Tko to tamo prijeti?

Ako opet zarati na zapadnom Balkanu - a to po upravo obznanjenoj u Europskom parlamentu vangističkoj dalekovidnosti Jean-Claude Junckera bude još krvavije i razornije sada nego 1991.-1995. - tko će u Bijednoj Našoj biti toliki "domoljub" te "bezodvlačno" dograbiti kalašnjikov i nesebično dati glavu i slati djecu u pogibelj? Za državu Kolinde Grabar-Kitarović, Andreja Plenkovića, Gordana Jandrokovića, Damira Krstičevića, Josipa Bozanića i Vlade Košića, Željke Markić, Đure Glogoškog i Ante Deura, Velimira Bujanca i Karoline Vidović-Krišto, Josipa Jurčevića i Brune Esih...? Nema šanse. Em se gro za kalašnjikov stasale mladosti iselio iz domovine u kojoj su ih svoji na svome ZNA SE zašto gadno izvarali za obećani med i mlijeko ili ubrzano pakiraju putne torbe, em ostatku vojno sposobnih što ne znaju ili nemaju kamo neće pasti na pamet opet ginuti za asocijalnu, ideološki posvađanu i visokoklerikaliziranu zemlju koja služi za sprdnju u Uniji i šire, u kojoj većina ne živi dostojno čovjeka. Kako se boriti za takvu državu? I tko bi se imao boriti kad se prosječno godišnje rađa 12.000 vojnika manje?

 "Ako se ne otvorimo zemljama u toj iznimno kompliciranoj i tragičnoj regiji, ako im ne pružimo europsku perspektivu, imat ćemo ponovno rat u tom području kakav smo imali 1990-ih", dramio je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker u Europarlamentu nakon što se francuski predsjednik Emmanuel Macron histerično usprotivio proširenju prije no što se EU postbrexitovski ne stabilizira. "Ne želim ponovno rat na Balkanu i stoga se moramo otvoriti prema tim zemljama." Ni narodi bivše SFR Jugoslavije nisu ga željeli - trebao je tek srpskim, hrvatskim i bošnjačkim "domoljubima", u dosluhu sa SAD-om i tzv. zapadnim saveznicima - ali su ga dobili. Manipulativno, bez pitanja. Unijin je povijesno smrtni grijeh za sve što se događalo 1990-ih godina na zapadnom Balkanu i dva desetljeća poslije. I bit će najodgovornija za sve što će se dobro i zlo događati u sljedećem razdoblju.

"Treba uskladiti zapadni Balkan s Europom", tvrdi Macron. "Svjestan sam da postoji opasnost da se te zemlje okrenu Turskoj ili Rusiji, ali ja se neću zalagati za proširenje ako prije toga unutar EU-a ne dođe do promjena." On je "svjestan opasnosti", što je jamačno drugo ime za spoznaju o tome kako jest zašutjelo oružje na zapadnom Balkanu, ali rat na povijesno krvavom, rovitom i opasnom Antemurale Christianitatis tlu - nije završio. Ideolozi i profiteri krvoprolića 1991.-1995. ni jedne od triju zaraćenih strana nisu zadovoljni ratnim ishodom prije 23 godine, glavni huškači i ubojice svih triju naroda nisu sankcionirani, UN-ov Haaški sud ni polovično nije opravdao svoju svrhu i prorajtane nebrojene milijuna eura, a ne postoji takav moralni deterdžent kojim EU može oprati svoju nečistu balkansku savjest.

Ruski predsjednik Vladimir Vladimirovič Putin, indikativno, više je puta ovih godina izravno upozoravao SAD/NATO da se okane ćoravog destabilizacijskog scenarija: "Ruska Federacija nije Jugoslavija da ju možete razbucati tek tako". U povodu upravo ponovljene "osvetničke" (sic) raketne agresije SAD-a, Velike Britanije i Francuske na suverenu državu Siriju, članicu UN-a, Putin je opet nabio na nos Twitterašu američki neoprostiv krimen za ratna stradanja "u Jugoslaviji, Iraku i Siriji".

Macron želi navesti čelnike europske birokracije na to da se pozabave ne Balkanom, nego "dubljom integracijom Unije" budući da, kakva jest - s 28 i izlaskom Velike Britanije s 27 rogova u vreći - ne bi mogla funkcionirati s 32 članice. Koje pak ne bi bile ništa pozitivnije od Unijinih fenjerašica RH i Rumunjske, a takve jedva da imaju ikakvog smisla u Europi tzv. dviju ili čak triju brzina. No, svaki put kad je Balkan potrebit razumnih nacionalnih, političkih, ideoloških ili kakvih već vođa i strategija, Stara dama - pritječu li joj uredno beriva s povijesnog lena - ima preča posla, baviti se sama sobom. Dok baš Osmanlije ne dođu pod Beč.

