U srijedu se u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda dogodila prilično čudna epizoda. Naime, umjesto Kine, koja tradicionalno podržava svog južnog susjeda, tekst osude Sjeverne Koreje zbog najnovijeg neuspjelog ispaljivanja projektila je spriječila Rusija, a podršku osudi je dala Kina.
Nakon neuspješnog probnog ispaljivanja projektila nedjelju, američki prijedlog osude je zahtijevao od Pjongjanga da se suzdrži od provođenja testiranja nuklearnih ili balističkih projektila.
Moskva je priopćila kako želi da poboljšati dijelove teksta u kojem treba ukazati na potrebu da se rješenje postigne dijalogom.
U blokiranom tekstu su članice Vijeća sigurnosti okupljene oko Washingtona izrazili “apsolutnu zabrinutost” zbog “vrlo destabilizirajućeg ponašanja” Sjeverne Koreje, kojoj su zaprijetili “značajnijim koracima”.
Prošlog mjeseca je Vijeće sigurnosti jednoglasno oštro osudio niz lansiranja projektila od strane Pjongjanga.
Ruska blokada dolazi tjedan dana prije sastanka Vijeća sigurnosti o Sjevernoj Koreji, kojim će predsjedati američki državni tajnik Rex Tillerson, koji je Sjevernu Koreju i Iran upravo nazvao zemljama izvoznicima terorizma i najvećom opasnosti po mir u svijetu.
Istovremeno se Pentagon “predomislio” i na kraju riješio misterij oko borbene pomorske skupine koju predvodi nosač zrakoplova “USS Carl Vinson”, koja se ipak kreće prema Korejskom poluotoku.
Američki potpredsjednik Mike Pence je u posjeti vojnicima na nosaču zrakoplova “USS Ronald Reagan” rekao “kako će Amerika uvijek tražiti mir, ali je predsjednik Trump na oprezu, sa štitom i mačem, a mač je spreman”.
Dakle, nakon nekoliko dana se iznova vraćamo retorici koju mnogi smatraju uvertirom u rat, iako mnogi drže da to ne može biti rat u kojem će Kina biti neutralna. U tom bi se slučaju prije Rusija mogla odlučiti da ostane po strani, ali Peking ne. Stoga ovo zadnje glasovanje u Vijeću sigurnosti u kojem je Kina osudila svog susjeda, a Rusija podržala, treba sagledati iz više uglova, a može se i pojednostaviti tako da Peking i Moskva odluče da je dovoljan jedan veto, a Rusiji on niti može naškoditi, niti donijeti neku korist.
Američka administracija i dalje pojačava političku histeriju oko Sjeverne Koreje. Nedavno je američki potpredsjednik Mike Pence posjetio takozvanu demilitariziranu zonu koja dijeli Korejski poluotok, baš kao što je Trump došao u politiku. Kako novi američki predsjednik dolazi i iz svijeta “show businessa”, cijeli njegov tim radi u sličnom stilu.
Pence, kao i pred 2500 američkih vojnika na nosaču zrakoplova, s jedne strane govori kako će SAD zadržati sigurnost u regiji mirnim putem i pregovorima, ali s druge strane “gubi strateško strpljenje” i “maše isukanim sabljama”. Američka administracija, navodno, ima “sve opcije otvorene”. Cijela ova retorika je obična ucjena, a SAD se predstavlja kao sila koja je u stanju slomiti Kim Jog-una i njegovu vojsku, pa čak i Iran.
Naravno, sve bi trebali obaviti projektili, bombarderi, nosači zrakoplova i podmornice, oružja koja se prikazuju svijetu, dok su neki mediji za vojnu paradu nedavno održanu u Pjongjangu naveli da su prikazani projektili bili od “kartona ili drveta”, na temelju činjenice da im je jedna od glava projektila starog sovjetskog sustava S-200 na fotografiji “izgledala čudno”.
