Trumpova ekonomska politika predstavlja radikalni zaokret koji mijenja globalnu paradigmu trgovine i međunarodnih odnosa. Njegova administracija provodi jasnu viziju zaštite američkih interesa i revitalizacije domaće proizvodnje. Ovaj članak analizira ključne aspekte Trumpove strategije i njihove dalekosežne posljedice, te raskrinkava balkanske političke i ekonomske klošare.
Promišljeni pristup carinama i protekcionizmu
Trump je pokazao izuzetnu konzistentnost u provođenju svog programa ekonomskog patriotizma. Njegova politika carina nije nasumičan potez, već dio metodički osmišljene strategije koja ima jasan cilj: zaustaviti negativne učinke globalizacije na američko gospodarstvo i radnike.
Uvođenjem carina na uvozne proizvode, Trump zapravo stvara uvjete za oživljavanje domaće proizvodnje. Kritičari često ističu da protekcionizam vodi većem siromaštvu, no zanemaruju činjenicu da je trenutni model globalizacije već uzrokovao masovne delokalizacije, nezaposlenost i uništavanje čitavih industrijskih regija u Americi.
Trump je prepoznao da su desetljeća slobodne trgovine donijela korist globalnim korporacijama, ali ne nužno i prosječnim Amerikancima. Njegova ekonomska politika temelji se na jednostavnoj premisi: predsjednik bi trebao prvenstveno brinuti o interesima svojih građana, a ne globalnim tržištima.
Pokušajte sada to primjeniti na balkanske zemlje i razmisliti što čine Plenkovići, Tomaševići, Penave, Dodici, Šarovići, Komšići, Bećirovići, Konakovići, Nikšići, Forte, Čovići, Vučići, Brnabići…? Da im je Donald Trump predsjednik, već bi ih odavno razbucao kao štakore pariških katakombi.
Napuštanje globalističkih institucija kao strateški potez
Izuzetno važan aspekt Trumpove politike je sustavno povlačenje iz različitih međunarodnih organizacija koje naizgled promiču globalizam nauštrb nacionalnih interesa. Od njegovog povratka u Bijelu kuću, Trump je poduzeo odlučne korake napuštanja ili smanjenja financiranja organizacija poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i sličnih globalnih institucija.
Ovi potezi nisu slučajni niti iracionalni, kako ih često prikazuju kritičari. Oni predstavljaju jasnu strategiju vraćanja suvereniteta Sjedinjenim Američkim Državama i stvaranja novog modela međunarodnih odnosa temeljenog na nacionalnim interesima i bilateralnim sporazumima umjesto multilateralnim obavezama koje često idu nauštrb američkih radnika.
Ekološki argument za ekonomski patriotizam
Paradoksalno, Trumpova ekonomska politika ima snažan, iako često zanemarivan, ekološki argument. Sadašnji model globalizacije, u kojem se proizvodi proizvode tisućama kilometara daleko od mjesta potrošnje, stvara ogromni ekološki otisak kroz transport, emisije i zagađenje.
Vraćanjem proizvodnje na američko tlo, Trump posredno smanjuje ukupne emisije povezane s transportom dobara diljem svijeta. Lokalna proizvodnja ne znači samo više radnih mjesta, već i kraće opskrbne lance, manje zagađenja i bolje radne standarde nego u zemljama s manjom regulacijom.
Trump također ne vjeruje na presudni klimatski utjecaj CO2, te pobornike ovog koncepta naziva kretenima. Već je najavio korištenje nafte i ugljena.
Dosljednost u provođenju predizbornih obećanja
Jedna od najimpresivnijih karakteristika Trumpove administracije je dosljednost u provođenju predizbornih obećanja. Za razliku od mnogih političara koji modificiraju svoje platforme nakon dolaska na vlast, Trump metodično implementira upravo one politike koje je obećao svojim biračima.
Ova konzistentnost izgrađuje povjerenje s njegovom bazom i pokazuje pragmatičan pristup vođenju politike. Umjesto da se prilagođava konvencionalnoj mudrosti Washingtona, on ostaje vjeran svojoj izbornoj platformi koja je privukla milijune Amerikanaca.
Da zaključimo
Trumpova ekonomska strategija predstavlja radikalni raskid s dogmama prethodnih desetljeća. Svojim metodičkim pristupom stvaranju nacionalno orijentirane ekonomske politike, ponovnom industrijalizacijom i napuštanjem globalističkih institucija, Trump ne samo da ispunjava svoja predizborna obećanja, već potencijalno mijenja globalnu ekonomsku paradigmu.
Americi ove godine dolazi na naplatu 9.000 milijardi dolara duga ili u prijevodu 25.000 $ po glavi stanovnika, što je matematički neotplativo. Zato Trump radi na svih razinama da preokrene tendenciju. Preuzima resurse, zemlje i pokušava napraviti ugovore u korist SAD, ne birajući sredstva. To jeste loše po one koji nisu Amerikanic, ali Trump radi za svoj narod i svoju zemlju, tako da mu nemamo što spotaći.
Pristup je to koji sve više samosvjesnih zemalja počinje razmatrati kao model za vlastiti ekonomski razvoj. Samo balkanski politički klošari cvile i čekaju da im neko udjeli “sadaku” za izdaju.
