Uredništvo TV kalendara nije dalo nikakav prilog o događajima 1941. u Srbu i to im je najpametniji potez cijele emisije! Da, znamo da je šteta što je Drugi svjetski rat završio tako kako je završio. Da, znamo da je povijest 1991. krenula ispočetka, ali bolje je da o tome šutimo ako već ne možemo pametno govoriti
Predsjednica objašnjava kako je odigrala ulogu emocijama preplavljene navijačice, cheerleadersice na Svjetskom prvenstvu u nogometu. To je mjesto za spontanost i iskrenost, a ne za kruti protokol, veli Kolinda i u pravu je – ona nikada nije bila uvjerljivija nego kao cheerleadersica! Taj Mundijal, to je uloga njenog života, njena najveća rola, exegi monumentum njene karijere. Uistinu je taj performans zapazio cijeli svijet i doživio ga kao nešto simpatično, a od toga bismo mogli imati i neke turističke koristi, bar dogodine.
Tu je dovoljno pohvala, a sad je mjesto za zapitati se ne kako je i zašto jedna predsjednica postala cheerleadersica, već kako je jedna cheerleadersica postala predsjednica!? KGK je do sada na međunarodna putovanja išla preko devedeset puta, a od tih putovanja dosad nitko – osim nje – neke praktične koristi nije vidio; puno se tu zujalo, malo meda dalo. Jedino je fotoalbum KGK (pod egidom ‘Ja i slavne ličnosti’) ispunjen fotkama sa selebritijima: uspjela se fotografirati s Trumpom, Putinom, Lukom Modrićem, Zlatkom Dalićem… Za iduću kampanju to je dušu dalo, nitko nema takav herbarij. Racionalniji ljudi zapitali bi se nije li takav učinak, za 300 milijuna kuna po mandatu, premalo, ne bi li se cheerleader mogao birati i u Saboru i stolovati u Visokoj, no nije ovo podneblje zrelo za racionalna pitanja, ostavimo to za daleku budućnost.
Uredništvo TV kalendara nije dalo nikakav prilog o događajima 27. srpnja 1941. u Srbu i to im je najpametniji potez cijele emisije! Da, znamo da je šteta što je Drugi svjetski rat završio tako kako je završio. Da, znamo da je sad nastupilo vrijeme prevrednovanja svih vrijednosti. Da, znamo da je povijest 1991. krenula ispočetka, ali bolje je da o tome – prema starom aksiomu – šutimo ako već ne možemo (pametno) govoriti.
Elem, TV kalendar imao je i jedan dobar, simpatičan prilog o staroj zagrebačkoj veduti, ljepotici žičari koju je pojelo vrijeme. Žičara je puštena u pogon 27. srpnja, u vrijeme mrklog mraka, bila je najmodernija u Europi, s jednim jedinim pogonom čak 42 kabine su nošene duž žice duge četiri kilometra, bila je na ponos i diku Zagrepčanima, a onda je 2007. izdahnula.
Žičaru je davno obećao staviti u pogon čovjek dijamantne volje, legendarni Miki Bandić, ali od obećanja nije bilo ništa. Prolazili su dani, smjenjivala se godišnja doba, dizale se i padale optužnice, redali se izbori, a žičara je ostala sanak pusti. Miki sada obećava i nacionalni stadion, Plavi vulkan, a ni žičaru još nije napravio. Svrši ti Miki žičaru, pa se onda bakći s Plavim vulkanom. Tad ti možda i povjerujemo.
Zlatka Dalića dočekali su i u Podravci, a on im je objasnio paolocoelhovsku mudrost: ako nešto dovoljno snažno želiš, cijeli će se svijet urotiti da ti se to i ostvari… Čini se da ova zemlja i dalje sanja san o životu države kao neprekinutom lancu radosnih egzaltacija, ‘vječitom prazniku’. Proslave, komemoracije, obljetnice, okrugle, neokrugle, tužne, vesele, pobjede, porazi – sve je to motiv da se pobjegne od stvarnosti, neviđen kolektivni eskapizam, masovan cjelogodišnji Ferragosto u toplije predjele mašte.
Zlatko Dalić još nije obišao Uljanik, Petrokemiju, Treći maj, Vladu i druge tvrtke da im objasni kako trebaju postupati obrnuto nego do sad, ako ne žele dibidus propasti. I u Podravci ga je pratio direktor kojega je vlast postavila nakon se nije proslavio u Zvečevu, a iz Podravke su potjerali jednog gospodarskog Dalića koji je sad u Agrokoru. Stručnost, kaže Dalić, i poniznost… Aha, hau jes nou.
