Premda još nije položio prisegu, Ivan Pernar, zastupnik Živog zida, stranke teletubbiesa od kojih preko 120.000 ljudi očekuje bolju budućnost, što je samo po sebi fenomen dostojan ozbiljnijeg istraživanja, već je odbio surađivati s policijom jer ga navodno štiti imunitet
U odličnoj emisiji Petra Štefanića naciju je zabavio Ivan Pernar, zastupnik Živog zida, stranke teletubbiesa od kojih preko 120.000 ljudi očekuje bolju budućnost u ovoj zemlji, što je samo po sebi fenomen dostojan ozbiljnijeg istraživanja. Premda još nije položio prisegu, Pernar je već odbio surađivati s policijom jer ga navodno štiti imunitet, dok je Štefaniću ljuto zamjerio jer mu je postavio benigno potpitanje kakve to ima veze. ‘Upadate u riječ izabranom saborskom zastupniku’, rekao je Pernar. Antologijski je bio i njegov odgovor na pitanje je li Vladimira Palfi, jedna od ključnih osoba stranke, diplomirala. ‘Što se mene tiče, jest’, rekao je mladi tribun.
Na našim ekranima ima i simpatičnih magaraca: u ‘Labirintu’ smo, u reportaži Sanje Corazze, vidjeli farmu Nevena Ciganovića (ne onoga Cigija, tome bi magarci pokrepali za mjesec dana), već jednog puno ozbiljnijeg gospodina koji je u Ivanić Gradu najprije kupio ovce za šišanje trave, pa kokice za jaja, pa prvog magarca i onda je, od njega, nastalo stado od 68 grla. Neven svakom od njih zna ime. Magareće mlijeko košta 600 kuna po litri, nije loše. Prodaja ide dobro, ali obitelj ne prodaje samo mlijeko, svježe i smrznuto, već i sapune i meleme. Gospođa Ciganović kaže: ‘Magistrirala sam ljudske potencijale, a sad radim s magarcima…’ Ciganovići žele povećati broj grla na 500 magaraca. E pa sretno im bilo.
Witold Pilecki bio je možda najveći i najmoralniji heroj Drugoga svjetskoga rata, epohe koja – parafrazirajmo Patricka Süskinda – nije oskudijevala velikim i moralnim ljudima. Taj je Poljak, čije ime zaslužuje biti izrečeno s osobitim poštovanjem, 19. rujna 1940. dobrovoljno otišao u Auschwitz kako bi ispitao jesu li jezive priče koje kruže o logoru istinite i da, ako jesu, o tome izvijesti svijet. Dobrovoljni odlazak u Auschwitz jest čudo. Pilecki je jedini čovjek koji je napravio takvo što. Sačekao je Nijemce u svome stanu u Varšavi, znajući da će ga uhapsiti i konfinirati, što se i dogodilo. Njegova kći savršeno se jasno prisjetila svih detalja uhićenja. Pilecki je vrlo brzo shvatio što se događa i onda, nakon više od 900 dana zatočeništva – kako pokazuje ovaj sjajni dokumentarac – osmislio briljantan manevar kojim je nekolicina njegovih kolega, zatočenika, uspjela pobjeći iz logora. Pilecki im je dao jasne instrukcije kome će poslati izvještaje koje su naučili napamet. Među prvima je bio obaviješten Churchill. ‘Peći, plinske komore, fatalne injekcije kojima se ubijalo – ljudi mu nisu vjerovali. Smatrali su kako pretjeruje’, rekao je Alex Strozynski, predsjednik fondacije Kosciuszko. Dana 26. travnja 1943. Pilecki je i sam pobjegao iz logora. Napisao je opsežno, zastrašujuće izvješće na 25 stranica o stanju u Auschwitzu. Logor, međutim, nikad nije bio napadnut ili bombardiran, kao što nisu bile bombardirane ni prilazne pruge. Iz filma se vidi da su Nijemci pruge brzo popravljali, a bombardiranja nisu bila precizna. No to nije bio jedini razlog. Saveznici su više razmišljali o totalnom porazu nacista a manje o logorima. Dalje se o motivima suzdržanosti ne usuđujemo špekulirati.Pilecki je nakon bijega iz Auschwitza postao vojnik Domovinske armije, nekomunističke antinacističke formacije, u kojoj je sudjelovao i u Varšavskom ustanku. Nijemci su ga nakon sloma ustanka ponovno zarobili i smjestili u logor za ratne zarobljenike. Ovog heroja sovjetski je režim pogubio 1948. i zabranio svako spominjanje njegova imena. No, eto, sovjeta više nema, a Pilecki živi.
