Zastupnici u Hrvatskom saboru izglasali su od strane Vlade RH predložene izmjene Zakona o obrani i Zakona o nadzornu državne granice. Zastupnici vladajuće koalicije digli su u parlamentu ruke za predložene zakonske izmjene, iako su na vrijeme bili upozoreni da postoji kolizija s odredbama Ustava RH. Centar za mirovne studije (CMS) već je najavio pokretanje ustavne tužbe, a identificirali su i šest ključnih razloga. I saborski zastupnik SDP-a Peđa Grbin najavio je da će od Ustavnog suda RH tražiti ocjenu ustavnosti ovih zakonskih izmjena.
Članak 7. Ustava RH tako propisuje u kojim slučajevima oružane snage mogu biti korištene kao pomoć drugim tijelima državne uprave. Vojska se, prema ustavnim odredbama, može koristiti u borbi protiv požara, za spašavanje građana u hitnim situacijama, te za nadzor i zaštitu prava RH na moru.
Temeljem te odredbe je još 2007. godine i donesen Zakon o obalnoj straži RH, na koji se u saborskoj raspravi pozivao HDZ-ov zastupnik Branko Bačić. Prema njegovu mišljenju, ako Obalna straža, koja je u sastavu Ratne mornarice, može štititi morsku granicu, onda bi i vojnici trebali moći štititi kopnenu granicu. Ustavno-pravno gledajući se, međutim, radi o potpuno drugačijim situacijama, s obzirom da Ustav vojsci daje ovlasti da štiti morsku granicu, ali ne i kopnenu.
Štoviše, kako u svojoj analizi ističe i CMS, Ustavom RH propisano je da vojska može asistirati policiji i drugim državnim tijelima “ako to zahtijeva narav pogibelji”. Drugim riječima, ljudski životi moraju biti direktno ugroženi. A kroz Hrvatsku je od početka izbjegličke krize, kako podsjeća CMS, prošlo 658.068 osoba, a da pritom niti jedan stanovnik Hrvatske nije bio ni na koji način životno ugrožen.
Poziva se CMS i na članak 17. Ustava RH, koji se odnosi na aktivnosti vojske u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda. Jasno je da izbjeglička kriza ne spada niti pod jedan od navedenih pojmova, a sve i kad bi to bio slučaj, Sabor bi, kako navodi CMS, morao dvotrećinskom većinom donijeti odluku o ograničavanju pojedinih sloboda i prava zajamčenih Ustavom. Da tava odluka nije donesena, ne treba posebno isticati.
Treća točka CMS-ove analize odnosi se na 101. članak Ustava, koji regulira ovlasti predsjednice Kolinde Grabar Kitarović za vrijeme izvanrednog stanja ili kada su tijela državne vlasti onemogućena da redovito ugrožavaju svoju ustavnu dužnost. U takvoj bi situaciji predsjednica doista mogla poslati vojsku na granicu, ali bi istovremeno imala pravo i sazivati sjednice Vlade i samoinicijativno donositi zakone. A tijela državne vlasti i više su nego sposobna da se sama nose s izbjegličkom krizom. Javno je to, uostalom, kazao i ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, koji smatra da policiji nije potrebna pomoć vojske kako bi nadzirala državnu granicu.
A to čak i nisu jedine prepreke za mijenjanje dvaju navedenih zakona kako bi vojska mogla biti poslana na granicu. Kako ističe CMS, Vlada RH u potpunosti je zaboravila uvesti proporcionalne mjere kojima bi se definirao opseg eventualnog angažmana vojske kao pomoć policiji. Prema sadašnjim zakonskim prijedlozima, oružane snage mogu koristiti sva raspoloživa sredstva i ovlasti; mogu na granicu izvesti tenkove ili koristiti kakvo drugo teško naoružanje.
“Nadalje, za razliku od policije, vojska nema građanski nadzor nad postupanjem u slučaju prekoračenja ovlasti ili povreda ljudskih prava, koji je prema trenutnom prijedlogu dopuna zakona i nemoguće donijeti budući da se prijedlozima ni ne definiraju ovlasti. Imajući na umu nedorečenost, nepotpunu regulaciju i zaštitu ljudskih prava jedne od najranjivijih skupina, dodatno naglašavamo neadekvatnost i neproporcionalnost ovog prijedloga”, objašnjava CMS.
Pritom je Vlada RH u prijedlozima zakonskih izmjena napisala i da za njihovu provedbu nije u državnom proračunu potrebno osigurati dodatna sredstva. CMS u to ne vjeruje pa ističu da će svakako biti potrebno osigurati sredstva za prekovremeni i noćni rad pripadnika oružanih snaga. Da se radi o mjeri koja ipak nešto košta, pokazuje nam i državni proračun kojeg je Vlada poslala u Sabor na raspravu. U njemu su izdvajanja za upravljanje državnim granicama u 2016. povećana na 614,9 milijuna kuna, s lanjskih 300,1 milijuna kuna.