No, za pobjedu u Sjevernoj Koreji Amerikanci moraju poslati nešto jače od nosača zrakoplova? Hoće li američki vojnici, uz Irak, Afganistan i Siriju, imali priliku da “časno umru” za američke interese ili će ta zadaća pripasti građanima Južne Koreje i Japana?
Što god Kina učinila, Peking zna da je rat između Sjeverne i Južne Koreje dio agende slabljenja Kine. Moskva će u slučaju sukoba uglavnom djelovati na diplomatskom bojnom polju, jer je ionako zauzeta situacijom u Siriji i Ukrajini.
Američka propaganda već radi na tome da agresiju prikaže kao čin “samoobrane” ili “zaštite međunarodne sigurnosti”, ali je plan jasan. Pentagon, Trump i Pence imaju za cilj da, uz njihovu pomoć, oružane snage Južne Koreje i japanska flota uspostave “demokraciju” na sjeveru Korejskog poluotoka.
To je prvi i važan korak u neutraliziranju Kine, koju Trump pokušava ucjenjivati kinesko-američkim trgovinskim odnosima, zaboravljajući na ogroman američki dug kojeg posjeduje Narodna banka Kine. Uz sva ova proturječja, ratna opcija podrazumijeva spajanje dviju Koreja pod američkom upravom.
Dakle, sve se svodi na aktivnosti ili neaktivnosti Kine, jer Rusija u ovom području ne može igrati veću vojnu ulogu. Kina napokon ima priliku da pokaže razinu podrške ili osude svog južnog susjeda.
Time će kinesko vodstvo svom narodu i susjedima pokazati u kojoj je mjeri spremno braniti svoje nacionalne interese, ali i interese partnera i saveznika. Osim toga, za Peking je strateško pitanje američki raketni obrambeni sustav kojeg se planira postaviti u Južnoj Koreji.
Kina se nalazi u situaciji u kojoj je Rusija bila prije nekoliko godina u Ukrajini ili Bjelorusiji i sada ima priliku pokazati je li u izravnom sukobu sa Sjedinjenih Američkih Državama zaista spremna braniti svoje nacionalne interese.
U slučaju Ukrajine je Rusija pripojila Krim i stvorila “novo Pridnjestrovlje” u Donbasu, čime je paralizirala američki pokušaj u izbijaju na ruske granice i da joj se na udaru nađu vitalni obrambeni sustavi iza Urala, koje se može gađati tek negdje iz područja Harkova u Ukrajini. To je za sada onemogućeno.
Što mogu učiniti kineske vlasti? Ako pokažu slabost, samo će potaknuti američku umišljenost, a na unutarnjem planu će, zbog negodovanja stanovništva, izazvati političku krizu. Čini se da samo proizvodnja, gomilanje zlata i strana ulaganja ne mogu biti jamstvo geopolitičke ambicije Kine.
Korejski poluotok se može smatrati geopolitičkim spornim teritorijem između SAD-a i Kine, a samo nedosljednost i politička slabost Pekinga može osnažiti SAD i njegove regionalne saveznike da krenu “uvoditi red u regiji”. Nakon Ukrajine i Sirije, za SAD je Korejski poluotok dio mozaika u globalnom hibridnom ratu, ovaj put protiv Kine. Međutim,, SAD se kladi na slabosti protivnika i svoju vrhunsku tehnologiju koja se tek treba dokazati.
Možda bi bolja usporedba bila s Libijom Muammara Gaddafija i Irakom Sadama Husseina, ali je nedavno Trump napao sirijsku zračnu bazu, pa se zadržimo na tom primjeru.
Donald Trump je napadom na Siriji i a “majkom svih bombi” u Afganistanu počeo pokazivati mišiće i da je usvojio klasične republikanske stavove, koje je kritizirao tijekom predizborne kampanje.
Nakon ove dvije demonstracije sile, sada prijeti Sjevernoj Koreji. Međutim, treba napomenuti da bi u odnosu na Pjongjang Donald Trump ipak trebao biti oprezniji. No, on kao da se ne snalazi. Prvo je borbenu flotu usmjerio prema Australiji, gdje je trebao održali zajedničke vježbe sa savezničkom zemljom, a onda je ponovo uputio prema Korejskom poluotoku.