Branimir Bilić dočekao je svojih pet minuta: njegova emisija je najbolja programska inovacija na Hrvatskoj televiziji ove jeseni. Naime, sve druge su – gore! Bilića ćete gledati jer uvijek možete računati na show. U drugoj ovosezonskoj epizodi Branine nanizanke, koja forsira odličnost, izvrsnost, briljantnost i neusporedivost, gostovali su Nenad Bakić, Korado Korlević i Igor Rudan. Rudan je izrekao zanimljivu tvrdnju: što su zemlje gluplje, ljudi u njima imaju više pametnih telefona. Ovdje stvari jednostavno idu u tom pravcu. Danko Plevnik je svojedobno, u vrijeme balkanskih ratova, napisao da su na ovim terenima bombe sve pametnije a političari sve gluplji. Kako god okrenemo, ljudska supstanca nam ne napreduje, to je sigurno.
Jutro nakon debate Trumpa i Hillary ‘Novi dan’ već ima komentar iz prve ruke. Iz New Yorka se javio Djivo Djurović, koji je upućeno i elokventno objasnio kako je Hillary sigurna pobjednica. ‘Hillary’, objasnio je Đurović, ‘ima prednost koja je konstanta – i u najgorim trenucima je bila na 1,5 posto prednosti. Uoči druge debate je bila na pet do šest posto. Večerašnja debata nije značajno promijenila trend. Imate 20 sigurnih republikanskih i 20 demokratskih država i deset tzv. battlegrounds država koje mijenjaju mišljenje. Hillary vodi u svih tih deset. Ne vidim mogućnost da se to promijeni. Ključne su samo tri države, a ona u njima vodi. To su Colorado, Pennsylvania i Virginia. Ako osvoji te tri države, a tamo vodi s osam do devet posto, ona će imati 269 elektora, a treba joj 270 da postane predsjednica…’ A na pitanje koje je rješenje gore, Hillary ili Trump, ne možemo ne odgovoriti drugačije no starom staljinskom šalom: ‘Oba su gora.’
Pressing, N1, 5. listopada, 20:00
U odličnoj emisiji Petra Štefanića naciju je zabavio Ivan Pernar, zastupnik Živog zida, stranke teletubbiesa od kojih preko 120.000 ljudi očekuje bolju budućnost u ovoj zemlji, što je samo po sebi fenomen dostojan ozbiljnijeg istraživanja. Premda još nije položio prisegu, Pernar je već odbio surađivati s policijom jer ga navodno štiti imunitet, dok je Štefaniću ljuto zamjerio jer mu je postavio benigno potpitanje kakve to ima veze. ‘Upadate u riječ izabranom saborskom zastupniku’, rekao je Pernar. Antologijski je bio i njegov odgovor na pitanje je li Vladimira Palfi, jedna od ključnih osoba stranke, diplomirala. ‘Što se mene tiče, jest’, rekao je mladi tribun.
Labirint, HRT, 5. listopada, 21:36
Na našim ekranima ima i simpatičnih magaraca: u ‘Labirintu’ smo, u reportaži Sanje Corazze, vidjeli farmu Nevena Ciganovića (ne onoga Cigija, tome bi magarci pokrepali za mjesec dana), već jednog puno ozbiljnijeg gospodina koji je u Ivanić Gradu najprije kupio ovce za šišanje trave, pa kokice za jaja, pa prvog magarca i onda je, od njega, nastalo stado od 68 grla. Neven svakom od njih zna ime. Magareće mlijeko košta 600 kuna po litri, nije loše. Prodaja ide dobro, ali obitelj ne prodaje samo mlijeko, svježe i smrznuto, već i sapune i meleme. Gospođa Ciganović kaže: ‘Magistrirala sam ljudske potencijale, a sad radim s magarcima…’ Ciganovići žele povećati broj grla na 500 magaraca. E pa sretno im bilo.