To, što je francuski predsjednik u Europarlamentu "svjestan opasnosti" na Balkanu i odmahuje rukom na Junckerove ratne strahove kao plod političkih "halucinacija", baš i nije bez možebitno šireg značenja. Na stranu sada to što u tandemu dvoje vodećih (Njemačka-Francuska) čelnika EU-a želi biti prvi, pa opsesivno poseže za krunom na izborno poljuljanoj glavi kancelarke Angele Merkel. Da se glava mjeri veličinom ega, a ne onim što je u njoj i zasluženim autoritetom prve u Uniji i najmoćnije žene svijeta, vjerojatno bi Merkel sama političkom pubertetliji Macronu nataknula svoju krunu na još neokoštalu glavu alfa mužjaka Unije. Francuska nije, kao ni Velika Britanija, neka bezvezna europska zemlja, ali te su dvije sile - za razliku od Njemačke, s hrvatskog stajališta - odigrale prilično negativnu ulogu na Balkanu 1991.-1995. I kasnije.

Ozbiljni će povjesničari - ovima "domoljubnim" danas nije ništa za vjerovati - nakon barem polustoljetne distance dokučiti tko je koga, zašto i kojim učinkom naganjao tih 1991.-1995-ih godina i kakve je to ožiljke ostavilo na tkivu Stare dame Europe. Koliko je ratnih okidača u bližoj i daljoj prošlosti južnoslavenskih naroda na Balkanu, a koliko ilegalnih, interesno prokrijumčarenih iz subverzivne europske i svjetske ekonomske, političke i vojne zbilje. Balkan je u velikim geostrateškim/geopolitičkim igrama velikih i moćnih uvijek bio i bit će moneta za potkusurivanje. Juncker sada nije otkrio toplu vodu, pa da se hlebinci na Balkanu pitaju: tko to tamo prijeti? Bit će opet rata, itekakvog. Pitanje je samo kada, tko će s kim, a tko protiv koga.

Zbivanja uoči 1991. u Hrvatskoj, pa u BiH, jer Slovenija je sa svojim vikend-ratom i 13 mrtvih, neiskusnih regruta JNA beznačajan primjer, više su nego zoran primjer koliko je šaka velikonacionalnih kretena kadra rasplamsati izmišljenu, inicijalnu iskru mržnje i netrpeljivosti u ratnu stihiju te dugoročno unesrećiti cijele narode. A narodi u suštini nikad nemaju ništa jedni protiv drugih niti im treba tuđe. Nego, patologija samozvanih vođa čini svoje. Kao onomad, travnja 1941. kad su se ustaše dovezli u Zagreb u dva kamiona, dok je Ante Pavelić tri dana čamio u Karlovcu da ga Hitler pusti na čelo tzv. NDH, koje je odbio Vladko Maček, a prema Bleiburgu su svibnja 1945. bježali gustim konvojima pod živim štitom tisuća i tisuća zavedenih civila svih dobi.

Krvava epizoda 1941.-1945., čiji se nacifašistički, ustaški dio kukavički revidira u RH i zapadnoj Hercegovini u BiH kao nacionalno prihvatljiv, te četnički u Srbiji i Republici Srpskoj u BiH, a pobjednički antinacifašistički, partizanski anatemizira kao zločinački, bio je jedan od jakih, vidljivijih motiva za hrvatsko-srpske obračune i gadne osvete u ratu 1991.-1995. Mediji i političke nebuloze ekstremista dnevno daju obilje dokaza da ti obračuni nisu okončani. Dapače, u RH, Srbiji i BiH se toleriraju nacionalistički ispadi i huškanja, podgrijavaju se šovinistički animoziteti... "Do istrage naše ili vaše", provali 1902. u Srpskom književnom glasniku zadrt velikosrpski um mostarskog intelektualca Nikole M. Stojanovića, prenesen iste godine u zagrebačkom Srbobranu. Rezultat rata 1991.-1995. jest ne-humano, pod degeneriranom krilaticom "svaka ptica svomu jatu leti" raselio, prognao i dijelom pobio Hrvate, Srbe i Bošnjake na teritorijima u RH i BiH, gdje su živjeli u manjini, ali nije doveo ni do čije "istrage" (istrjebljenja).