Zašto se to događa? Trump i njegovi savjetnici nisu ludi i vrlo dobro znaju gdje Pentagon može baciti bombu, a gdje ne. Američka vojska je svjesna koliko se Sjeverna Koreja razlikuje od Sirije, Afganistana i Iraka, gdje su padale ili još uvijek padaju američke bombe.
Prva razlika je što Kim Jong-un ima nuklearno oružje, iako ima poteškoća u izgradnji projektila i lansera. Međutim, same bojeve glave ima. Već dugi niz godina azijski narod žrtvuje svoje gospodarstvo kako bi stekao takvo oružje, koje smatra jedini jamcem vlastitog suvereniteta. Iako Pjongjang vjerojatno nikada ne bi koristio ovo oružje u agresiji na neku zemlju i želi ga imati kao mehanizam pritiska protiv neprijateljskih sila, nije isključeno da u ovi okolnostima ne bi pokrenuo nuklearni napad.
Postoje i drugi elementi. Sjeverna Koreja ima vojsku više od milijun vojnika, koji se 365 dana u godini pripremaju za hipotetsku agresiju. Stanovništvo i vlasti su cijelu infrastrukturu zemlje prilagodili za potrebe rata.
Osim toga, geostrateška važnost Sjeverne Koreje je ogromna. Za Kinu je to zemlja koja je razdvaja od Južne Koreje, saveznika Washingtona i američkih baza koje bi morala gledati na vlastitoj granici.
U ovom trenutku je Sirija zemlja opustošena u šest godina rata, s iscrpljenom vojskom i stanovništvom nespremnim za rat. Pogledajmo samo broj izbjeglica i raseljenih, te broj vlada i monarhija koje žele svrgavanje Bashara Al-Assada.
Postoje mnoge razlike i nadajmo se da će ih Donald Trump i njegova uprava znati prepoznati. Ratne igre sa Sjevernom Korejom imaju svoje granice i ogromne “crvene linije”. U logici mira se ne bi trebale baš sve prijeći, ali postoje situacije u kojima prevagne iracionalnost, a kada su gospodari rata u Bijeloj kući u pitanju, sve je moguće. No, ipak se čini da bi u ovom ratu prvi trebali ginuti građani Južne Koreje i Japana, a nije tajna da su Seul i Tokio, bez obzira na retoriku, protiv rata velikih razmjera u tom dijelu svijeta.
I za kraj da podsjetimo da se podrška Rusije i Kine Sjevernoj Koreji ne mora vidjeti samo u Vijeću sigurnosti.
Naime, obje su zemlje zainteresirane za stabilnu Sjevernu Koreju, koja se izvana, čini siromašna država, izolirani od ostatka svijeta i koja ne može prehraniti svoje ljude. Međutim, tijekom vojne parade u nedjelju je ponovno pokazala svoju moć, doslovno nemoguću, ako ne postoji dovoljno izvora financiranja.
Leonid Petrov, istraživač na Nacionalnom sveučilištu u Australiji, kaže da Sjeverna Koreja posjeduje ogromne prirodne resurse koje koristi za financiranje svoj programa naoružanja.
Pjongjang izvozi minerale već desetljećima saveznicima poput Kine i Sovjetskog Saveza do sloma komunističkoga bloka. No, unatoč sankcijama, još uvijek je aktivna u međunarodnoj trgovini.
Kina je zadržala trgovinu sa Sjevernom Korejom i čak nastoji steći monopol na trgovinu s ovom zemljom.
“Kina kupuje doslovno sve što joj Sjeverna Koreja ponudi”, rekao je stručnjak, jer su metali koje izvozi važni za proizvodnju mnogih roba, od mobilnih telefona i računala do LCD ekrana i automobila.
Još jedan izvor prihoda za Sjevernu Koreju je radna snaga u Kini, Rusiji, zemljama Bliskog istoka, jugoistočne Azije, pa čak i istočne Europe.