Na koncu, Vlada prilikom slanja predmetnih zakonskih izmjena u Sabor nije ispoštovala niti propisanu proceduru. Osim što je zakon kroz Sabor proguran po hitnom postupku, a za što su prema Poslovniku Hrvatskog sabora potrebni osobito opravdani razlozi, ovi zakonski prijedlozi nisu prošli ni kroz javnu raspravu. Prekršen je tako članak 11. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji kao obavezu zakonodavca propisuje provođenje 30-dnevne javne rasprave.
Ukoliko se Ustavni sud bude držao svoje vlastite prakse, zakoni za koje su saborski zastupnici HDZ-a i MOST-a podigli ruke ne mogu ostati na snazi. Kao primjer dovoljno je navesti odluku iz svibnja 2013. godine, kojom je Ustavni sud srušio tadašnji Kurikulum zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama, predložen od strane bivšeg ministra obrazovanja Željka Jovanovića.
“Ustavni sud ocjenjuje neprihvatljivim da stupanju na snagu propisa takvog sadržaja i takve pravne snage nije prethodilo davanje mišljenja vijeća roditelja (članak 137. stavak 4. Zakona o odgoju) niti je u proces bilo uključeno Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje, a nije bila provedena ni javna rasprava unutar demokratski organizirane institucionalne procedure (barem) o sadržajima tog odgoja za koje se razumno moglo pretpostaviti da će izazvati kontroverzije u društvenoj zajednici”, stajalo je tada u odluci Ustavnog suda.
A ako je javnu raspravu bilo potrebno provesti za uvođenje Kurikuluma o zdravstvenom odgoju, onda se ista sasvim sigurno ne može zanemariti prilikom donošenja zakonskih izmjena koje, kako naglašava CMS, ulaze u područje zaštite ljudskih prava, dajući oružanim snagama nove ovlasti koje nisu regulirane dodatnim zakonodavstvom.
“Za takav veliki iskorak u demokratskim društvima potrebna je šira javna rasprava, a ne ubrzani postupak donošenja Zakona. Podsjećamo da pripadnici oružanih snaga RH od početka krize asistiraju policiji u humanitarnom i logističkom aspektu pa se postavlja pitanje svrhovitosti ovih izmjena, a na tragu obrazloženja predsjednika Vlade Oreškovića koji naglašava da će vojska samo pomagati policiji. Naglašavamo i da je više od pola milijuna izbjeglica prošlo kroz granice RH i RH je uspješno upravljala tom situacijom”, stav je CMS-a.
faktograf
Članak 7. Ustava RH tako propisuje u kojim slučajevima oružane snage mogu biti korištene kao pomoć drugim tijelima državne uprave. Vojska se, prema ustavnim odredbama, može koristiti u borbi protiv požara, za spašavanje građana u hitnim situacijama, te za nadzor i zaštitu prava RH na moru.
Vojska na moru i na kopnu nije ista stvar
Temeljem te odredbe je još 2007. godine i donesen Zakon o obalnoj straži RH, na koji se u saborskoj raspravi pozivao HDZ-ov zastupnik Branko Bačić. Prema njegovu mišljenju, ako Obalna straža, koja je u sastavu Ratne mornarice, može štititi morsku granicu, onda bi i vojnici trebali moći štititi kopnenu granicu. Ustavno-pravno gledajući se, međutim, radi o potpuno drugačijim situacijama, s obzirom da Ustav vojsci daje ovlasti da štiti morsku granicu, ali ne i kopnenu.
Štoviše, kako u svojoj analizi ističe i CMS, Ustavom RH propisano je da vojska može asistirati policiji i drugim državnim tijelima “ako to zahtijeva narav pogibelji”. Drugim riječima, ljudski životi moraju biti direktno ugroženi. A kroz Hrvatsku je od početka izbjegličke krize, kako podsjeća CMS, prošlo 658.068 osoba, a da pritom niti jedan stanovnik Hrvatske nije bio ni na koji način životno ugrožen.
Poziva se CMS i na članak 17. Ustava RH, koji se odnosi na aktivnosti vojske u doba ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti države, te velikih prirodnih nepogoda. Jasno je da izbjeglička kriza ne spada niti pod jedan od navedenih pojmova, a sve i kad bi to bio slučaj, Sabor bi, kako navodi CMS, morao dvotrećinskom većinom donijeti odluku o ograničavanju pojedinih sloboda i prava zajamčenih Ustavom. Da tava odluka nije donesena, ne treba posebno isticati.
