Iznimno je teško biti birač HDZ-a. To podrazumijeva stalnu osobnu patnju i borbu da se sebi nekako objasni neobjašnjivo, kako bi se nastavilo davati podršku toj stranci i njezinim istaknutim čelnicima. Ali, oni su uvjereni da je sve to vrijedno njihove patnje
Kad se Milorad Pupovac žalio predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović na porast mržnje prema Srbima u Hrvatskoj, pa i njemu osobno, ona mu je odgovorila da si je, zbog svojih istupa, dobrim dijelom sam kriv. Jednako je prema predsjedniku SDSS-a netrpeljiv bio i Milijan Brkić. Jednom mu je zamjenik predsjednika HDZ-a poručio da, ako se osjeća ugroženim u Hrvatskoj, ode tamo gdje to neće biti. Brkićev je stav da u Hrvatskoj moraju odlučivati Hrvatice i Hrvati, kao da smo još predgrađanska država, a prije tri mjeseca je srpskog predsjednika Aleksandra Vučića nazvao – glinskim četnikom.
Sve, dakle, upućuje na to da su predsjednica Republike i Brkić, oboje političari HDZ-a, stranke za koju glasuje otprilike trećina birača, hrvatski nacionalisti. Takvim ih se i percipira u javnosti. Kolinda Grabar-Kitarović bila je nekad bezlična ministrica vanjskih poslova, suhog birokratskog jezika, no povratkom u zemlju u ljeto 2014., u kampanji za predsjedničke izbore, predstavila se kao Hrvatica s dna kace. Popis VIP gostiju na njezinoj inauguraciji bio je pokazatelj kome se ona primarno obraća i ubrzo je Kolinda Grabar-Kitarović stekla neformalnu titulu kraljice nacionalističke desnice. Brkića se, pak, smatra liderom nekakve desne struje unutar HDZ-a.
Ovih su se dana, međutim, predsjednica i Brkić našli na istoj strani s Pupovcem. Kolinda Grabar-Kitarović je, bez znanja Vlade Andreja Plenkovića, pozvala u Hrvatsku Brkićevog glinskog četnika, a zamjenik predsjednika HDZ-a to je odmah podržao, tvrdeći da je »Srbija naša prijateljska zemlja« i da se trebamo prestati baviti prošlošću. Njih su dvoje vjerojatno u sebi govorila »tako je«, dok je Pupovac u petak kritizirao Vladu zbog pomanjkanja entuzijazma za Vučićev dolazak u Zagreb.
Jasno je, znači, da Kolinda Grabar-Kitarović i Milijan Brkić nisu nikakvi iskreni i dosljedni nacionalisti, nego su to isključivo po političkoj potrebi. Iz toga bi se onda moglo zaključiti da oni, općenito cijeli HDZ, varaju svoje birače, među kojima uvjerljivo pretežu, kako se obično misli, nacionalisti i mrzitelji Srba. Zato je sama predsjednica Republike izjavila da je pozivom Vučiću preuzela politički rizik, a to je rekao i politički tajnik HDZ-a Davor Stier, koji također bezrezervno podržava posjet jakog čovjeka Srbije. Rizik u smislu da bi birači mogli kazniti Kolindu Grabar-Kitarović i HDZ. I bilo bi logično da ti desničari i nacionalisti, kojima je Vučić jedan od simbola onoga što mrze, barem djelomično dignu ruke od predsjednice Republike i HDZ-a. Ali, to se neće dogoditi, predsjedničin je rizik ravan nuli.
Razlog je jednostavan, niti ogromna većina njih nisu iskreni i dosljedni nacionalisti. Naravno da bi oni intimno htjeli da je njihov HDZ radikalna desničarska, šovinistička stranka, da im politički uzor bude mađarski premijer Viktor Orban, još bolje Jobbik. No, to im ipak nije u prvom planu. Glavno im je da HDZ-ovi ljudi budu na vlasti, kakvu god da politiku provodili. A na vlasti moraju biti, tako su si to racionalizirali, jer bi u suprotnom Hrvatskom vladali srbokomunisti. Takav pristup dovodi do sasvim apsurdnih situacija. Zoran Milanović toliko je zaoštrio odnose s Vučićevom Srbijom da je zatvorio srpsko-hrvatski granični prijelaz Bajakovo, ali sljedbenici HDZ-a svejedno su ga se užasavali i tvrdili su da je predsjednik SDP-a srbofil. S druge strane, Kolinda Grabar-Kitarović dočekala je Vućićev izbor za predsjednika riječima »napokon sam dobila sugovornika« i prošli ga je tjedan pozvala u Hrvatsku, ali je unatoč tome prava Hrvatica i katolkinja. Iznimno je teško biti birač HDZ-a. To podrazumijeva stalnu osobnu patnju i borbu da se sebi nekako objasni neobjašnjivo, kako bi se nastavilo davati podršku toj stranci i njezinim istaknutim čelnicima. Ali, oni su uvjereni da je sve to vrijedno njihove patnje. Pritom im svakako pomaže materijalna korist koju značajan broj tih birača ima od HDZ-a.
Ključno je, međutim, za ovu priču da u Hrvatskoj, makar se čini da je drukčije, postoji zapravo jako malo hrvatskih nacionalista, odlučnih da se u svakom trenutku ponašaju u skladu sa svojim svjetonazorom. Tu društvenu skupinu gotovo u potpunosti politički zastupa HDZ, a oni idu za tom strankom kuda ih god ona vodi. Nažalost, Plenković to još nije shvatio, pa, primjerice, kalkulira s ustaškim pozdravom »Za dom spremni«.
novilist