Pjongjang također potiče i strana ulaganja. Egipat je u Sjevernoj Koreji uložio u telekomunikacijske mreže, tvornice cementa i građevinske projekte. Kina ulaže u ribarstvo, rudarstvo, a čak je izgradila lanac supermarketa u Sjevernoj Koreji.
Do prošle godine je Kina Sjevernoj Koreji resurse poput nafte i derivata davala po “prijateljskoj cijeni” ili čak besplatno, a to je vrsta trgovine koju SAD žele zaustaviti.
Kina razumije da bi potpuna izolacija Pjongjanga mogla dovesti do urušavanja sjevernokorejskog režima i zemlju bi “apsorbirala” Južna Koreja, što znači američke snage na kineskoj granici.
Čak i ako bi Kina prekinula gospodarsku suradnju sa Sjevernom Korejom, njeno bi mjesto preuzela Rusija, koji Sjevernu Koreju vidi kao dobro tržište za plin, naftu i električnu energiju. Moskva se nada da bi Sjeverna Koreja mogla otvoriti koridor za izvoz ruskog plina prema Seulu.
Provedba sankcija protiv Sjeverne Koreje ne teče kao što ste misli. Izvješće stručnjaka UN-a od prošlog mjeseca otkriva da je Pjongjang uspio zaobići sankcije pomoću kineskih tvrtki i drugih stranih subjekata. Prošle godine je Sjeverna Koreja nastavila izvoz minerala i sirovina pogođenih sankcijama i imala je pristup međunarodnom bankarskom sustavu.
Donald Trump, Mike Pence, Rex Tillerson i general Mattis mogu davati izjave kakve žele, ali su svjesni da će dva puta morati razmisliti prije bilo kakvog napada na Sjevernu Koreju
logicno
Nakon neuspješnog probnog ispaljivanja projektila nedjelju, američki prijedlog osude je zahtijevao od Pjongjanga da se suzdrži od provođenja testiranja nuklearnih ili balističkih projektila.
Moskva je priopćila kako želi da poboljšati dijelove teksta u kojem treba ukazati na potrebu da se rješenje postigne dijalogom.
U blokiranom tekstu su članice Vijeća sigurnosti okupljene oko Washingtona izrazili “apsolutnu zabrinutost” zbog “vrlo destabilizirajućeg ponašanja” Sjeverne Koreje, kojoj su zaprijetili “značajnijim koracima”.
Prošlog mjeseca je Vijeće sigurnosti jednoglasno oštro osudio niz lansiranja projektila od strane Pjongjanga.
Ruska blokada dolazi tjedan dana prije sastanka Vijeća sigurnosti o Sjevernoj Koreji, kojim će predsjedati američki državni tajnik Rex Tillerson, koji je Sjevernu Koreju i Iran upravo nazvao zemljama izvoznicima terorizma i najvećom opasnosti po mir u svijetu.
Istovremeno se Pentagon “predomislio” i na kraju riješio misterij oko borbene pomorske skupine koju predvodi nosač zrakoplova “USS Carl Vinson”, koja se ipak kreće prema Korejskom poluotoku.
Američki potpredsjednik Mike Pence je u posjeti vojnicima na nosaču zrakoplova “USS Ronald Reagan” rekao “kako će Amerika uvijek tražiti mir, ali je predsjednik Trump na oprezu, sa štitom i mačem, a mač je spreman”.
Dakle, nakon nekoliko dana se iznova vraćamo retorici koju mnogi smatraju uvertirom u rat, iako mnogi drže da to ne može biti rat u kojem će Kina biti neutralna. U tom bi se slučaju prije Rusija mogla odlučiti da ostane po strani, ali Peking ne. Stoga ovo zadnje glasovanje u Vijeću sigurnosti u kojem je Kina osudila svog susjeda, a Rusija podržala, treba sagledati iz više uglova, a može se i pojednostaviti tako da Peking i Moskva odluče da je dovoljan jedan veto, a Rusiji on niti može naškoditi, niti donijeti neku korist.
