Tijekom francuske predsjedničke kampanje 2012.godine jedan od kandidata “centra”, François Bayrou, dobar dio svojeg političkog programa bazirao je na sloganu “Made in France” uz kojega je vezao kritiku globalizacije i poticanje domaće proizvodnje. Bayrou je završio na neslavnom petom mjestu, ali je prije toga postao metom pošalica kada su ga novinari televizijske emisije Le Petit Journal prokazali da se predizborne skupove vozi njemačkim audijem.

Sada već bivši ministar gospodarstva prve Vlade François Hollandea, socijalist Arnaud Montebourg, svojedobno je pozirao u francuskoj majici na prugice zalažući se za promociju francuskog proizvoda, držeći u ruci - nešto što nalikuje na “posve francuski proizveden” mikser. U međuvremenu je postao nepoželjan u vladajućoj stranci, no i dalje vodi kampanju gospodarskog patriotizma kroz udrugu “Vive la France”. Sličnim inicijativama i govorima o superiornosti francuskog proizvoda često se koristiti i ekstremna desnica Nacionalne fronte, koja ipak nije išla toliko daleko da i svoje stranačke promotivne materijale proizvodi u domovini, pa su im tako majice ipak šivane u jeftinijoj Kini i Bangladešu, na uštrb francuskog tekstilnog radnika, kako je nedavno pokazala reportaža francuskog BuzzFeeda.

Nacionalni ponos

Istina, Francuskoj nacionalnog ponosa ne nedostaje, naročito kada se radi o gastronomiji, pa će tako (barem u domeni prehrambene industrije) svaki Francuz imati svoj najdraži domaći džem, najbolje će biti francuske kobasice i ništa neće biti ravno francuskom siru. No inicijative koje promoviraju lokalne proizvode, radije no njihove prekogranične-uvezene-iz-daleka inačice javljaju se i u drugim državama. U Velikoj Britaniji mesna industrija reklamira “kupujmo lokalno”, potičući ljude da radije biraju proizvode uzgojene nacionalno, a Njemačka posebno promovira svoje bio proizvode.

U Hrvatskoj se hrvatski proizvod javlja naročito u kontekstu predizbornih obećanja o stimuliranju hrvatske ekonomije i razvoja, prilikom pregovora o poticajima za poljoprivrede i isticanju gastronomske ponude, promoviranjem proizvoda zaštićenog zemljopisnog podrijetla.

Treba vjerovati, no teško je provjeriti, da je Nadan Vidošević svojedobno prikupio nešto političkih bodova, simpatije naroda pri vođenju svoje kampanje “Kupujmo Hrvatsko” u doba kada je bio na čelu Hrvatske gospodarske komore.

Marketing nacionalnog brendiranja

Akcija "Kupujmo hrvatsko!", koju Hrvatska gospodarska komora sustavno provodi od 1997., nadživjela je Vidoševićevu političku karijeru. “Kupujmo Hrvatsko” promovira kupnju domaćih proizvoda kao hvalevrijednu inicijativu “budući da je potrebno sačuvati razinu domaće potrošnje i kroz to održati ekonomsku aktivnost zemlje”, a iz Komore tvrde kako je neovisno istraživanje iz studenoga 2012. godine na uzorku od 1000 građana Hrvatske starijih od 15 godina pokazalo je “97,6 % građana je čulo, a 93,7 % građana podržava akciju Kupujmo hrvatsko“.

Domoljubnom brendiranju pridružila se i Hrvatska poljoprivredna agencija svojom paletom proizvoda “hrvatskih farmi” ili “hrvatskih polja”, nastalima po uzoru na austrijsko brendiranje domaćih proizvoda, “budući da je u nas poljoprivredni marketing tek u povojima” kaže Jasna Živoder iz Marketinškog odjela HPA.

U budućnosti planiraju “brendiranje sljedivosti proizvoda” podignuti i na jednu višu razinu, pa najavljuju i spajanje na VETI, veterinarsku aplikaciju za jaja.  “Svako jaje ima svoj broj, zadnja tri predstavljaju broj gospodarstva. A kroz našu aplikaciju ćete prije svega moći vidjeti je li svako jaje u kutiji dobro označeno, te pratiti iz kojeg je gospodarstva. Razvijamo i aplikacije za med. Naljepnica meda je označena neponovljiim serijskim brojem. Da biste dobili naljepnicu za med neponovljivog serijskog broja, morat ćete ga dati na testiranje u laboratorij. Ako analiza zadovolji, dobit ćete i certifikat sa serijskim brojem kojega ćete moći staviti na sve svoje teglice. Kada potrošač unese serijski broj na internetsku aplikaciju, moći će provjeriti da li certifikat imenom i prezimenom odgovara onom na naljepnici. Na taj će se način izbjeći zloupotreba prodaje i davanja naljepnica drugima”.

Je li domaće bolje?

Kao u Gospodarskoj komori, i u HPA smatraju da potrošači jako pozitivno reagiraju na njihove akcije, pa je njihovo istraživanje iz 2012. godine pokazalo kako “potrošači jako dobro prepoznaju znak 'Mlijeko hrvatskih farmi', bitno im je da mlijeko domaće i to im ulijeva sigunost”.

Dok je shvatljivo zašto bi se potrošači okrenuli proizvodima iza kojih stoji pojačana kontrola i kriteriji sljedivosti, zašto se proizvođači odlučuju na dobivanje znaka koji ih košta vremena i novaca? Jednostavno, sve je u marketingu. Ili, kako nam je ljepše kazao jedan od nositelja znaka "Mlijeko hrvatskih farmi”: “Znak nam je bitan kako bi se istakli među konkurencijom čije se sirovine zbog financijskih razloga često uvoze iz inozemstva. Želimo naglasiti našim potrošačima da je naše mlijeko 100% domaće, sa netaknutih, lokalnih pašnjaka, te da osim ponude izvornog hrvatskog proizvoda sufinanciramo lokalne poljoprivrednike, naše kooperante, te time ulažemo u lokalno gospodarstvo”.

Postavlja se samo pitanje koliko mršavim hrvatskim novčanicima svijest o ulaganju u domaće gospodarstvo znači u usporedbi s cijenom.

forum.tm