SBPeriskop ima povlasticu objaviti intervju s prof.dr. Ninoslavom Novakom. Siguran sam da će njegovi odgovori izazvati zanimanje, jer radi se o iskusnom, svestranom i angažiranom intelektualcu, znanstveniku, informatičaru, padagogu. Intervju objavljujemo u povodu njegovog izravnog zalaganja za probitak stranke PAMETNO.
Ninoslav Novak uvodno ističe: Život s vremenom sve ljude izjednači. Tijekom raznih razdoblja života po definiciji, proživljavamo različite faze osobnog sazrijevanja i prema vlastitim mogućnostima i danim ograničenjima izgrađujemo sebe i koliko možemo doprinosimo boljitku zajednice u kojoj se to dešava.
U objavi zbirnih lista na izborima 11. rujna nalazim se na 14. mjestu liste broj 6. Stranke Pametno u Izbornoj jedinici IV.
Odrastao u poslije ratnim okolnostima nakon II Svjetskog rata. Vrlo rano smo majka, moja sestra, brat i ja ostali bez oca – hranitelja. Uvjeti nestašice u kojima sam odrastao i saznanje da se može i mora bolje živjeti ostavili su trag u svim mojim narednim faza sazrijevanja. Uvidio sam da se samo naporima usmjerenim na poboljšavanje onoga što imamo između čeonih kostiju može osigurati i ostvariti napredak. Zato sam nakon završene gimnazije nastojao što prije doći do znanja i formalnih potvrda toga znanja, te vještina koje mi mogu omogućiti rast i napredak u narednim razdobljima. Jedno sam vrijeme čak istovremeno studirao na dva fakulteta, šumarstvo i agronomiju, kako bi ta i takva nastojanja učinio što realnijim. Uz velike napore moje obitelji gotovo cijelim tijekom redovitog studija izdržavao sam se i osobnim radom. U tom razdoblju imao sam prilike upoznati razne ljude u mnogim situacijama i u onim okolnostima koordinirati i upravljati njihovim radom jer sam vrlo rano bio izabran za voditelja terenskih istraživačkih timova.
Puno smo radili na kartiranju šumske vegetacije Republike Hrvatske pa mogu reći da sam veliki dio naše zemlje prošao pješke te tako upoznavao svoju domovinu, istraživački rad na terenu i u uredu.
Nekako u vrijeme diplomiranja imao sam priliku prvi puta susresti se s novom djelatnošću, tada se to zvalo automatska obrada podataka. U ondašnjem komunističkom uređenju i pored fakultetske diplome, i preporuka iz stručnih krugova nisam mogao naći zaposlenje u struci te sam počeo redovito studirati ekonomiju i istraživati mogućnosti rada s računalima. Na jednom ciljanom psihološkom testu imao sam najbolje rezultate i to mi je omogućilo trajno zaposlenje i školovanje u obrazovnom centru IBMa. Znanja i vještine koje sam stekao tijekom tog školovanja u velike je odredilo moj daljnji profesionalni razvoj.
Cijelo radno i profesionalno razdoblje bio sam i ostao vezan za područje računalne obrade podataka, danas se to zove informatički podržana proizvodnja, usluge i uprava. Školovao sam se u zemlji i inozemstvu kod IBM, Digital Equipment Corporation, Microsofta, Sybase i IronSpeeda. Poznajem razne operativne sustave, razne programske jezike i alate i više baza podataka. Projektirao sam, programirao i implementirao veliki broj značajnih i visoko ocjenjivanih informacijskih sustava. Vodio sam i upravljao informacijskim centrima u lokalnoj i državnoj upravi, gospodarstvu, visokoj naobrazbi i neprofitnoj organizaciji. Aplikativni programski proizvodi koje sam izgradio koriste se u sustavu zdravstva, školstva, zaštite okoliša, lokalne uprave, socijalnim udrugama i gospodarstvu.
Znanstvenim sam se radom počeo baviti ne zato što sam morao ili htio doktorirati, nego zato što sam to putem dotadašnjih rezultata mogao. To je velika razlika u odnosu na sadašnje uvjete stjecanja te najviše znanstvene razine. Napisao sam i prezentirao veći broj znanstvenih i stručnih radova. Autor sam i pet objavljenih knjiga.
Obrazovnim radom iz područja računarstva počeo sam se baviti još 1971. godine. Na raznim visoko školskim ustanovama u zemlji i van nje redovito sam predavao od 1987. do umirovljenja 2012. godine. Nakon toga još sam dvije godine predavao na specijalističkim i doktorskim studijima u Osijeku, Zagrebu i Mostaru. Predavao sam veliki broj informatičkih predmeta: Programiranje i programski jezici, baze podataka, projektiranje informacijskih sustava, upravljanje znanjem, informatički management i još neki su dio mojih nastavnih aktivnosti. Među prvima sam u Hrvatskoj s prof. Panijanom počeo predavati ePoslovanje, a vjerojatno sam prvi koji je počeo predavati eBankarstvo. Jedan od značajnijih realiziranih informatičkih projekata je priprema i tisak digitalnog dnevnog lista kao prvi takav poduhvat u ovom dijelu svijeta.