Američka administracija i dalje pojačava političku histeriju oko Sjeverne Koreje. Nedavno je američki potpredsjednik Mike Pence posjetio takozvanu demilitariziranu zonu koja dijeli Korejski poluotok, baš kao što je Trump došao u politiku. Kako novi američki predsjednik dolazi i iz svijeta “show businessa”, cijeli njegov tim radi u sličnom stilu.
Pence, kao i pred 2500 američkih vojnika na nosaču zrakoplova, s jedne strane govori kako će SAD zadržati sigurnost u regiji mirnim putem i pregovorima, ali s druge strane “gubi strateško strpljenje” i “maše isukanim sabljama”. Američka administracija, navodno, ima “sve opcije otvorene”. Cijela ova retorika je obična ucjena, a SAD se predstavlja kao sila koja je u stanju slomiti Kim Jog-una i njegovu vojsku, pa čak i Iran.
Naravno, sve bi trebali obaviti projektili, bombarderi, nosači zrakoplova i podmornice, oružja koja se prikazuju svijetu, dok su neki mediji za vojnu paradu nedavno održanu u Pjongjangu naveli da su prikazani projektili bili od “kartona ili drveta”, na temelju činjenice da im je jedna od glava projektila starog sovjetskog sustava S-200 na fotografiji “izgledala čudno”.
No, za pobjedu u Sjevernoj Koreji Amerikanci moraju poslati nešto jače od nosača zrakoplova? Hoće li američki vojnici, uz Irak, Afganistan i Siriju, imali priliku da “časno umru” za američke interese ili će ta zadaća pripasti građanima Južne Koreje i Japana?
Što god Kina učinila, Peking zna da je rat između Sjeverne i Južne Koreje dio agende slabljenja Kine. Moskva će u slučaju sukoba uglavnom djelovati na diplomatskom bojnom polju, jer je ionako zauzeta situacijom u Siriji i Ukrajini.
Američka propaganda već radi na tome da agresiju prikaže kao čin “samoobrane” ili “zaštite međunarodne sigurnosti”, ali je plan jasan. Pentagon, Trump i Pence imaju za cilj da, uz njihovu pomoć, oružane snage Južne Koreje i japanska flota uspostave “demokraciju” na sjeveru Korejskog poluotoka.
To je prvi i važan korak u neutraliziranju Kine, koju Trump pokušava ucjenjivati kinesko-američkim trgovinskim odnosima, zaboravljajući na ogroman američki dug kojeg posjeduje Narodna banka Kine. Uz sva ova proturječja, ratna opcija podrazumijeva spajanje dviju Koreja pod američkom upravom.
Dakle, sve se svodi na aktivnosti ili neaktivnosti Kine, jer Rusija u ovom području ne može igrati veću vojnu ulogu. Kina napokon ima priliku da pokaže razinu podrške ili osude svog južnog susjeda.
Time će kinesko vodstvo svom narodu i susjedima pokazati u kojoj je mjeri spremno braniti svoje nacionalne interese, ali i interese partnera i saveznika. Osim toga, za Peking je strateško pitanje američki raketni obrambeni sustav kojeg se planira postaviti u Južnoj Koreji.
Kina se nalazi u situaciji u kojoj je Rusija bila prije nekoliko godina u Ukrajini ili Bjelorusiji i sada ima priliku pokazati je li u izravnom sukobu sa Sjedinjenih Američkih Državama zaista spremna braniti svoje nacionalne interese.
U slučaju Ukrajine je Rusija pripojila Krim i stvorila “novo Pridnjestrovlje” u Donbasu, čime je paralizirala američki pokušaj u izbijaju na ruske granice i da joj se na udaru nađu vitalni obrambeni sustavi iza Urala, koje se može gađati tek negdje iz područja Harkova u Ukrajini. To je za sada onemogućeno.
Što mogu učiniti kineske vlasti? Ako pokažu slabost, samo će potaknuti američku umišljenost, a na unutarnjem planu će, zbog negodovanja stanovništva, izazvati političku krizu. Čini se da samo proizvodnja, gomilanje zlata i strana ulaganja ne mogu biti jamstvo geopolitičke ambicije Kine.
