Kad Orešković izgubi podršku HDZ-a, više neće biti premijer, ritnuo se na svom Facebook profilu Tomislav Karamarko.
Je li imenovanje novog ravnatelja SOA-e bez njegovog blagoslova bila kap koja je prelila čašu, manje je važno od Karamarkovog osjećaja da je namagarčen i da ga kao treće prase tretiraju i Orešković i Kolinda Grabar-Kitarović, koje je osobno doveo na vlast, ali i Božo Petrov s kojim je u interesnom braku. Opasno je kad političar ostaje bez moći, ne pomaže tu nikakva viagra, a kamo li afrička šljiva. Karamarko nije glup da ne bi vidio kako mu Trojka oduzima posjed po posjed te će uskoro završiti kao Ivan Bez Zemlje.
Niti jedna bitna odluka donesena u mandatu nove vlasti nije bila prvi izbor ili volja Tomislava Karmarka! Najteže poraze pretrpio je u resorima koje je prirodno držao svojim i HDZ-ovim, dva puta s ministrom branitelja, odbačenim Crnojom i neprihvaćenim Brkićem, a onda i s MUP-om u kojem mu Orepić nije dopustio kadroviranje, udovoljivši tek smjenom šefa PNUSKOK-a. Prvom potpredsjedniku Vlade od silnih ovlasti nije ostalo ništa stvarne moći.
Karamarko je čardak ni na nebu ni na zemlji kojem su uskratili pristup svemu što ga zanima i što bi mu trebalo pripadati, braniteljima, policiji, špijunima pa i u vojsci koja je u predsjedničinim rukama. Vanjskih poslova ionako se užasava, jer bi Miru Kovača morao voditi kao prevoditelja i na toalet, a zdravstvo, prosvjeta, promet, socijala i europski fondovi tek su mrvice sa stola s kojeg je Orešković najprije sklonio glavni zgoditak, državnu blagajnu.
Tako je Karamarku, dok čeka unutarstranačke izbore nakon kojih će odlučiti kada će Orešković definitivno izgubiti HDZ-ovu podršku, kao najodaniji ministar ostao Zlatko Hasanbegović. Jedini on provodi Karamarkovu predizibornu politiku u djelo, jedini on na njegovu komandu čisti, dokidajući nezavisne medije ili deratizirajući javnu dalekovidnicu, svejedno. Možda je to bila slaba utjeha Tomislavu Karamarku u ove dane kada se osjeća kao Samson bez kose, ali Zlatko Hasanbegović ostao je dosljedan ne pojavivši se u Mimari na svečanosti na kojoj je prvi put od 1985. godine jedan hrvatski grad postao Europskom prijestolnicom kulture.
Taj smioni mladi čovjek nije popustio ni kada su svi u Hrvatskoj i Europi objavili kako će EPK 2020. biti Rijeka. Nije Zlatko Hasanbegović niti u svoje, niti u ime Vlade uputio čestitku Rijeci, niti je na web stranici Ministarstva kulture objavljeno nešto što bi moglo ukazivati da je tako nešto moguće. Neki su se novinarski zlodusi zbog toga zabrinuli da se nešto nije dogodilo ministru Hasanbegoviću, da je, nedaj Bože, umro, upitavši se:
»Zar nije apsolutno abnormalno da jedan hrvatski grad bude proglašen europskom prijestolnicom kulture, a da hrvatski ministar kulture na to ne reagira ni jednom jedinom riječju?«. No, nasreću, sve je u redu i s ministrom Hasanbegovićem i s logikom.
Naime, Rijeka nikada u povijesti nije bila dio NDH, a od 30. svibnja 1990., datuma koji je Hasanbegović proglasio nultom godinom postojanja Hrvatske, nikada nije glasala za HDZ. Pa hrvatski ministar kulture u ovom slučaju nije imao ni kome ni za što čestitati.
I neka Karamarko zna na koga zauvijek može računati.
novilist
Je li imenovanje novog ravnatelja SOA-e bez njegovog blagoslova bila kap koja je prelila čašu, manje je važno od Karamarkovog osjećaja da je namagarčen i da ga kao treće prase tretiraju i Orešković i Kolinda Grabar-Kitarović, koje je osobno doveo na vlast, ali i Božo Petrov s kojim je u interesnom braku. Opasno je kad političar ostaje bez moći, ne pomaže tu nikakva viagra, a kamo li afrička šljiva. Karamarko nije glup da ne bi vidio kako mu Trojka oduzima posjed po posjed te će uskoro završiti kao Ivan Bez Zemlje.
Niti jedna bitna odluka donesena u mandatu nove vlasti nije bila prvi izbor ili volja Tomislava Karmarka! Najteže poraze pretrpio je u resorima koje je prirodno držao svojim i HDZ-ovim, dva puta s ministrom branitelja, odbačenim Crnojom i neprihvaćenim Brkićem, a onda i s MUP-om u kojem mu Orepić nije dopustio kadroviranje, udovoljivši tek smjenom šefa PNUSKOK-a. Prvom potpredsjedniku Vlade od silnih ovlasti nije ostalo ništa stvarne moći.
Karamarko je čardak ni na nebu ni na zemlji kojem su uskratili pristup svemu što ga zanima i što bi mu trebalo pripadati, braniteljima, policiji, špijunima pa i u vojsci koja je u predsjedničinim rukama. Vanjskih poslova ionako se užasava, jer bi Miru Kovača morao voditi kao prevoditelja i na toalet, a zdravstvo, prosvjeta, promet, socijala i europski fondovi tek su mrvice sa stola s kojeg je Orešković najprije sklonio glavni zgoditak, državnu blagajnu.
Tako je Karamarku, dok čeka unutarstranačke izbore nakon kojih će odlučiti kada će Orešković definitivno izgubiti HDZ-ovu podršku, kao najodaniji ministar ostao Zlatko Hasanbegović. Jedini on provodi Karamarkovu predizibornu politiku u djelo, jedini on na njegovu komandu čisti, dokidajući nezavisne medije ili deratizirajući javnu dalekovidnicu, svejedno. Možda je to bila slaba utjeha Tomislavu Karamarku u ove dane kada se osjeća kao Samson bez kose, ali Zlatko Hasanbegović ostao je dosljedan ne pojavivši se u Mimari na svečanosti na kojoj je prvi put od 1985. godine jedan hrvatski grad postao Europskom prijestolnicom kulture.
Taj smioni mladi čovjek nije popustio ni kada su svi u Hrvatskoj i Europi objavili kako će EPK 2020. biti Rijeka. Nije Zlatko Hasanbegović niti u svoje, niti u ime Vlade uputio čestitku Rijeci, niti je na web stranici Ministarstva kulture objavljeno nešto što bi moglo ukazivati da je tako nešto moguće. Neki su se novinarski zlodusi zbog toga zabrinuli da se nešto nije dogodilo ministru Hasanbegoviću, da je, nedaj Bože, umro, upitavši se:
»Zar nije apsolutno abnormalno da jedan hrvatski grad bude proglašen europskom prijestolnicom kulture, a da hrvatski ministar kulture na to ne reagira ni jednom jedinom riječju?«. No, nasreću, sve je u redu i s ministrom Hasanbegovićem i s logikom.
Naime, Rijeka nikada u povijesti nije bila dio NDH, a od 30. svibnja 1990., datuma koji je Hasanbegović proglasio nultom godinom postojanja Hrvatske, nikada nije glasala za HDZ. Pa hrvatski ministar kulture u ovom slučaju nije imao ni kome ni za što čestitati.
I neka Karamarko zna na koga zauvijek može računati.
novilist
