Oni koji izriču formule ‘car je gol’ i udaraju gdje najviše boli, dobivat će poene. Da se sutra u Hrvatskoj održe predsjednički izbori, s Pernarom i Kolindom, tko bi bio favorit? I kada bi Pernar, poput Trumpa, pobijedio, bismo li smjeli reći da je dobio lošiji kandidat?
Regionalne se televizije nisu proslavile u noći američkih izbora, osim jedne, Al Jazeere, koja je program odradila superiorno, svima nadmoćno. Izravna uključivanja iz sarajevskog studija u Ameriku, razgovori s analitičarima, odlične analize Ivice Puljića, dugogodišnjeg dopisnika iz Washingtona, vrhunsko baratanje materijom Saše Ćeramilca i drugi elementi programa ostavili su odličan dojam. Al Jazeera nije bila oduševljena republikanskim kandidatom – tko jest? – no do jutra su, cijelu noć, najavljivali ono što se pokazalo neizbježnim kao smrt i porezi – pobjedu Donalda Trumpa.Što će učiniti Trump? Ameriku je definitivno maknuo s mape onih zemalja svijeta koje mogu služiti kao uzor, ali još uvijek nije izvjesno da će je pretvoriti u zemlju koja može biti samo opomena. Taj čovjek koji je toliki ljubitelj konzervativne obitelji da ih je imao čak tri, možda će se postaviti kao Ivo Sanader: najprije domoljubna Riva, a potom ‘Hristos se rodi’, pa onda građevinski radovi u kojima teku med, mlijeko i dolari.
U Gorskom kotaru događaju se senzacionalne klimatske promjene, javlja reporterka središnjeg Dnevnika Danijela Minić. ‘Zima se’, kaže novinarka, ‘polako uvlači u goranski kraj. Kada napada snijeg, bit će još izoliraniji, pa Gorane, uz malo zubatog sunca, posebno grije predsjedničin boravak u njihovu kraju.’Predsjednica nam je k’o kalorifer, to je poanta priče! Kolinda Grabar Kitarović je dala senzacionalnu izjavu kako treba hitno implementirati mjere koje će spasiti Gorski kotar, pa umjesto navođenja mjera pokazala na šume, koje tamo rastu još od mlađeg kamenog doba, a rastu i posljednjih petnaestak godina goranske ekonomske i demografske propasti. Sve u svemu, bila je to divna injekcija lirike u suhoparne pejzaže Dnevnika. Ona će, nema nikakve sumnje, rastjerati prostačku masovnu publiku s HRT-a i ostaviti pred malim ekranima samo lirsku čeljad koja se overdozira s ‘Pola ure kulture’ i sličnim proizvodima. Ukratko, da se smrzneš!
Neusporedivo je bolje gledati dobre emisije u repriznom terminu nego loše u premijernom! Iz njih svaki put nešto novo naučite. Odlična serija o Bijelom dugmetu, čudu jugoslavenske muzičke industrije, dala je nekoliko izvanserijski zanimljivih anegdota. Iz nje smo, naime, saznali da je Goran Bregović, sluteći doba nacionalizma (na njihovom koncertu u nekom srpskom gradiću odjednom su iz mraka počeli dopirati zloslutni zvuci ‘Srbija, Srbija’), na novom albumu htio angažirati Vicu Vukova (koji je nosio stigmu hrvatskog nacionalizma), slikara Miću Popovića (isto to, samo srpskog) i Svetozara Vukmanovića Tempa (Titova partizana, šašavog i nekonvencionalnog komunističkog dinosaura). No Udba je – svemoćna Udba, tada još ograničena po svojoj moći, za razliku od ove današnje, razularene – rekla: Ne Vukov, ne Popović, da Tempo… Tako je i bilo. U seriji je prikazan fantastičan prizor kada se Goran Milić, voditelj Dnevnika Televizije Beograd, uključuje u koncert Bijelog dugmeta na kojemu Bregović i društvo izvode pjesmu: ‘Jugoslavijo, na noge, pjevaj nek’ te čuju, ko ne sluša pjesmu, slušat će oluju…’ Samo pet godina kasnije uslijedila je Oluja!
Zašto su sve američke agencije za ispitivanje javnog mnijenja promašile? Ivica Puljić kaže da su ankete preuzeli mediji, umjesto specijaliziranih agencija. Drugo, nisu bile provođene u ruralnim dijelovima (zvuči poznato?), a upravo su oni birali Trumpa, treće, ankete su imale previše neodlučnih. ‘Mnogi su mediji favorizirali Hillary Clinton, ali to je zbog Trumpovog odnosa prema medijima’, rekao je Puljić.I što ćemo sad? Svi mediji Amerike, uključujući FOX, bili su protiv Trumpa, a on je ipak pobijedio. Probijao se kroz Twitter, Facebook, YouTube, mimo medija glavne struje – i pokazao da su ružičaste vizije neposredne demokracije vrlo naivne. Američki su mainstream mediji bili brana između ovakvih likova i mjesta na kojima se odlučuje, no oni su izgubili moć, brana je pukla. Prva iduća žrtva Facebooka, Twittera i društvenih mreža, te genijalne bliskoistočne politike američkih demokrata, bit će Angela Merkel. Onda će u Europi normalni političari padati jedan za drugim. Treba razmisliti što ne valja u modelu demokracije i medija kakav sada imamo. Ovo je jaka poruka i našoj lijevoj alternativi. Samo se vi zalažite za što više neposredne demokracije i plenuma, to će kad-tad iskoristiti likovi poput Trumpa i Keruma.