Srbi su izgubili u Hrvatskoj paradržavu tzv. SAO Krajinu (teritorijalna trećina RH) i po nalogu svojih vođa, koji su kasnije završili u Haagu, organizirano se - oko 250.000 hrvatskih građana - iselili u BiH i Srbiju. U BiH su, zbog vojnih uspjeha i zauzimanja blizu 70 posto teritorija, ostvarili etnički gotovo sasvim očišćen od Hrvata i Bošnjaka teritorij, entitet Republiku Srpsku, u sastavu države BiH. Hrvati su si oružjem i pregovorima pod nadzorom međunarodne zajednice osigurali cjelovitu državu RH, ali im svijet nije autorizirao svojevrstan pandan Republici Srpskoj, također etnički gotovo sasvim očišćenu od Bošnjaka i Srba paradržavu tzv. HZ/HRHerceg-Bosnu u BiH. Ali nikad nisu odustali od te tihe velikohrvatske patnje. Sada se to već sasvim otvoreno zove - treći entitet. Da bi ga dobili, a nedâ čak ni Amerika, pa ne smije ni EU, diže se gromoglasna dreka iz Mostara i Zagreba o "neravnopravnosti najmalobrojnijeg u BiH konstitutivnog naroda" u odnosu na Bošnjake i Srbe.

Niti su Srbi dobili veliku Srbiju priključenjem srpskog dijela BiH i tzv. SAO Krajine u RH, niti su Hrvati dobili veliku Hrvatsku aneksijom zapadne Hercegovine i prodajom Srbima Bosanske Posavine te Bošnjacima srednje Bosne niti su Bošnjaci ostvarili neki islamski entitet koji su i Srbi i Hrvati ismijavali kao Alijinu džamahiriju. Kad je pak prasnuo bosanski ekspres lonac, jer je tronacionalni ventil zdravog razuma zahrđao, sve što je iole pozitivno razmišljalo razbježalo se iz bivše "Jugoslavije u malom" ili u uljuđene zapadne zemlje ili u RH i Srbiju, gdje su dobili državljanstva. I prognaničke apanaže plus ine povlastice za bezbrižan život daleko od ratne grmljavine. Kardinal Vinko Puljić, pastir vrhbosanski još se ne gasi: "Naočigled svijeta nestaje cijeli jedan narod, nestaju Hrvati u BiH". Prije rata bilo ih je više od 17 posto, a sada manje od 14 posto u ukupnom stanovništvu.

Sugerira se, "istrebljuje" ih neravnopravnost, srpsko-bošnjačka majorizacija u zemlji, gdje su konstitutivan etnikum, a ne otrovna, imperijalna politika velikonacionalističkih vođa vlastitog naroda. Jedino rješenje za opstanak je - promjena izbornog zakona i reanimacija nerealizirane tzv. HZ/HR Herceg-Bosne, koja će se zvati treći entitet? U tom su zahtjevu najglasniji oni s mostarskog Beverly Hillsa i dvaju državnih brda u Zagrebu, odreda svi iz HDZ-a - deviza je: "BiH je prioritet vanjske politike RH" (sic) - koji su bili važni, manje važni ili marginalni akteri službeno propale secesionističke tzv. hercegbosanske politike. Hrvatski zahtjev podupiru vlasti Republike Srpske ne bi li se u miru razvalilo međunarodno priznatu državu BiH kad nije uspjelo u ratu, pa da se u nekom zgodnom času političkih turbulencija u EU ili šire jednostavno Republika Srpska nađe u zagrljaju sa Srbijom, a hrvatski treći entitet s Majčicom Hrvatskom?

"Takvo što ne može proći bez rata, nikakav treći entitet ne dolazi u obzir", odlučno je nedavno kazao bošnjački član Predsjedništva BiH i čelnik SDA Bakir Izetbegović u HRT-ovom kultnom tv-formatu Nedjeljom u dva (Nu2)Aleksandra Stankovića. I, dakako, izazvao lavinu žestokih reagiranja, ponajvećma s hrvatske strane, jer - češe se onaj koga svrbi. Tu i tamo koju cjepanicu nabaci na žar pod prevrućim bosanskim loncem redikulozni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. Ne samo što svako malo prijeti referendumom o odcjepljenju srpskog entiteta od BiH i kad mu se prohtije sabotira rad Predsjedništva BiH i institucija državne vlasti nego i potajno stvara svoju vojsku. Kaže, "zlu ne trebalo", pa upravo kupuje 2500 suvremenih strojnica "za našu policiju". Održava izvrsne ekonomske i političke odnose s Rusijom i Srbijom, s SAD-om (gdje je persona non grata) i EU-om je na "vi".