Korejski poluotok se može smatrati geopolitičkim spornim teritorijem između SAD-a i Kine, a samo nedosljednost i politička slabost Pekinga može osnažiti SAD i njegove regionalne saveznike da krenu “uvoditi red u regiji”. Nakon Ukrajine i Sirije, za SAD je Korejski poluotok dio mozaika u globalnom hibridnom ratu, ovaj put protiv Kine. Međutim,, SAD se kladi na slabosti protivnika i svoju vrhunsku tehnologiju koja se tek treba dokazati.
Sjeverna Koreja nije Sirija
Možda bi bolja usporedba bila s Libijom Muammara Gaddafija i Irakom Sadama Husseina, ali je nedavno Trump napao sirijsku zračnu bazu, pa se zadržimo na tom primjeru.
Donald Trump je napadom na Siriji i a “majkom svih bombi” u Afganistanu počeo pokazivati mišiće i da je usvojio klasične republikanske stavove, koje je kritizirao tijekom predizborne kampanje.
Nakon ove dvije demonstracije sile, sada prijeti Sjevernoj Koreji. Međutim, treba napomenuti da bi u odnosu na Pjongjang Donald Trump ipak trebao biti oprezniji. No, on kao da se ne snalazi. Prvo je borbenu flotu usmjerio prema Australiji, gdje je trebao održali zajedničke vježbe sa savezničkom zemljom, a onda je ponovo uputio prema Korejskom poluotoku.
Zašto se to događa? Trump i njegovi savjetnici nisu ludi i vrlo dobro znaju gdje Pentagon može baciti bombu, a gdje ne. Američka vojska je svjesna koliko se Sjeverna Koreja razlikuje od Sirije, Afganistana i Iraka, gdje su padale ili još uvijek padaju američke bombe.
Prva razlika je što Kim Jong-un ima nuklearno oružje, iako ima poteškoća u izgradnji projektila i lansera. Međutim, same bojeve glave ima. Već dugi niz godina azijski narod žrtvuje svoje gospodarstvo kako bi stekao takvo oružje, koje smatra jedini jamcem vlastitog suvereniteta. Iako Pjongjang vjerojatno nikada ne bi koristio ovo oružje u agresiji na neku zemlju i želi ga imati kao mehanizam pritiska protiv neprijateljskih sila, nije isključeno da u ovi okolnostima ne bi pokrenuo nuklearni napad.
Postoje i drugi elementi. Sjeverna Koreja ima vojsku više od milijun vojnika, koji se 365 dana u godini pripremaju za hipotetsku agresiju. Stanovništvo i vlasti su cijelu infrastrukturu zemlje prilagodili za potrebe rata.
Osim toga, geostrateška važnost Sjeverne Koreje je ogromna. Za Kinu je to zemlja koja je razdvaja od Južne Koreje, saveznika Washingtona i američkih baza koje bi morala gledati na vlastitoj granici.
Sirija je potpuno drugi slučaj
U ovom trenutku je Sirija zemlja opustošena u šest godina rata, s iscrpljenom vojskom i stanovništvom nespremnim za rat. Pogledajmo samo broj izbjeglica i raseljenih, te broj vlada i monarhija koje žele svrgavanje Bashara Al-Assada.
Postoje mnoge razlike i nadajmo se da će ih Donald Trump i njegova uprava znati prepoznati. Ratne igre sa Sjevernom Korejom imaju svoje granice i ogromne “crvene linije”. U logici mira se ne bi trebale baš sve prijeći, ali postoje situacije u kojima prevagne iracionalnost, a kada su gospodari rata u Bijeloj kući u pitanju, sve je moguće. No, ipak se čini da bi u ovom ratu prvi trebali ginuti građani Južne Koreje i Japana, a nije tajna da su Seul i Tokio, bez obzira na retoriku, protiv rata velikih razmjera u tom dijelu svijeta.