Ivan Pernar odradio je zapažen performans: u 14 sati i petnaest minuta napustio je studio Aleksandra Stankovića i odjurio u nepoznatom pravcu. Kao povod iskoristio je ustrajna potpitanja voditelja oko HTV-a, dok je on htio govoriti o palestinskom pitanju i kompleksu židovsko-arapskih odnosa. Stanković je nalikovao na Mahatmu Gandhija, pa je očito da je Pernar planirao incident.Nakon Trumpa, Pernar – stvari se razvijaju u dosta jasnom pravcu. Javnost zna što se događa u Siriji, Libiji, Iraku, na Markovu trgu, na Trgu burze, u Bruxellesu, u Berlinu. Javnost vidi da su stare oligarhije ogrezle u licemjerju, u cinizmu, da plivaju u novcu, da im nikada nije dosta. Bill i Hillary godišnje zarade preko pet milijuna dolara od predavanja i nije im dosta, iako posjeduju preko 150 milijuna dolara, dok Tony Blair, ljevičar, ima 27 (ako nas pamćenje ne vara) stanova i kuća. Hrvatska i cijeli svijet umorni su od establišmenta. Od praznih, dosadnih, birokratiziranih robota, lažljivaca, opsjenara, konjunkturista, praznoslova, demagoga… Elita vapi za alternativom, pitanje je samo dobivamo li rješenja problema ili nove probleme. Oni koji govore o tome, otvoreno, oni koji izriču formule ‘car je gol’ i udaraju gdje najviše boli, dobivat će poene. Bili to Trump ili Pernar. I htjeli mi to priznati ili ne, to je demokracija. Da se sutra u Hrvatskoj održe predsjednički izbori, s Pernarom i kaloriferom Gorskog kotara, Kolindom, tko bi bio favorit? I kada bi Pernar, poput Trumpa, pobijedio, bismo li smjeli reći da je dobio lošiji kandidat? Vrlo, vrlo teško…
Al Jazeera, noć američkih izbora, 8/9. studenoga
Regionalne se televizije nisu proslavile u noći američkih izbora, osim jedne, Al Jazeere, koja je program odradila superiorno, svima nadmoćno. Izravna uključivanja iz sarajevskog studija u Ameriku, razgovori s analitičarima, odlične analize Ivice Puljića, dugogodišnjeg dopisnika iz Washingtona, vrhunsko baratanje materijom Saše Ćeramilca i drugi elementi programa ostavili su odličan dojam. Al Jazeera nije bila oduševljena republikanskim kandidatom – tko jest? – no do jutra su, cijelu noć, najavljivali ono što se pokazalo neizbježnim kao smrt i porezi – pobjedu Donalda Trumpa.Što će učiniti Trump? Ameriku je definitivno maknuo s mape onih zemalja svijeta koje mogu služiti kao uzor, ali još uvijek nije izvjesno da će je pretvoriti u zemlju koja može biti samo opomena. Taj čovjek koji je toliki ljubitelj konzervativne obitelji da ih je imao čak tri, možda će se postaviti kao Ivo Sanader: najprije domoljubna Riva, a potom ‘Hristos se rodi’, pa onda građevinski radovi u kojima teku med, mlijeko i dolari.
Dnevnik, HRT, 9. studenoga, 19:00
U Gorskom kotaru događaju se senzacionalne klimatske promjene, javlja reporterka središnjeg Dnevnika Danijela Minić. ‘Zima se’, kaže novinarka, ‘polako uvlači u goranski kraj. Kada napada snijeg, bit će još izoliraniji, pa Gorane, uz malo zubatog sunca, posebno grije predsjedničin boravak u njihovu kraju.’Predsjednica nam je k’o kalorifer, to je poanta priče! Kolinda Grabar Kitarović je dala senzacionalnu izjavu kako treba hitno implementirati mjere koje će spasiti Gorski kotar, pa umjesto navođenja mjera pokazala na šume, koje tamo rastu još od mlađeg kamenog doba, a rastu i posljednjih petnaestak godina goranske ekonomske i demografske propasti. Sve u svemu, bila je to divna injekcija lirike u suhoparne pejzaže Dnevnika. Ona će, nema nikakve sumnje, rastjerati prostačku masovnu publiku s HRT-a i ostaviti pred malim ekranima samo lirsku čeljad koja se overdozira s ‘Pola ure kulture’ i sličnim proizvodima. Ukratko, da se smrzneš!