Čovjek koji je nekoć kotirao kao drugo ime za poštenje i moral, ex guverner Željko Rohatinski, pokazao se kao spomenik ne baš ‘od mjedi trajniji’. Svako malo iskrsne neka aferica u kojoj se vidi da je Rohatinski klasični primjerak nažalost neumrle vrste dinosaura dogovorene ekonomije u kojoj vladaju jasna pravila: ‘ja tebi, ti meni’, ‘vrana vrani oči ne kopa’ a ‘ruka ruku mije’. Premda imućan čovjek, na poziciji koja podrazumijeva da čovjek služi kao uzor, a ne kao opomena, Rohatinski godinama nije plaćao šugavih 200 kuna za otkup društvenog stana. Jadno da ne može biti jadnije. To smo doznali nakon što nas je tek minuo šok od otkrića da mu je pobjegulja Ivica Todorić platio silne milijune za propalu špeditersku tvrtku njegove supruge.
‘Gospodin Željko Rohatinski u telefonskom nam je razgovoru rekao da je cijeli taj slučaj za njega marginalan i nije vrijedan spomena’, rekla je u kameru autorica priloga, Mirjana Posavac, koja je dodala da u Hrvatskoj još 1231 osoba otplaćuje nekadašnje društvene stanove. Većina baraba koje ne otplaćuju stan uz kamatu od šugavih jedan posto stanuje u elitnim kvarovima, po Pantovčaku i Tuškancu. Novinarka Posavac je, vrag zna zašto, išla provjeriti i plaća li Josip Manolić stan, ali kod starog je Manolyja sve bilo tip-top, bez greške. Stari su komunisti ljudi posebnog kova.
Grom i pakao, donnerwetter! Postoji li ijedan stručnjak za marketing na komercijalnim TV postajama koji nije klinički sadist!? Upravo u trenutku kad Indiana Jones treba preskočiti golemi ponor koji ga dijeli od Svetog grala – najizlizanijeg klišeja pseudokršćanske mitologije s kojim je ne jedan osrednji pisac namrčio milijune dolara – neki se đenije sjetio da skok kojim Indiana riskira uništiti jedan od svojih sedam života prekine reklamama! Slijedio je rafal oglasa: čudotvorne vode, nenadjebiva osiguranja, najbolje kiselo vrhnje, Mamma Mia 2, Crno jaje… Dokle tako, majka mu stara, hoćemo li tako u Europu?
Vijesti, HRT, 27. srpnja, 10:00
Predsjednica objašnjava kako je odigrala ulogu emocijama preplavljene navijačice, cheerleadersice na Svjetskom prvenstvu u nogometu. To je mjesto za spontanost i iskrenost, a ne za kruti protokol, veli Kolinda i u pravu je – ona nikada nije bila uvjerljivija nego kao cheerleadersica! Taj Mundijal, to je uloga njenog života, njena najveća rola, exegi monumentum njene karijere. Uistinu je taj performans zapazio cijeli svijet i doživio ga kao nešto simpatično, a od toga bismo mogli imati i neke turističke koristi, bar dogodine.
Tu je dovoljno pohvala, a sad je mjesto za zapitati se ne kako je i zašto jedna predsjednica postala cheerleadersica, već kako je jedna cheerleadersica postala predsjednica!? KGK je do sada na međunarodna putovanja išla preko devedeset puta, a od tih putovanja dosad nitko – osim nje – neke praktične koristi nije vidio; puno se tu zujalo, malo meda dalo. Jedino je fotoalbum KGK (pod egidom ‘Ja i slavne ličnosti’) ispunjen fotkama sa selebritijima: uspjela se fotografirati s Trumpom, Putinom, Lukom Modrićem, Zlatkom Dalićem… Za iduću kampanju to je dušu dalo, nitko nema takav herbarij. Racionalniji ljudi zapitali bi se nije li takav učinak, za 300 milijuna kuna po mandatu, premalo, ne bi li se cheerleader mogao birati i u Saboru i stolovati u Visokoj, no nije ovo podneblje zrelo za racionalna pitanja, ostavimo to za daleku budućnost.
TV kalendar, HRT, 27. srpnja, 11:45
Uredništvo TV kalendara nije dalo nikakav prilog o događajima 27. srpnja 1941. u Srbu i to im je najpametniji potez cijele emisije! Da, znamo da je šteta što je Drugi svjetski rat završio tako kako je završio. Da, znamo da je sad nastupilo vrijeme prevrednovanja svih vrijednosti. Da, znamo da je povijest 1991. krenula ispočetka, ali bolje je da o tome – prema starom aksiomu – šutimo ako već ne možemo (pametno) govoriti.