Odakle Sjevernoj Koreji novac za oružje?
I za kraj da podsjetimo da se podrška Rusije i Kine Sjevernoj Koreji ne mora vidjeti samo u Vijeću sigurnosti.
Naime, obje su zemlje zainteresirane za stabilnu Sjevernu Koreju, koja se izvana, čini siromašna država, izolirani od ostatka svijeta i koja ne može prehraniti svoje ljude. Međutim, tijekom vojne parade u nedjelju je ponovno pokazala svoju moć, doslovno nemoguću, ako ne postoji dovoljno izvora financiranja.
Leonid Petrov, istraživač na Nacionalnom sveučilištu u Australiji, kaže da Sjeverna Koreja posjeduje ogromne prirodne resurse koje koristi za financiranje svoj programa naoružanja.
“Sjeverna Koreja je planinska zemlja s ogromnim prirodnim resursima, uključujući i depozite bakra, srebra, urana, željeza i rijetkih metala visoke kvalitete”, rekao je Petrov.
Pjongjang izvozi minerale već desetljećima saveznicima poput Kine i Sovjetskog Saveza do sloma komunističkoga bloka. No, unatoč sankcijama, još uvijek je aktivna u međunarodnoj trgovini.
Kina je zadržala trgovinu sa Sjevernom Korejom i čak nastoji steći monopol na trgovinu s ovom zemljom.
“Kina kupuje doslovno sve što joj Sjeverna Koreja ponudi”, rekao je stručnjak, jer su metali koje izvozi važni za proizvodnju mnogih roba, od mobilnih telefona i računala do LCD ekrana i automobila.
Još jedan izvor prihoda za Sjevernu Koreju je radna snaga u Kini, Rusiji, zemljama Bliskog istoka, jugoistočne Azije, pa čak i istočne Europe.
“Desetke tisuća državljana Sjeverne Koreje se šalju u inozemstvo na rad u restoranima, gradilištima, kao proizvođači povrća i kao graditelji spomenika u zemljama Afrike”, rekao je Petrov i dodao kako većina plaće tih radnika ide u sjevernokorejski državni proračun.
Pjongjang također potiče i strana ulaganja. Egipat je u Sjevernoj Koreji uložio u telekomunikacijske mreže, tvornice cementa i građevinske projekte. Kina ulaže u ribarstvo, rudarstvo, a čak je izgradila lanac supermarketa u Sjevernoj Koreji.
Do prošle godine je Kina Sjevernoj Koreji resurse poput nafte i derivata davala po “prijateljskoj cijeni” ili čak besplatno, a to je vrsta trgovine koju SAD žele zaustaviti.
Kina razumije da bi potpuna izolacija Pjongjanga mogla dovesti do urušavanja sjevernokorejskog režima i zemlju bi “apsorbirala” Južna Koreja, što znači američke snage na kineskoj granici.
“Zato Kina neće dopustiti ekonomski kolaps Sjeverne Koreje”, uvjeren je Petrov.
Čak i ako bi Kina prekinula gospodarsku suradnju sa Sjevernom Korejom, njeno bi mjesto preuzela Rusija, koji Sjevernu Koreju vidi kao dobro tržište za plin, naftu i električnu energiju. Moskva se nada da bi Sjeverna Koreja mogla otvoriti koridor za izvoz ruskog plina prema Seulu.
Provedba sankcija protiv Sjeverne Koreje ne teče kao što ste misli. Izvješće stručnjaka UN-a od prošlog mjeseca otkriva da je Pjongjang uspio zaobići sankcije pomoću kineskih tvrtki i drugih stranih subjekata. Prošle godine je Sjeverna Koreja nastavila izvoz minerala i sirovina pogođenih sankcijama i imala je pristup međunarodnom bankarskom sustavu.
Donald Trump, Mike Pence, Rex Tillerson i general Mattis mogu davati izjave kakve žele, ali su svjesni da će dva puta morati razmisliti prije bilo kakvog napada na Sjevernu Koreju
logicno