Bijelo dugme, Klasik TV, 13. studenoga, 09:30
Neusporedivo je bolje gledati dobre emisije u repriznom terminu nego loše u premijernom! Iz njih svaki put nešto novo naučite. Odlična serija o Bijelom dugmetu, čudu jugoslavenske muzičke industrije, dala je nekoliko izvanserijski zanimljivih anegdota. Iz nje smo, naime, saznali da je Goran Bregović, sluteći doba nacionalizma (na njihovom koncertu u nekom srpskom gradiću odjednom su iz mraka počeli dopirati zloslutni zvuci ‘Srbija, Srbija’), na novom albumu htio angažirati Vicu Vukova (koji je nosio stigmu hrvatskog nacionalizma), slikara Miću Popovića (isto to, samo srpskog) i Svetozara Vukmanovića Tempa (Titova partizana, šašavog i nekonvencionalnog komunističkog dinosaura). No Udba je – svemoćna Udba, tada još ograničena po svojoj moći, za razliku od ove današnje, razularene – rekla: Ne Vukov, ne Popović, da Tempo… Tako je i bilo. U seriji je prikazan fantastičan prizor kada se Goran Milić, voditelj Dnevnika Televizije Beograd, uključuje u koncert Bijelog dugmeta na kojemu Bregović i društvo izvode pjesmu: ‘Jugoslavijo, na noge, pjevaj nek’ te čuju, ko ne sluša pjesmu, slušat će oluju…’ Samo pet godina kasnije uslijedila je Oluja!
Al Jazeera, 13. studenoga, 18:00
Zašto su sve američke agencije za ispitivanje javnog mnijenja promašile? Ivica Puljić kaže da su ankete preuzeli mediji, umjesto specijaliziranih agencija. Drugo, nisu bile provođene u ruralnim dijelovima (zvuči poznato?), a upravo su oni birali Trumpa, treće, ankete su imale previše neodlučnih. ‘Mnogi su mediji favorizirali Hillary Clinton, ali to je zbog Trumpovog odnosa prema medijima’, rekao je Puljić.I što ćemo sad? Svi mediji Amerike, uključujući FOX, bili su protiv Trumpa, a on je ipak pobijedio. Probijao se kroz Twitter, Facebook, YouTube, mimo medija glavne struje – i pokazao da su ružičaste vizije neposredne demokracije vrlo naivne. Američki su mainstream mediji bili brana između ovakvih likova i mjesta na kojima se odlučuje, no oni su izgubili moć, brana je pukla. Prva iduća žrtva Facebooka, Twittera i društvenih mreža, te genijalne bliskoistočne politike američkih demokrata, bit će Angela Merkel. Onda će u Europi normalni političari padati jedan za drugim. Treba razmisliti što ne valja u modelu demokracije i medija kakav sada imamo. Ovo je jaka poruka i našoj lijevoj alternativi. Samo se vi zalažite za što više neposredne demokracije i plenuma, to će kad-tad iskoristiti likovi poput Trumpa i Keruma.
Nedjeljom u 2, HRT, 13. studenoga, 14:00
Ivan Pernar odradio je zapažen performans: u 14 sati i petnaest minuta napustio je studio Aleksandra Stankovića i odjurio u nepoznatom pravcu. Kao povod iskoristio je ustrajna potpitanja voditelja oko HTV-a, dok je on htio govoriti o palestinskom pitanju i kompleksu židovsko-arapskih odnosa. Stanković je nalikovao na Mahatmu Gandhija, pa je očito da je Pernar planirao incident.Nakon Trumpa, Pernar – stvari se razvijaju u dosta jasnom pravcu. Javnost zna što se događa u Siriji, Libiji, Iraku, na Markovu trgu, na Trgu burze, u Bruxellesu, u Berlinu. Javnost vidi da su stare oligarhije ogrezle u licemjerju, u cinizmu, da plivaju u novcu, da im nikada nije dosta. Bill i Hillary godišnje zarade preko pet milijuna dolara od predavanja i nije im dosta, iako posjeduju preko 150 milijuna dolara, dok Tony Blair, ljevičar, ima 27 (ako nas pamćenje ne vara) stanova i kuća. Hrvatska i cijeli svijet umorni su od establišmenta. Od praznih, dosadnih, birokratiziranih robota, lažljivaca, opsjenara, konjunkturista, praznoslova, demagoga… Elita vapi za alternativom, pitanje je samo dobivamo li rješenja problema ili nove probleme. Oni koji govore o tome, otvoreno, oni koji izriču formule ‘car je gol’ i udaraju gdje najviše boli, dobivat će poene. Bili to Trump ili Pernar. I htjeli mi to priznati ili ne, to je demokracija. Da se sutra u Hrvatskoj održe predsjednički izbori, s Pernarom i kaloriferom Gorskog kotara, Kolindom, tko bi bio favorit? I kada bi Pernar, poput Trumpa, pobijedio, bismo li smjeli reći da je dobio lošiji kandidat? Vrlo, vrlo teško…
