Premijer Andrej Plenković kod pape Frane (foto Vlada RH)
"Poglavar Katoličke crkve danas je u Vatikanu primio predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Susret Svetog Oca i hrvatskog premijera bio je srdačan, ali kratak, jer se Papa još uvijek oporavlja nakon što je nedavno pušten iz rimske klinike Gemelli. Da se Sveti Otac još uvijek ne osjeća potpuno spreman za svoje pontifikacijske obaveze, govori i činjenica da nije održao uobičajenu opću audijenciju, već je okupljene vjernike samo kratko pozdravio sa svog prozora na Trgu svetog Petra. U kratkoj izjavi nakon susreta hrvatski premijer izrazio je zahvalnost Svetom Ocu što je usprkos vidljivoj fizičkoj slabosti izdvojio vrijeme za njega. 'Papa mi se ispričao što nije mogao mnogo govoriti, pokazavši tako svoju veličinu i svetost', rekao je predsjednik Vlade, dodavši kako je ponosan na nastavak pozitivnih i bliskih odnosa Hrvatske i Svete Stolice."
Kad je ovim kratkim agencijskim izvještajem iz Vatikana HINA javila o papinoj jutarnjoj audijenciji, nitko nije mogao ni slutiti da će hrvatski premijer biti posljednji svjetski državnik kojega će vidjeti za života. Kratko prije susreta, istina, Sveti Otac bio je u bolnici zbog teškoća s disanjem, ali izgledalo je da se njegovo zdravstveno stanje poboljšava. Svijet je stoga zanijemio od šoka kad je tog travanjskog dana zamjenik državnoga tajnika Svete Stolice objavio kako se "papa vratio svome Ocu", pozivajući sve na molitvu Kraljici neba.
Tako je prije točno dvadeset godina, 2. travnja 2005., blaženo u Gospodinu preminuo papa Ivan Pavao Drugi. Sudbina – ako se složimo da u nedostatku bolje riječi to možemo zvati sudbinom – htjela je da posljednji svjetski političar kojega je Sveti Otac primio u audijenciju bude, eto, predsjednik hrvatske vlade Ivo Sanader, s kojim se poljski papa susreo pet-šest tjedana ranije, 22. veljače, jedva desetak dana nakon što je otpušten iz rimske klinike Gemelli. Nakon susreta s hrvatskim premijerom papino zdravstveno stanje dramatično se pogoršalo i zalegao je u postelju, sve dok se četrdeset dana kasnije nije "vratio svome Ocu".
O čemu su hrvatski premijer i Sveti Otac zapravo razgovarali onoga dana, što je Sanader rekao Ivanu Pavlu, a što Ivan Pavao nije rekao Sanaderu, ostalo je nepoznato. Sveti Otac svoju je tajnu ponio u grob u kripti bazilike svetog Petra, službena dokumentacija o tom susretu klasificirana je u vatikanskim arhivima, a hrvatski premijer ponavljao je svoju verziju. "Bio je to susret koji je trajao desetak minuta, ali je bio jako upečatljiv. Papa nije mogao mnogo govoriti i na kraju mi se ispričao zbog toga što mu je glas toga jutra bio slab", prepričao je Sanader susret s papom poslije vijesti o njegovoj smrti. "Ja, dakako, nisam želio biti posljednji državnik kojega je primio Sveti Otac, no tako se dogodilo. Meni je to i ponos i čast, ali i određeni simbol prijateljstva i vjernosti Ivana Pavla Drugog prema Hrvatskoj. Bio je zaista velik čovjek, i mislim da je on dar Božji našem vremenu."
Nitko tako nikad nije saznao o čemu je Ivan Pavao razgovarao s predsjednikom HDZ-a Ivom Sanaderom, pa nitko nikad nije saznao ni o čemu je sedam godina i sedam mjeseci kasnije njegov nasljednik na Petrovom tronu Benedikt XVI u jesen 2012. razgovarao s predsjednikom HDZ-a Tomislavom Karamarkom. U protokolarnoj vijesti javljeno je samo da se "Sveti Otac osvrnuo na globalnu gospodarsku krizu, ocijenivši da je dijelom nastala zbog nedostatka etičkih temelja, istaknuvši potrebu da se radi na ostvarenju socijalnog tržišnog gospodarstva, koje bi bilo u skladu s doktrinom Crkve". "'Vaše političko i institucionalno djelovanje ne bi trebalo odgovarati isključivo na logiku tržišta, nego se temeljiti na općem dobru i zaštiti dostojanstva svake osobe', rekao je papa, a u telefonskom razgovoru prenio međunarodni tajnik HDZ-a Davor Stier", stajalo je u izvještaju Hine.
Kao što, uostalom, nitko nikad nije saznao ni o čemu je Benedikt XVI koji tjedan kasnije, 29. listopada 2012., razgovarao s tadašnjim hrvatskim premijerom Zoranom Milanovićem. Osim što je predsjednik Vlade nakon susreta šeretski izjavio da su razgovarali o "situaciji u Siriji".
