Ovaj zadnji slučaj s nesretnim Marakeškim sporazumom samo je još jednom pokazao u kakvu nemoguću situaciju predsjednica stavlja Vladu stranke koja ju je instalirala na Pantovčaku. A posebno njen ovotjedni intervju jednim dnevnim novinama u kojem s visoka docira Vladi na način na koji to recimo nikada nije radio Franjo Tuđman...
Najnoviji, moglo bi se reći frontalni napad predsjednice Republike na Vladu Andreja Plenkovića pokazuje kako bi mogla izgledati sljedeća politička godina. Naravno, gotovo je nemoguće da bi Vlada mogla krenuti u iole ozbiljniji sukob s Pantovčakom, ali nije baš do kraja jasno zbog čega vrh HDZ-a dopušta predsjednici da potpuno zagospodari desnim političkim spektrom. Kao što je potpuno bizarno da desnica i dalje podržava Grabar-Kitarović nakon njene uloge u sramotnom posjetu srpskog predsjednika Aleksandra Vučića Hrvatskoj. S njim je Plenković proveo tek hladnih sati i pol, tek toliko da baš ne napravi diplomatski incident. S druge pak strane, Grabar-Kitarović ne samo da je mirno odslušala Vučićev skandalozan govor na Skupštini Srpskog narodnog vijeća, nego mu je nakon te velikosrpske tirade usred Zagreba čak i srdačno čestitala. Nitko joj s takozvane državotvorne scene nije na tome zamjerio ili je, ne daj Bože, prozvao izdajnicom.
Ovaj zadnji slučaj s nesretnim Marakeškim sporazumom samo je još jednom pokazao u kakvu nemoguću situaciju predsjednica stavlja Vladu stranke koja ju je instalirala na Pantovčaku. A posebno njen ovotjedni intervju jednim dnevnim novinama u kojem s visoka docira Vladi na način na koji to recimo nikada nije radio Franjo Tuđman iako je on, za razliku od Grabar-Kitarović, zaista operativno vodio zemlju i imao ovlasti mijenjati i ministre i premijera. Koje na sreću svih nas ona nema.
Do svih ovih problema dolazi ponajviše zbog izostanka pravog vodstva u samom vrhu HDZ-u. Problem je aktualnog predsjednika ove stranke da ne može, a čini se ni ne želi, uspostaviti bilo kakav emocionalni odnos bilo sa članstvom svoje stranke, bilo s njenim biračima. Politika je u velikoj mjeri i emocija. I nije svaki emotivni govor automatski nekakav populizam. Aktualni se premijer ove nedefinirane i fluidne pojave boji kao vrag tamjana. Pa odlazi u drugu krajnost i politički mu govori sliče na dosadna predavanja.
I tu je negdje i razlog zbog čega birači desnog centra i oni desniji više vole Grabar-Kitarović nego Plenkovića. Stvar je u tome da nju doživljavaju kao osobu koja ima srca, iako je to najčešće fake, a njega kao ravnodušnog birokrata s jednom nogom u Bruxellessu. I tu je cijelo objašnjenje ove situacije koju Grabar-Kitarović obilno koristi. Sve dok će Plenković članstvu držati dosadna predavanja u situacijama kada se treba apelirati na njihove emocije, dotle će Grabar-Kitarović brisati njime politički pod na desnim spektru.
To najbolje ilustrira zadnji obračun oko Marakeša. Plenković je bio u Kini pa je presicu morala održati aktualna ministrica vanjskih poslova. Riječ je o osobi sličnog profila, koja je ovu politički osjetljivu situaciju, na kojoj je Vlada u hrvanju s predsjednicom itekako mogla poentirati, odradila na suh i birokratski način. Pa sigurno neće biti čudno ako nakon još jednog cirkusa koji je ni iz čega napravila, rejting predsjednice još malo poraste. A Plenkovićev u najboljem slučaju ostane isti. Iako je sasvim jasno da je kod njenog flip-flop ponašanja u ovom slučaju tek riječ o najnižem udvaranju pogubljenoj i bezveznoj hrvatskoj desnici. Ako ne i o nečem gorem.
novilist