Elem, TV kalendar imao je i jedan dobar, simpatičan prilog o staroj zagrebačkoj veduti, ljepotici žičari koju je pojelo vrijeme. Žičara je puštena u pogon 27. srpnja, u vrijeme mrklog mraka, bila je najmodernija u Europi, s jednim jedinim pogonom čak 42 kabine su nošene duž žice duge četiri kilometra, bila je na ponos i diku Zagrepčanima, a onda je 2007. izdahnula.
Žičaru je davno obećao staviti u pogon čovjek dijamantne volje, legendarni Miki Bandić, ali od obećanja nije bilo ništa. Prolazili su dani, smjenjivala se godišnja doba, dizale se i padale optužnice, redali se izbori, a žičara je ostala sanak pusti. Miki sada obećava i nacionalni stadion, Plavi vulkan, a ni žičaru još nije napravio. Svrši ti Miki žičaru, pa se onda bakći s Plavim vulkanom. Tad ti možda i povjerujemo.
Vijesti, HRT, 27. srpnja, 12:00
Zlatka Dalića dočekali su i u Podravci, a on im je objasnio paolocoelhovsku mudrost: ako nešto dovoljno snažno želiš, cijeli će se svijet urotiti da ti se to i ostvari… Čini se da ova zemlja i dalje sanja san o životu države kao neprekinutom lancu radosnih egzaltacija, ‘vječitom prazniku’. Proslave, komemoracije, obljetnice, okrugle, neokrugle, tužne, vesele, pobjede, porazi – sve je to motiv da se pobjegne od stvarnosti, neviđen kolektivni eskapizam, masovan cjelogodišnji Ferragosto u toplije predjele mašte.
Zlatko Dalić još nije obišao Uljanik, Petrokemiju, Treći maj, Vladu i druge tvrtke da im objasni kako trebaju postupati obrnuto nego do sad, ako ne žele dibidus propasti. I u Podravci ga je pratio direktor kojega je vlast postavila nakon se nije proslavio u Zvečevu, a iz Podravke su potjerali jednog gospodarskog Dalića koji je sad u Agrokoru. Stručnost, kaže Dalić, i poniznost… Aha, hau jes nou.
Dnevnik, HRT, 27. srpnja, 19:00
Čovjek koji je nekoć kotirao kao drugo ime za poštenje i moral, ex guverner Željko Rohatinski, pokazao se kao spomenik ne baš ‘od mjedi trajniji’. Svako malo iskrsne neka aferica u kojoj se vidi da je Rohatinski klasični primjerak nažalost neumrle vrste dinosaura dogovorene ekonomije u kojoj vladaju jasna pravila: ‘ja tebi, ti meni’, ‘vrana vrani oči ne kopa’ a ‘ruka ruku mije’. Premda imućan čovjek, na poziciji koja podrazumijeva da čovjek služi kao uzor, a ne kao opomena, Rohatinski godinama nije plaćao šugavih 200 kuna za otkup društvenog stana. Jadno da ne može biti jadnije. To smo doznali nakon što nas je tek minuo šok od otkrića da mu je pobjegulja Ivica Todorić platio silne milijune za propalu špeditersku tvrtku njegove supruge.
‘Gospodin Željko Rohatinski u telefonskom nam je razgovoru rekao da je cijeli taj slučaj za njega marginalan i nije vrijedan spomena’, rekla je u kameru autorica priloga, Mirjana Posavac, koja je dodala da u Hrvatskoj još 1231 osoba otplaćuje nekadašnje društvene stanove. Većina baraba koje ne otplaćuju stan uz kamatu od šugavih jedan posto stanuje u elitnim kvarovima, po Pantovčaku i Tuškancu. Novinarka Posavac je, vrag zna zašto, išla provjeriti i plaća li Josip Manolić stan, ali kod starog je Manolyja sve bilo tip-top, bez greške. Stari su komunisti ljudi posebnog kova.
Indiana Jones, Doma TV, 28. srpnja, 22:30
Grom i pakao, donnerwetter! Postoji li ijedan stručnjak za marketing na komercijalnim TV postajama koji nije klinički sadist!? Upravo u trenutku kad Indiana Jones treba preskočiti golemi ponor koji ga dijeli od Svetog grala – najizlizanijeg klišeja pseudokršćanske mitologije s kojim je ne jedan osrednji pisac namrčio milijune dolara – neki se đenije sjetio da skok kojim Indiana riskira uništiti jedan od svojih sedam života prekine reklamama! Slijedio je rafal oglasa: čudotvorne vode, nenadjebiva osiguranja, najbolje kiselo vrhnje, Mamma Mia 2, Crno jaje… Dokle tako, majka mu stara, hoćemo li tako u Europu?