Treća točka CMS-ove analize odnosi se na 101. članak Ustava, koji regulira ovlasti predsjednice Kolinde Grabar Kitarović za vrijeme izvanrednog stanja ili kada su tijela državne vlasti onemogućena da redovito ugrožavaju svoju ustavnu dužnost. U takvoj bi situaciji predsjednica doista mogla poslati vojsku na granicu, ali bi istovremeno imala pravo i sazivati sjednice Vlade i samoinicijativno donositi zakone. A tijela državne vlasti i više su nego sposobna da se sama nose s izbjegličkom krizom. Javno je to, uostalom, kazao i ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić, koji smatra da policiji nije potrebna pomoć vojske kako bi nadzirala državnu granicu.
Napisali da neće ništa koštati, a osiguravanje granica dvostruko skuplje nego lani
A to čak i nisu jedine prepreke za mijenjanje dvaju navedenih zakona kako bi vojska mogla biti poslana na granicu. Kako ističe CMS, Vlada RH u potpunosti je zaboravila uvesti proporcionalne mjere kojima bi se definirao opseg eventualnog angažmana vojske kao pomoć policiji. Prema sadašnjim zakonskim prijedlozima, oružane snage mogu koristiti sva raspoloživa sredstva i ovlasti; mogu na granicu izvesti tenkove ili koristiti kakvo drugo teško naoružanje.
“Nadalje, za razliku od policije, vojska nema građanski nadzor nad postupanjem u slučaju prekoračenja ovlasti ili povreda ljudskih prava, koji je prema trenutnom prijedlogu dopuna zakona i nemoguće donijeti budući da se prijedlozima ni ne definiraju ovlasti. Imajući na umu nedorečenost, nepotpunu regulaciju i zaštitu ljudskih prava jedne od najranjivijih skupina, dodatno naglašavamo neadekvatnost i neproporcionalnost ovog prijedloga”, objašnjava CMS.
Pritom je Vlada RH u prijedlozima zakonskih izmjena napisala i da za njihovu provedbu nije u državnom proračunu potrebno osigurati dodatna sredstva. CMS u to ne vjeruje pa ističu da će svakako biti potrebno osigurati sredstva za prekovremeni i noćni rad pripadnika oružanih snaga. Da se radi o mjeri koja ipak nešto košta, pokazuje nam i državni proračun kojeg je Vlada poslala u Sabor na raspravu. U njemu su izdvajanja za upravljanje državnim granicama u 2016. povećana na 614,9 milijuna kuna, s lanjskih 300,1 milijuna kuna.
Praksa Ustavnog suda: Ne može bez javne rasprave
Na koncu, Vlada prilikom slanja predmetnih zakonskih izmjena u Sabor nije ispoštovala niti propisanu proceduru. Osim što je zakon kroz Sabor proguran po hitnom postupku, a za što su prema Poslovniku Hrvatskog sabora potrebni osobito opravdani razlozi, ovi zakonski prijedlozi nisu prošli ni kroz javnu raspravu. Prekršen je tako članak 11. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji kao obavezu zakonodavca propisuje provođenje 30-dnevne javne rasprave.
Ukoliko se Ustavni sud bude držao svoje vlastite prakse, zakoni za koje su saborski zastupnici HDZ-a i MOST-a podigli ruke ne mogu ostati na snazi. Kao primjer dovoljno je navesti odluku iz svibnja 2013. godine, kojom je Ustavni sud srušio tadašnji Kurikulum zdravstvenog odgoja u osnovnim i srednjim školama, predložen od strane bivšeg ministra obrazovanja Željka Jovanovića.
“Ustavni sud ocjenjuje neprihvatljivim da stupanju na snagu propisa takvog sadržaja i takve pravne snage nije prethodilo davanje mišljenja vijeća roditelja (članak 137. stavak 4. Zakona o odgoju) niti je u proces bilo uključeno Nacionalno vijeće za odgoj i obrazovanje, a nije bila provedena ni javna rasprava unutar demokratski organizirane institucionalne procedure (barem) o sadržajima tog odgoja za koje se razumno moglo pretpostaviti da će izazvati kontroverzije u društvenoj zajednici”, stajalo je tada u odluci Ustavnog suda.
A ako je javnu raspravu bilo potrebno provesti za uvođenje Kurikuluma o zdravstvenom odgoju, onda se ista sasvim sigurno ne može zanemariti prilikom donošenja zakonskih izmjena koje, kako naglašava CMS, ulaze u područje zaštite ljudskih prava, dajući oružanim snagama nove ovlasti koje nisu regulirane dodatnim zakonodavstvom.
“Za takav veliki iskorak u demokratskim društvima potrebna je šira javna rasprava, a ne ubrzani postupak donošenja Zakona. Podsjećamo da pripadnici oružanih snaga RH od početka krize asistiraju policiji u humanitarnom i logističkom aspektu pa se postavlja pitanje svrhovitosti ovih izmjena, a na tragu obrazloženja predsjednika Vlade Oreškovića koji naglašava da će vojska samo pomagati policiji. Naglašavamo i da je više od pola milijuna izbjeglica prošlo kroz granice RH i RH je uspješno upravljala tom situacijom”, stav je CMS-a.
faktograf
