Sjećate se filma 13 Going on 30? Ako ste rođene u 90-ima, sigurno ste gledale Jennifer Garner u ulozi djevojčice Jenne, koja se odjednom budi u tijelu tridesetogodišnje modne urednice i živi svoj život iz snova. U danima prije ispisivanja ovog teksta, stalno u glavi imam scenu u kojoj očajna Jenna, nakon što je zajebe kul ekipa i dečko koji joj se sviđa, u ormaru mantra magični citat: “Thirty, flirty and thriving”, i lansira se u budućnost. Da se razumijemo, ja nisam bila luzerica u školi i ovo nije srcedrapajući tekst o nadilaženju traume bullyinga, ako išta, vjerojatno neki nadilaze traume koje sam im ja ostavila tijekom školovanja. Ono s čime se u tom filmu mogu povezati jest osjećaj da sam se samo materijalizirala u neki paralelni svemir, jer mi je trenutno život nerealan. Za razliku od Jenne, ja sam morala proći ovih dvadeset godina između trinaest i trideset i tri, ali mislim da je dobro da se trinaestogodišnjoj meni nije dogodilo da se probudim 20 godina kasnije usred lezbijskih orgija u Londonu.
Kako je uopće došlo do toga? Prvo i osnovno, oduvijek sam bila pervertit. Ali u ovom slučaju, igrom sudbine, taman nakon prekida dugogodišnje veze i nikad labilnijeg emotivnog stanja, dolazi mi ponuda za posao u Londonu koju prihvaćam. Ustrašeno se pripremam, očekujući da će mi biti grozno i da ću se za šest mjeseci vratiti doma jer se neću priviknuti na veliki grad. Jebiga, promjene su ipak malo teže kada prijeđeš tridesetu.
Dolazim u London i tražim svoje ljude – lezbe, a zna se da one vole biti u čoporima. Prva grupa na koju nailazim dosta je benigna, Dykes Who Hike, grupa lezbi koja jednom mjesečno ide planinariti (kad kažem grupa, mislim na dvjesto lezbi, 200!), i upoznajem svoje prve prijateljice u subdiviziji te iste grupe, Dykes With Dogs. Preko cura u toj grupi dolazim do lesbian master dokumenta s popisom svega kvir u gradu, od tematskih WhatsApp grupa do barova, različitih organizacija, popisa partija i sl. Sve kreće jako vanilla. Partiji, lezbijski barovi, dnevna događanja. Nikad planinariti otišla nisam.
Počinjem dejtati Rumunjku koja sa mnom odlazi na radionicu shibarija. Shibari je japanska vještina vezanja drugih osoba u nezgodne pozicije iz kojih se ne mogu pomaknuti i u kojima su prepuštene na milost i nemilost partnericama. Zainteresirano pričamo o odlasku na lezbijski kink party One Night, koji se odvija jednom mjesečno. Dok preuzbuđeno kupujemo karte, shvaćam da sam potrošila preko 500 kuna (da, još preračunavam) na lezbijske orgije. Ovo klasno nije nimalo pristupačan događaj, iako ima četiri razine cijene ulaznica. U Londonu siromašne lezbe, nažalost, neće moći uživati u ovakvim prostorima, barem ne redovito.
Ovo je bio moj prvi javni kink događaj, ako ne računamo egzibicionističko seksanje na javnim površinama Hrvatske. Doma nije bilo lezbijske kink scene. Pederi imaju svoje orgije, a strejteri imaju hrpu događanja koja mogu naći na FetLifeu, najpoznatijoj kink društvenoj mreži. Lezbe imaju svoja četiri zida. Ili tri zida dvorišta Medike?
Honey
Kada kupiš kartu za One Night, organizatorice te ubace u WhatsApp grupu u kojoj se ljudi predstavljaju, opisuju sebe, što traže, dolaze li sami, dogovaraju se za predrinks, daju komplimente, tješe nervozu itd. Sve u svemu, jako pristojno, što je urnebesno s obzirom na to da se svi planiramo naći i raditi nepristojne stvari. Kako sudba testira svoje najsnažnije vojnikinje, tako je i mene moja slatka cura ghostala par dana prije partija. Klasika. Ali sam otišla u WhatsApp grupu i predstavila se:
“Zdravo 💖 Imam 33 godine. Dolazim sama i prvi put sam na ON. Nažalost, ne mogu stići ranije na upoznavanje, ali nadam se da neće biti problem poslije pronaći guzice za tući. Tvrdim da sam switch, iako sam bottomala jednom u 10 godina. 🤷♀️ Volim nanositi bol, čupati kosu, gušiti, ostavljati modrice. Također, nedavno sam počela ići na sve shibari radionice, pa ako poželiš biti moja lutka za vježbanje, javi mi se u DMs.”