Bošnjački vođa Bakir Izetbegović i njegova politička stranka SDA kuhani su i pečeni ne samo s odnedavna velikom ruskom prijateljicom Turskom i njezinim autoritarnim predsjednikom Receppom Tayyipom Erdoğanom, već i s brojnim drugim utjecajnim čelnicima u islamskom svijetu, pa zapadni Balkan sliči pravom gordijskom čvoru bitno različitih i čak suprotstavljenih (među)kontinentalnih interesa i geopolitičkih strategija. Svi ratovi do u duboku prošlost u kojima su sudjelovali slavenski narodi s Balkana vođeni su prvenstveno u tuđem interesu, u korist velikih i moćnih, a tek kolateralno za vlastiti probitak i opstanak. Kad je o Hrvatima riječ, to vrijedi od njihova doseljenja na ove prostore (znanost još dvoji o tome zašto,odakle i kada) do Domovinskog rata.

HAZU je nedavno ugostio predavanje arheologa Vladimira Sokola, koji tvrdi da su Hrvati zaslužni za stvaranje moderne Europe, jer su 795. godine po nalogu franačkog vladara Karla Velikog otišli iz pradomovine u Češkoj, tzv. Bijele Hrvatske u porječju Labe, osvojiti Avarski kaganat i politički centar Hring u Panonskoj nizini radi stvaranja velikog (europskog) imperija koji će graničiti s Bizantom. Hrvati su "konfiscirali" (sic, kakav eufemizam za bezočnu pljačku i otimačinu) Avarima "velike količine zlata i srebra te ga poslali u franačku prijestolnicu Aachen". Već su tada bili u vazalskom odnosu, moneta za potkusurivanje. Za nagradu su mogli ostati na osvojenom te se s vremenom proširili do Jadrana. Mic po mic, nevojnički, iz potleušica izvan bedema ušli u tvrde dalmatinske gradove. Papinom misionaru opatu Martinu se posrećilo prodati im Kristov nauk, život vječni, postojanje raja i pakla...

Otad su Hrvati neupitno vjerni nasljedniku sv. Petra, a i ovaj njih toliko cijeni da im je 1992. među prvima priznao državu i zato su mu ubrzo zahvalili četirima Vatikanskim ugovorima ili, prevedeno, odbijanjem od vlastitih usta blizu milijarde kuna godišnje. A svejedno, Juncker vidi novi krvavi rat na zapadnom Balkanu. Javna je tajna koliko su i crkve u prošlosti bile i još su akteri destabilizacijskih procesa, manje ekumenskih. Svećenici su oblačili vojne odore i blagosiljali oružje, u razdoblju 1941.-1945. činili su i jezive ratne zločine (npr. fra Tomislav Filipović nadimkom Majstorović, jer je po ocjeni zloglasnog Vjekoslava Maksa Luburićamajstorski klao Srbe i Židove u Jasenovcu), a katolički su svećenici i danas sastavni dio Oružanih snaga RH. Vrag će znati kako je moguće pomiriti Božje milosrđe i ubijanje. Vrag će znati i kakve veze su imali islamski vjernici u BiH i Srbiji s Kosovskom bitkom 1389. godine da su pijani četnici i mantijaši u kolonama i na "mitinzima istine" huškački se dernjati uoči raspada SFR Jugoslavije: "Izađite van, Turci, osvetit ćemo svetog cara Lazara!"

Osim SAD-a i Putinove Rusije, revitalizirane u respektabilnu svjetsku velesilu, što se pokazalo u Ukrajini i Siriji, na Balkanu otvoreno traži svoje mjesto Turska i nekako traljavo EUNa Balkanu ništa nije zaboravljeno i ništa nije riješeno, a svako novo krvoproliće je strašnije od prethodnog. Kakvo će biti sljedeće i u čije će ime biti? A da će ga biti, bit će. Primitivan mentalitet, instinkt mržnje i želja za osvetom najpodatniji su materijal za svakovrsne manipulacije masama na Balkanu. Stanje u BiH, ali i ni-vrit-ni-mimo službeni poslijeratni odnosi RH i Srbije najeksplozivniji su balkanski, unutarnji razlog za zebnju, a vanjski globalno hladnoratovsko šaketanje SAD/NATO-a, Rusije i Kine radi ekonomskog, političkog i geostrateškog preustroja unipolarnog svijeta, nastalog nakon rušenja Berlinskog zida i raspada SSSR-a. U tom je kontekstu razorena i SFR Jugoslavija, s istim ciljem koji je Karlo Veliki imao slanjem Hrvata na Avare. I koji su mnogo kasnije imali Napoleon tragičnom kampanjom u carskoj Rusiji te Germani u dva samoubilačka pokušaja ostvarenja tlapnje kodnog imena Drang nach Osten.

