Sjetimo se samo svježih primjera Maje Sever, Milorada Šikanjića, Aleksandra Stankovića... Zašto bi sada bilo drugačije kada su filmovi po srijedi, zašto bismo na malim ekranima gledali »Ministarstvo ljubavi« ili »Ustav Republike Hrvatske« kada su cenzori uz prešutnu podršku vlasti već odavno ukinuli ustavnu odredbu kojom se »jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli«
Ne znam otkud odjednom toliko upitnika čuđenja što su sada Klemm i ekipa odlučili uređivati filmski repertoar na HTV-u.
Sasvim logično, a da time nitko nije ostao zabezeknut, već odavno su preuzeli Informativni program na dalekovidnici. Pa kada netko na Prisavlju zucne nešto što im se ne sviđa, dobije od Ravnateljstva u pravni celofan zamotan otkaz, a od sljedbe otvorene prijetnje smrću. Sjetimo se samo svježih primjera Maje Sever, Milorada Šikanjića, Aleksandra Stankovića... Zašto bi sada bilo drugačije kada su filmovi po srijedi, zašto bismo na malim ekranima gledali »Ministarstvo ljubavi« ili »Ustav Republike Hrvatske« kada su cenzori uz prešutnu podršku vlasti već odavno ukinuli ustavnu odredbu kojom se »jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli«?
Ne samo na HRT-u koji je od Katedrale duha postao njihova Bastilla o(p)stanka na vlasti. Ministarstvo istine u Hrvatskoj nije Orwellova fantazmagorija već stvarnost, još od šatora u Savskoj u kojem je de facto suspendirana demokracija pa na vlasti mogu biti samo oni koje Veliki Brat pripusti. Ostali moraju biti likvidirani, oba dva oba dva moraju pasti, ili ih valja protjerati silom poput Olivera Frljića i njegovih kazališnih predstava.
Ministarstvo istine (i ćudoređa) u Hrvatskoj nije filmska ili dramska fikcija, već stvarnost koju živimo i kojoj se više glupavo nego naivno iščuđavamo s vremena na vrijeme dok nas jednom zauvijek ne proguta. Sada su svi »osupnuti činjenicom da je moguća cenzura na HRT-u« i da jedan ministar traži skidanje tamo nekog filma s programa, a nitko se nije ni osupnuo ni osuo kada je prije nepuna dva mjeseca ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak posjetila Hrvatski generalski zbor kako bi im predstavila sinopsis cjelovite reforme obrazovanja! Pa kad ministrica obrazovanja traži od generala dozvolu za ono što će naša djeca učiti u školama, zašto ne bi urednik Filmskog programa HTV-a Klemmu i ekipi slao barem jednom mjesečno »play listu« na pečatiranje?
Zato što bi to bila cenzura? Ona ista koja vrijedi za Informativni program? Koja se zaziva kad netko kaže istinu o koalicijskom partneru HDZ-a, prikaže prilog o nesretnom migrantu ili problematizira građanski rat u »talk showu«? I podsjeća li vas sve to na neku drugu državu? U kojoj su borci vodili glavnu riječ i morali dati potvrdu nalazimo li se na pravom putu i kvari li netko našu omladinu? Njihova je bila zadnja za sve pa i koji filmovi valjaju, a koji ne.
Što li se promijenilo u tih nekoliko desetljeća osim što smo jugoslavenstvo zamijenili hrvatstvom, marksizam katoličanstvom, dogovornu ekonomiju dogovorenim biznisima, tehnomenadžere tajkunima, SUBNOR UHDDR-om, »Od Vardara pa do Triglava« »Lijepa li si«, poštenu inteligenciju Ivanom Aralicom, specijalni rat hibridnim, unutarnjeg neprijatelja udbaškim jugonostalgičarima, »Plastičnog Isusa« »Ustavom Republike Hrvatske«, Lazara Stojanovića Rajkom Grlićem...
Smije li se država u kojoj je samo Antun Vrdoljak Antun Vrdoljak nazvati zamjenskom?
novilist