U roku od pola sata – tri zainteresirane kandidatkinje. Osjećam se kao da sam u lezbijskoj verziji Gospodina savršenog. Na bespućima interneta postoji uvriježeno mišljenje, svojevrsni kvir folklor, da nedostaje dominantnih lezbi i ovaj mi je interes to potvrdio. Izabrala sam Honey, iz jednostavnog razloga što preferiram femme cure. Kratko smo se dopisivale, izrazila je želju da je vežem, ali smo se složile da je najbolje da se upoznamo uživo i vidimo pašemo li si.
Krećem prema klubu, nervoza do kraja, jer ovo me izvlači iz zone komfora. Ali moja je znatiželja veća od straha od nepoznatog. Ulazim i skeniram što se događa oko mene. Desno dvije djevojke imaju shibari seansu, ispred mene su dvije spanking klupe i djevojke koje primaju udarce u guze od dviju nemilosrdnih domina. Malo dalje butch osoba junački prima strap od svoje femme partnerice. Moj mozak prestaje funkcionirati jer, iako sam došla na lezbijske orgije, nisam bila spremna na lezbijske orgije, valjda jer nisam imala referentnu točku po kojoj mogu znati što da očekujem. Odmah bježim prema baru po votka sodu, pridobivam se prije nego što idem naći curu s kojom sam se dogovorila odigrati scenu.
Honey je uživo još ljepša i zgodnija nego na fotkama. Pružam joj ruku i ulazimo u kratki razgovor o tome što očekujemo od svoje igre. Honey je trans i govori mi da se ne osjeća okej s diranjem svog spolovila te da nije sigurna hoće li biti dovoljno opuštena za seks. Osjećam olakšanje i govorim joj da ni ja nisam sigurna da se mogu seksati na svom prvom play partyju.
Odlazimo do dijela za iznajmljivanje igračaka i biramo kojim ću joj alatima nanositi bol. Sretna sam, osjećam se kao zaljubljena školarka, leptirići u želucu, teško mi je vjerovati da je to stvarni život. Pronalazimo svoje mjesto na velikim mekanim crnim strunjačama. Nakon prvog sramežljivog poljupca, krećem je vezati. Tad sam još bila na pocetku svog shibari puta i sve sam jako loše radila, ali nadala sam se da Honey to ne osjeća na svojoj koži. Nadam se da uživa u pozicijama u koje je stavljam i zagrljaju koje uže pruža.
Između raznih faza vezivanja koristim neke od alata, kratki kožni bič, gumeni paddle (batina na hrvatskom, riječ koju odbijam koristiti), drveni štap. Svaki od njih pruža različit osjećaj boli. Kombiniram ih. Pratim njezine reakcije, govor tijela, glasanje, zvukove i dajem joj ugodu između boli jer je rekla da voli mješavinu grubog i nježnog. Poljubim je, grickam joj uho, dodirujem unutrašnjost bedara, ližem grudi. Pisanje riječi milovanje, batina, draškanje teže mi je nego sȃm čin svega toga, što je s pravom prozvao moj prijatelj prevoditelj i lektor, koji me upozorio na to da ta nelagoda proizlazi baš iz toga što ne čitamo puno BDSM izraza na hrvatskom, jer gotovo nitko ne priča o tome, pa ni ne piše. Sljedeća rečenica moj je doprinos.
Između ljubljenja, pleskanja, batinanja, griženja, lizanja, milovanja, sisanja, draškanja, ispreplitanja, navlačenja, šamaranja i glađenja imamo puno smiješnih trenutaka. Ja joj slučajno puknem lanac od donjeg rublja jer povlačim pregrubo. Odmah pauziramo igru i popravljam ga jer vidim da je u panici. Fini donji veš je skup. U jednom smo trenu okruženi curama koje nas promatraju i komentiraju kako Honey izgleda kao da baš uživa. Naginjem se i šapnem joj što se događa, jer joj je teško čuti s glavom u strunjači, umiremo od smijeha. Igramo se nekih 40-ak minuta, dok mi nije rekla da joj je dosta. Pitam je kakav joj aftercare treba. Provodimo još neko vrijeme u “silasku” iz igre, mazimo se, grlimo, ljubimo, pričamo o tome kako nam je bilo. Govorim joj da sam baš sretna što je ona bila moje prvo iskustvo.