Da skratim, svega par mjeseci nakon susreta s hrvatskim premijerom, svijet je zanijemio od šoka kad je Benedikt XVI kao prvi papa nakon šest stotina godina objavio da odstupa s dužnosti. Nakon povijesne ostavke Sveti Otac se početkom 2013. povukao iz javnog života i zaključao u samostan Majke Crkve u Vatikanskim vrtovima. Nikad, naravno, nije rekao o čemu je razgovarao s Karamarkom i Milanovićem: i on je 2022. svoju tajnu ponio u grob u kripti bazilike svetog Petra.
Sve ovo pričam vam za slučaj da se pitate zašto je Benediktov nasljednik papa Frane imao problem s Hrvatima, zašto je godinama ratovao s Međugorjem i odbijao priznati čudesna Gospina ukazanja, zašto je godinama ratovao s lobistima kanonizacije Alojzija Stepinca i odbijao hrvatskog blaženika priznati svecem, zašto je godinama ratovao s Hrvatskom biskupskom konferencijom i odbijao hrvatske biskupe imenovati kardinalima i zašto, za razliku od Ivana Pavla II i Benedikta XVI, nikad nije posjetio Hrvatsku. Sve dok prije nekoliko dana, na uskrsnu nedjelju – ni dva tjedna nakon što je otpušten iz klinike Gemelli, gdje se liječio od respiratorne krize – papa Frane nije odlučio prisustvovati uskrsnoj misi u bazilici svetog Petra.
Nakon mise i blagoslova okupljenih vjernika papa se namjeravao povući u svoju skromnu rezidenciju u Domu svete Marte, kad mu je vatikanski protokol iznenada predstavio punijeg nekog sredovječnog muškarca, koji se nagnuo nad njegova invalidska kolica i prošaptao mu nekoliko riječi. Sveti Otac, kažu očevici, samo je izustio kratko "Holy shit!", a hrvatski mediji požurili su objaviti kako je "poglavar Katoličke crkve danas u Vatikanu primio predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića".
"Susret Svetog Oca i hrvatskog premijera bio je srdačan, ali kratak, jer se Papa još uvijek oporavlja nakon što je nedavno pušten iz rimske klinike Gemelli. Da se Sveti Otac još uvijek ne osjeća potpuno spreman za državničke i pontifikacijske obaveze, govori i činjenica da nije održao uobičajenu opću audijenciju, već je okupljene vjernike samo kratko pozdravio sa svog prozora na Trgu svetog Petra. Nakon mise hrvatski premijer imao je kratki susret sa Svetim Ocem, kojem je uputio uskrsnu čestitku i zaželio dobro zdravlje. U izjavi za novinare predsjednik Vlade izrazio je zadovoljstvo susretom, te naglasio kako je ponosan na nastavak pozitivnih odnosa Hrvatske i Svete Stolice."
Kad je tako ovim kratkim agencijskim izvještajem HINA na Uskrs javila o papinoj jutarnjoj audijenciji za Andreja Plenkovića, nitko nije mogao ni slutiti da će hrvatski premijer bio posljednji svjetski državnik kojega će Sveti Otac vidjeti za života. Dobro, to se samo tako kaže: iako je kratko prije tog susreta pušten s liječenja, pa je izgledalo da se njegovo zdravstveno stanje poboljšava, nitko zapravo nije zanijemio od šoka kad je kamerlengo Apostolske komore sutradan ujutro objavio kako se "rimski biskup Frane vratio u Očev dom".
Tako je na Uskrsni ponedjeljak, 21. travnja 2025. blaženo u Gospodinu preminuo papa Frane. Sudbina – ako se složimo da u nedostatku bolje riječi to možemo zvati i sudbinom – htjela je da posljednji svjetski političar kojega je Sveti Otac primio u audijenciju bude, eto, predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković.
O čemu su hrvatski premijer i Sveti Otac zapravo razgovarali tog travanjskog dana, što je Plenković rekao Frani, a što Frane nije rekao Plenkoviću, ostalo je nepoznato. Papa Frane svoju će tajnu sutradan ponijeti u grob u rimskoj bazilici svete Marije Velike, pa znamo samo verziju hrvatskog premijera. "Imao sam priliku da se susretnem s njim nakon njegove uskršnje čestitke Gradu i svijetu. Zaista se vidjelo da je u teškom zdravstvenom stanju, ali svejedno se osjetila toplina, vedrina i želja da do kraja ispunjava svoju misiju", prepričao je Plenković susret s papom poslije vijesti o njegovoj smrti. "Bio je to kratak, ali duboko dirljiv trenutak, susret ispunjen blagošću, osmijehom i blagoslovom koji će ostati trajno urezani u sjećanju kao dragocjeni dar u času oproštaja. Republika Hrvatska i hrvatski vjernički narod ostaju zahvalni za sve što je papa Franjo bio i što je učinio – za Crkvu, za svijet i za svakog od nas."
To, eto, samo za slučaj da sutradan zanijemite od šoka kad iz dimnjaka Sikstinske kapele nebom iznad Rima veselo proćarlija bijeli dim, kardinal protođakon usklikne "Annuntio vobis gaudium magnum: habemus papam!", a s balkona bazilike svetog Petra vam sav u bijelom mahne kardinal Josip Bozanić.
