Zašto Milanović nema listu za dijasporu?

Stranke koje idu na izbore predale su izborne liste, pa bih, s tim u vezi, voljela nešto pitati Zorana Milanovića. Zanima me zbog čega SDP i njihova Narodna koalicija nemaju listu za dijasporu. Svi drugi, osim SDP-a, natječu se u 11. izbornoj jedinici koja je namijenjena političkom izjašnjavanju hrvatskih državljana koji žive vani i ovdje nemaju prebivalište, a imaju biračka prava. HDZ se za glasove dijaspore bori s listom koju predvodi Širokobriježanin Božo Ljubić iz HDZ-a u BiH.

Bandić napada s Ćirom Blaževićem iako nije jasno što bi to veseli Ćiro mogao ponuditi Hrvatima u inozemstvu osim dosjetki i općenitih mudrosti. I na drugim listama zamjetan je broj kandidata rodom iz BiH, jasno da jest kad je upravo to bazen iz koga redovito sjedaju u Sabor ta tri zastupnika »dijaspore«, uvijek do sada iz reprezentacije HDZ-a.

Uobičajeno je da svojim mandatima HDZ može unaprijed pribrojiti i ta tri iz dijaspore. Oni hercegovački Hrvati koji izlaze na izbore u Hrvatskoj – u pravilu glasaju za HDZ. I to je to. No, hrvatska dijaspora je ogromna, cijeli gradovi mogli bi se napuniti Hrvatima, ali tim se ljudima praktički nitko ne obraća bilo kakvim suvislim idejama i projektima.

Svi moji prijatelji, znanci, bivši kolege i rodbina koji su otišli iz Hrvatske, pa sada žive i rade od SAD-a do Švicarske i Irske, kažu da ne idu na izbore jer ne znaju što bi s time postigli, niti čemu pridonijeli, a smatraju da njima nije ni mjesto da odlučuju o zastupnicima u Saboru kad tu više nisu.

U MUP-u sam jučer pokušala saznati koliko točno hrvatskih državljana imamo po svijetu, ali nije išlo. Takav bazični podatak sve bi hrvatske vlasti trebale pjevati naizust kad ih se probudi u tri sata po noći, ali ispalo je stravično teško, kao kvadratura kruga. Ono što su mogli dati jest brojka od 612.689 punoljetnih hrvatskih državljana koji su kod njih prijavili inozemne adrese.

I tako je sve što znamo to da se na prošlim izborima, u cijelom bijelom svijetu, za glasanje registriralo samo 36.276 Hrvata.  Glasalo ih je na koncu oko 29 tisuća, od toga čak 18.600 u BiH. Pritom je recimo u Njemačkoj, gdje živi oko 270.000 Hrvata, na domovinske izbore poželjelo izaći manje od šest tisuća birača, a stvarno ih je izašlo 4300.

Minimalan interes za sudjelovanje na izborima u Hrvatskoj konstanta je i u drugim zemljama. U Australiji je glasalo samo 950 Hrvata, 867 za HDZ. A mala bizarnost zabilježena je lani u Irskoj, još jednoj državi napučenoj našom dijasporom, gdje je zastupnike za Sabor zaokružilo ukupno dvoje ljudi, valjda muž i žena, i to oboje Mostove.

Milanović, izgleda, vjeruje da je sadašnji poremećeni cirkus s glasanjem dijaspore zapisan u kamenu i da se s našim emigrantima ne treba zamarati kad su igru ionako preuzeli HDZ-ovci iz BiH, koji u Hrvatskoj niti su rođeni, niti su tu ikad živjeli. Možda mu sve to ide na živce pa mu se u dijasporu ne da plesti, niti se oko nje trsiti.

No naši ljudi koji žive vani, profesori, doktori, bauštelci, ugostitelji, biznismeni i perači suđa, a njih je stotine i stotine tisuća okolo naokolo, nisu ovce i zaslužuju da se SDP oko njih potrudi. Ako Milanovićeva stranka misli da ne, neka onda, kad bude na vlasti, naprosto ukine glasanje za dijasporu. Jer ovo je naprosto drsko i uvredljivo.

novilist