Sex&Rage
Sljedeći event koji me je obilježio za cijeli život jest lezbijsko hrvanje, u organizaciji kvir seksualnih radnica, edukatorica i aktivistkinja Sex&Rage. Moje iskustvo s hrvanjem zapravo je poprilično – godine sam provela pored improviziranog ringa u dvorištu svog prijatelja iz djetinjstva, gdje su se svi igrali WWE-a, najpoznatijeg američkog zabavnog hrvačkog programa. Iako hrvanje i njegove varijante (pogotovo jiu-jitsu) smatram pomalo droljastim sportovima, nikad mi nije palo napamet ponovno prisustvovati ičemu sličnom. Djetinjstvo mi je ostavilo trajnu asocijaciju na grupu oznojenih tinejdžera u dvorištu. Zahvaljujući Sex&Rageu, moje asocijacije na hrvanje sada su tutice od tila, crna sluz, štovanje mišića i moja jadna prijateljica Janey stisnuta između mojih bedara.
Event počinje radionicom erotskog hrvanja na kojoj nam je jedna od organizatorica, Black Venus, pokazala kako možemo jedna drugoj onemogućiti kretanje zaključavanjem glave između svojih bedara te kako nositi osobu tako da ti ne može pobjeći. Sve konsenzualno, naravno. Nastupi profesionalki koji su uslijedili bili su vrhunac kreativnosti. Tematika cijele večeri, s obzirom na datum, bio je Halloween, a hrvačice su izlazile u raznim ulogama i baš poput WWE, imale cijele priče iza svojih borbi.
Prvo su se borili demoni iz pakla i predstavnice ljudske rase. Demon je pobijedio(la?). Nakon toga su izašle balerine u predivnim tuticama, koje su do kraja meča bile samo u tangama, pa djevojke koje su glumile borbu izvanzemaljaca, s hrpom crne sluzi koja je završila po cijeloj dvorani i u svakoj njihovoj tjelesnoj pukotini. Crna sluz, otkrila sam tu večer, moj je hard limit. Pobjednicu je bilo dosta teško odabrati, meč je završio tako što su se hrvačice barile na strunjačama. Kroz šest mečeva natjecateljice su pokazale impresivne mišiće, znanje pokreta iz hrvanja i jiu-jitsua, ljubav prema performansu i svojim protivnicama, ali i koliko borba može biti seksi i napaljujuća.
Nakon borbi došao je možda najzanimljiviji dio – mogućnost da unajmimo jednu od sportašica za mini meč. Posjetiteljice su mogle birati između raznih vrsta borbi: od pljeskanja po guzi, vezanja užetom, toples ili potpuno golog hrvanja, dominacijskih mečeva, seks-borbi, pa sve do polunatjecateljskih dvoboja. Moja je prijateljica odabrala štovanje mišića s Alexis Lunom, dok sam ja išla na bondage meč s Black Venus. Za deset minuta borbe svaka je platila 20 funti (oko 180 kuna). Moj highlight? Otkrila sam da možda ipak imam sklonosti prema switch dinamici nakon što me ogromna, seksi hrvačica onesposobila užetom. Highlight prijateljičina meča? Njezino zapomaganje dok ju je mišićava Alexis tjerala da ljubi i štuje njezine bicepse.
Tuga s juga
Kad usporedim londonsku eksploziju kvir kink događaja s hrvatskom scenom, razlika je poražavajuća. U Zagrebu nema nijednog eventa, osim pederskih orgija. Moje kinky i kvir poznanice kažu da postoje samo hetero svingerske zabave ili da moraju putovati u druge države. Četiri zida nisu samo floskula, već naša stvarnost – ekspresija izvan kalupa ostaje skrivena. London me zapanjio time koliko su ovakvi događaji normalizirani, iako neki pokazuju klasnu barijeru. Kako bi takvi kolektivi funkcionirali u Hrvatskoj koja nema takve kvir prostore i ima težu ekonomsku situaciju?
Jedna od najvažnijih lekcija koje sam iz ovoga naučila je ona o važnosti vidljivosti. Ovdje, u metropoli sa sedam lezbijskih večeri tjedno i nebrojenim kink događajima, moji interesi postaju sasvim obični i dostupni. To je privilegija koju mnogi u Hrvatskoj nemaju – vidjeti sebe i svoje želje predstavljene u javnom prostoru, bez srama i skrivanja. Kad se jednom vratim u Hrvatsku, hoću li moći preživjeti bez ove novostečene slobode? Ili ću biti među onima koji stvaraju te prostore, unatoč svim preprekama? Za mene je to siguran (i skup) prostor, gdje se osjećam osnaženo da istražujem svoje i tuđa tijela, pomičem granice svog srama, gradim samopouzdanje i osjećam se dobro, ukratko, mjesto gdje se osjećam normalno.
Za zainteresirane, evo par preporuka za vlastiti etički seks turizam:
Sex Rage – lezbijske striptiz večeri i lezbijsko hrvanje,
Slut Social – razne femme i non-binary radionice,
Catnip – nova FLINTA kink organizacija,
FemmeFerale – novi femdom eventi s queer elementima,
Riot – partyji i radionice koje vode POC i seksualne radnice
voxfeminae