Balkan je imao stanovitu ulogu - svaki put na štetu svojih slavenskih naroda - u svim tim povijesno prevratničkim epizodama. Imat će i ubuduće. Osim SAD-a i Putinove Rusije, revitalizirane u respektabilnu svjetsku velesilu, što se pokazalo u Ukrajini i Siriji, na Balkanu otvoreno traži svoje mjesto Turska i nekako traljavo EU. Odlazi u ropotarnicu imperijalne prošlosti unipolaran svijet, gdje su žandarski pendrek i volja Uncle Sama četvrt stoljeća bili obavezan bonton državama i režimima, a nezadrživo nastupa - multipolaran. Bez rata i sukoba, čak i usred Europe, Twitteraš jamačno ne želi odustati od onog što je zamislio krilaticom America First, naslonjenom na opasne doktrine bivših predsjedničkih savjetnika za nacionalnu sigurnost SAD-a Henryja Kissingera i Zbigniewa Brzezinskog o američkom 21. stoljeću, Euroaziji i "šahovskoj ploči" od Lisabona do Vladivostoka. Trumpu ni EU nije po ukusu, kamoli Kina, pa...

Globalan je scenarij vrlo složen, neizvjestan i podložan iznenadnim promjenama, što znači da se i na Balkanu svašta može očekivati i gotovo ništa - predvidjeti. Jer, glavni međunarodni skretničari valjda namjerno odnose u regiji ostavljaju neriješenima ili poluriješenim kako bi, čim nekom ustreba, učas postali kritično neriješeni. I razlogom za istjerivanje pravde i istine još od doseljenja Južnih Slavena na Balkan. Incident na ulazu u Skupštinu Srbije u srijedu, kad je osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj gazio hrvatsku zastavu, pokušao je poderati i prostački vrijeđao saborsko izaslanstvo, koje je potom prekinulo službeni posjet, potvrda su toga koliko su hrvatsko-srpski odnosi tanki, lako zapaljivi i neizvjesni i među dvjema državama i u BiH.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić doživio je još gori javni progon za svoja dva službena posjeta RH. Vulgarno su ga vrijeđali tobožnji prosvjednici, palili srpsku zastavu... Osudila ih je samo predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović. Sve su to, uz provokativnu retoriku s obiju strana te tih dviju s bošnjačkom u BiH, znaci koliko su hrvatsko-srpski odnosi tanki, neizvjesni i podložni čak maloumnim sabotažama s obiju strana. A upravo su, proklamativno, Srbija i RH ključ mira, suradnje i stabilnosti na Balkanu. Unija to zna, ali ne mari za činjenice, pa se sprema s brdovitog Balkana primiti u članstvo samo Albaniju i Makedoniju, a BiH i Srbiju nema na radaru. Turska - koja cijelu vječnost čami u čekaonici EU-a - "udaljava se" od Unije (zato što se druži s Ruskom Federacijom?), tvrde birokrati u Bruxellesu, zaigrani sami sobom i Brexitom.

Neće biti da samo Emmanuel Macron vidi kako Turska s obje noge već čvrsto stoji na mekom trbuhu Europe, ne samo u BiH, i tu kani ostati. Na Balkanu, nema veze, jelte, opet otkucava ratni mehanizam? Ako se Jean-Claude Juncker nije šalio? "Imamo podjele i sumnje u Europi i čini se kao da se vodi europski građanski rat", kazao je Macron. "Živimo u trenutku velikih promjena i transformacije, od digitalne revolucije do klimatskih promjena, koje su dale prostor strahovima i neravnotežama u svijetu i jačanju novih više autoritarnih režima. Sve je to dovelo u pitanje osnove na kojima počiva industrijsko društvo, rađaju se strahovi, revidiramo neke velike ravnoteže i to nam nameće da ponovno osmišljavamo načela djelovanja."

h-alter