmijehom glumice, nije štedio truda da pripovijest prikaže kao prvorazrednu senzaciju nesebične političarke koja, eto, brine o javnome interesu čak i tako što će se samozatajno, u korist građana, odreći »75 posto današnjeg posjeda Predsjedničih dvora«.

Spektakularna je novinska najava i službeno ovjerena jučerašnjim pompoznim predstavljanjem cijele te zamisli u predsjedničinu uredu na Pantovčaku. Ali, kako to u bižuterijskoj politici već biva, ono najvažnije skriveno je i prešućeno: ideja niti je nova, niti brzo ostvariva – u fazi je, kažu, »pripreme dokumentacije«, a svi dobro znamo što to u ovoj zemlji znači.

Uostalom, smanjenje predsjedničkog parka spominjali su već i bivši predsjednici, pa i sama Grabar-Kitarović prije dvije godine, u jednoj od epizoda iz njezine populističke sapunice zvane »Selidba predsjedničkog ureda«.

Istodobno, prikrivena tim predizbornim puštanjem političke magle, predsjednica ne odustaje od svoje prikrivene, ali ne i manje opasne podrške negacionistima ustaških zločina. Govoreći na radiju u utorak, kaže kako je »bila ljuta na sve političare da se uopće politizira pitanje komemoracije žrtvama logora iz NDH.«

Ali kako se to, zaboga, ta komemoracija može ne politizirati, samo dva dana nakon što su političari, usamljeni poput utvara, u Spomen-području Jasenovac izrekli svoje neuvjerljive osude ustaštva, a dvojica u crnom istodobno u Jasenovcu razvili HOS-ovu zastavu s natpisom »Za dom spremni«?

Kakvo je to neznanje, kakvo nerazumijevanje, kakva banalnost, kakvo su to debelokoštvo i politička zlonamjernost potrebni, pa da predsjednica države o najvećem stratištu hrvatskoga nacističkog režima u Drugome svjetskom ratu – čiji se krvavi trag danas pokušava opovrgnuti – govori kao o nečemu što »ne treba politizirati«? Kolinda Grabar-Kitarović, posve očito, ili ne razumije dubinu problema, ili ga namjerno krivotvori – a najvjerojatnije će biti i jedno i drugo.

No njezino »nepolitizirajuće« politikantstvo moglo bi se smatrati tek neuspjelom retoričkom figurom, da nije mnogo opasnijeg prijedloga: predsjednica podupire zamisao da se formira međunarodno povjerenstvo, s članovima iz Srbije, Hrvatske i međunarodnih stručnjaka, koje da bi točno utvrdilo »ne samo broj žrtava, što je nažalost uvijek bio kamen spoticanja i oruđe u rukama raznoraznih kampanja, već i istina što se doista događalo u Jasenovcu, ne samo od 1941. do 1945. godine, nego i kasnije«. Jer, dometnut će predsjednica, »pitanje Jasenovca i žrtava ne smije biti kamen spoticanja niti oružje u rukama bilo koga tko želi promicati bilo kakvu kampanju protiv Hrvatske«.

Što ona, dakle, poručuje? Prvo, da se istina o Jasenovcu ne zna. To, dakako, nije točno. Ne samo preživjeli logoraši, nego i historiografi vjerni skrupuloznim metodama znanosti, odavna su precizno ustanovili što je bio Jasenovac – ustaški logor smrti i radni logor, jedinstven po okrutnosti i broju žrtava, u kojemu je u četiri godine ubijeno više od osamdeset tisuća ljudi, među kojima i više dvadeset tisuća djece.

Predsjednica tvrdi i da se »u 21. stoljeću modernom forenzikom, medicinskom i forenzikom dokumenta, može utvrditi broj žrtava«. Besmislica je to već u istraživačkom smislu: osamdeset godina nakon što je logor zbrisan s lica zemlje, posve je uzaludan posao poći od nule u ustanovljavanju točnog broja žrtava.

Nedvojbeno je riječ i o revizionističkome, ako ne i negacionističkom prijedlogu, naročito kada ga se kombinira s tvrdnjom da valja ustanoviti i »što se doista događalo u Jasenovcu, ne samo od 1941. do 1945. godine, nego i kasnije«.

Takvim idejama predsjednica izravno dezavuira rad Spomen područja Jasenovac i svih vjerodostojnih povjesničara – ta oni su dosad, na temelju minuciozne analize, načinili poimeničan popis 83.145 žrtava, čija su imena javno izložena u sklopu stalne izložbe u Spomen području Jasenovac!

Povrh svega, predsjednica implicite daje za pravo opskurnim, nepotkrijepljenim i višestruko demantiranim tezama o navodnome postojanju nekakvoga poslijeratnog, »komunističkog« logora u Jasenovcu. A sve to Grabar-Kitarović izgovara u kontekstu tvrdnje da »pitanje Jasenovca i žrtava« ne smije biti »oružje u rukama bilo koga tko želi promicati bilo kakvu kampanju protiv Hrvatske«.

Na koga to predsjednica misli? Tko to »promiče kampanje protiv Hrvatske«? Možda oni koji su istinu ustanovili? Oni koji su utvrdili popis žrtava? Oni koji su spriječili i sprečavaju da se Jasenovac zaboravi?

Uistinu: tko, zapravo, »promiče kampanju protiv Hrvatske« – oni koji, precizno utvrđenim brojkama, ali i očajničkim bojkotom zajedničke komemoracije upozoravaju na opasnost povratka najgore prošlosti, ili možda predsjednica Republike, koja potkopava znanstveno utvrđenu istinu i koja, svom njezinom bižuterijskom populizmu unatoč, ipak ne uspijeva prikriti šumu loših namjera što je uzgaja na Pantovčaku?

 

novilist