Tajna strana Drugog svjetskog rata, History, 6. listopada, 24:00
Witold Pilecki bio je možda najveći i najmoralniji heroj Drugoga svjetskoga rata, epohe koja – parafrazirajmo Patricka Süskinda – nije oskudijevala velikim i moralnim ljudima. Taj je Poljak, čije ime zaslužuje biti izrečeno s osobitim poštovanjem, 19. rujna 1940. dobrovoljno otišao u Auschwitz kako bi ispitao jesu li jezive priče koje kruže o logoru istinite i da, ako jesu, o tome izvijesti svijet. Dobrovoljni odlazak u Auschwitz jest čudo. Pilecki je jedini čovjek koji je napravio takvo što. Sačekao je Nijemce u svome stanu u Varšavi, znajući da će ga uhapsiti i konfinirati, što se i dogodilo. Njegova kći savršeno se jasno prisjetila svih detalja uhićenja. Pilecki je vrlo brzo shvatio što se događa i onda, nakon više od 900 dana zatočeništva – kako pokazuje ovaj sjajni dokumentarac – osmislio briljantan manevar kojim je nekolicina njegovih kolega, zatočenika, uspjela pobjeći iz logora. Pilecki im je dao jasne instrukcije kome će poslati izvještaje koje su naučili napamet. Među prvima je bio obaviješten Churchill. ‘Peći, plinske komore, fatalne injekcije kojima se ubijalo – ljudi mu nisu vjerovali. Smatrali su kako pretjeruje’, rekao je Alex Strozynski, predsjednik fondacije Kosciuszko. Dana 26. travnja 1943. Pilecki je i sam pobjegao iz logora. Napisao je opsežno, zastrašujuće izvješće na 25 stranica o stanju u Auschwitzu. Logor, međutim, nikad nije bio napadnut ili bombardiran, kao što nisu bile bombardirane ni prilazne pruge. Iz filma se vidi da su Nijemci pruge brzo popravljali, a bombardiranja nisu bila precizna. No to nije bio jedini razlog. Saveznici su više razmišljali o totalnom porazu nacista a manje o logorima. Dalje se o motivima suzdržanosti ne usuđujemo špekulirati.Pilecki je nakon bijega iz Auschwitza postao vojnik Domovinske armije, nekomunističke antinacističke formacije, u kojoj je sudjelovao i u Varšavskom ustanku. Nijemci su ga nakon sloma ustanka ponovno zarobili i smjestili u logor za ratne zarobljenike. Ovog heroja sovjetski je režim pogubio 1948. i zabranio svako spominjanje njegova imena. No, eto, sovjeta više nema, a Pilecki živi.
Hrvatska za pet, HRT, 7. listopada, 21:57
Branimir Bilić dočekao je svojih pet minuta: njegova emisija je najbolja programska inovacija na Hrvatskoj televiziji ove jeseni. Naime, sve druge su – gore! Bilića ćete gledati jer uvijek možete računati na show. U drugoj ovosezonskoj epizodi Branine nanizanke, koja forsira odličnost, izvrsnost, briljantnost i neusporedivost, gostovali su Nenad Bakić, Korado Korlević i Igor Rudan. Rudan je izrekao zanimljivu tvrdnju: što su zemlje gluplje, ljudi u njima imaju više pametnih telefona. Ovdje stvari jednostavno idu u tom pravcu. Danko Plevnik je svojedobno, u vrijeme balkanskih ratova, napisao da su na ovim terenima bombe sve pametnije a političari sve gluplji. Kako god okrenemo, ljudska supstanca nam ne napreduje, to je sigurno.
Novi dan, N1, 10. listopada, 8:20
Jutro nakon debate Trumpa i Hillary ‘Novi dan’ već ima komentar iz prve ruke. Iz New Yorka se javio Djivo Djurović, koji je upućeno i elokventno objasnio kako je Hillary sigurna pobjednica. ‘Hillary’, objasnio je Đurović, ‘ima prednost koja je konstanta – i u najgorim trenucima je bila na 1,5 posto prednosti. Uoči druge debate je bila na pet do šest posto. Večerašnja debata nije značajno promijenila trend. Imate 20 sigurnih republikanskih i 20 demokratskih država i deset tzv. battlegrounds država koje mijenjaju mišljenje. Hillary vodi u svih tih deset. Ne vidim mogućnost da se to promijeni. Ključne su samo tri države, a ona u njima vodi. To su Colorado, Pennsylvania i Virginia. Ako osvoji te tri države, a tamo vodi s osam do devet posto, ona će imati 269 elektora, a treba joj 270 da postane predsjednica…’ A na pitanje koje je rješenje gore, Hillary ili Trump, ne možemo ne odgovoriti drugačije no starom staljinskom šalom: ‘Oba su gora.’