Izravno poznavanje značenja i mogućnosti informatičko komunikacijske tehnologije na razvitak ljudskog društva jedan je od razloga uključivanja i stupanja na hrvatsku političku scenu. Nezadovoljstva za stanje u društvu kroz proteklih četvrt stoljeća ima na pretek. Mijenjanje tog lošeg je cilj i svrha mog političkog angažmana kroz djelovanje u Stranci Pametno.
I za kraj u ovom ozračju – sretno sam oženjen i otac sam dvoje odrasle djece.
Obojica smo, u mandatu Zorana Milanovića, bili vanjski članovi saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, gdje smo se i upoznali. U radu Odbora redovito i aktivno ste sudjelovali. Iz današnje perspektive smatrate li da se raspravama i argumentima može doprinijeti promjeni zakonske regulative? Ili, barem neformalno utjecati na ostale, naročito redovne, članove Odbora? Inače, kako ste doživjeli Sabor?
Drago mi je što smo obojica imali priliku sudjelovati u radu saborskog Odbora za IIiM, i radu tog Odbora dati osobni doprinos i uz to se iz „prve linije“ zalagati i boriti za bolji zakonodavni ustroj zemlje u području primjene informatičko komunikacijske tehnologije, informiranja i medija, poglavito elektroničkih.
To je zasigurno korisno radno i životno iskustvo. Izbor u rad saborskog Odbora u vidu vanjskog člana podrazumijeva i posebna znanja, vještine i opredjeljenja koja su kod nas dvojice, ali i kod drugih vanjskih članova prepoznata, jer je više nego očito da smo svojim radom, diskusijama, primjedbama, inicijativama i prijedlozima osigurali barem male pomake u pravcu poboljšavanja zakonskih prijedloga iz područja rada Odbora. Na pitanje o učinkovitosti učešća struke u argumentiranim raspravama na Odboru, jer po definiciji vanjski članovi Odbora i predstavljaju struku u toj domeni, ne mogu odgovoriti afirmativno. Svjedokom ste višekratnog neuspješnog pokušaja organiziranja proširene tematske sjednice Odbora o mogućnostima konzumiranja nastavnih materijala u vidu elektroničkih udžbenika i izravnom doprinosu našem obrazovnom sustavu na temeljima spoznaje da je u digitalnom društvu i digitalnom okruženju sve digitalno, pa su napori za stavljanje udžbenika na Internet („u oblak“) ne nadomjestiv napor prema knjizi u funkciji obrazovanja kao javnom dobru.
Poznati su vam i slučajevi kako su zakonski prijedlozi uvrštavani u dnevni red sjednica Odbora bez dostatne sadržajne, nomotehničke i definicijske usklađenosti sa strukom, potrebama donošenja i okruženjem.
Stekao sam dojam da ste ispred „svog vremena“ odnosno da su Vaša shvaćanja i definicije kategorija informatizacije naprednija od službeno usvojenih. Može li se struka nametnuti trenutnim interesima politike?
To je imperativ trenutka. Svjedoci smo da se je stjecajem okolnosti, političkom trgovinom i drugim nemoralnim radnjama (neuspjelim falsificiranjima diploma kad u digitalnom društvu pojedinci nisu u stanju ni prepisati neki rad) u našem društvu stvarala klima podobnosti a ne stručnosti. Neprepoznavanje razvojnog trenda društvenog i gospodarskog razvitka podržanog informacijsko komunikacijskom tehnologijom među dosadašnjim političkim elitama (koje to po svom znanju, i zalaganju zasigurno nisu bile) i zakašnjelim sustavnim odgovorima na izazove iz okoline dovedeni smo u stanje nedovoljne informatičke pismenosti stanovništva.
Pri tom ne mislim na korištenje društvenih mreža u Republici Hrvatskoj jer je to rezultat osobnih napora pojedinaca nego na neadekvatan obrazovni sustav koji je potpuno zanemario stjecanje informatičkih znanja i vještina u obrazovnom ciklusu.
Činjenica je da se danas to stanje popravlja ali treba reći da Internet u RH egzistira još od početka domovinskog rata i da je još 1993. godine infrastrukturna podrška za korištenje Interneta u Hrvatskoj bila na razini jedne Finske.
Zašto to govorim, samo da podsjetim kako smo mi tad bili u ratu a Finska već dugo u miru jer je prošlo puno vremena od njenog konflikta s Rusijom. Koje su to poruke za sve nas. Imamo stručnjake, prepoznajemo trendove, nekad nam uspijeva držati korak s razvijenijima od nas ali sve to nije praćeno političkom mudrošću. Pitate o trenutnim interesima politike – pa to su generani interesi cjelokupnog društva. Globalizacija nas je dovela u stanje sveopće komunikacijske povezanosti a upotreba računalne tehnologije za „sedam milja“ unaprijedilo proizvodne snage i odnose. Naravno i trenutna generalno prisutna nezaposlenost je jednim djelom posljedica tih kretanja ali je činjenica da je puno manja i s manjim utjecajem u zemljama koje sve svoje razvojne planove temelje na novim tehnologijama. Proizvodnja, usluge i promet već su više od 80% poduprte informatičko komunikacijskom tehnologijom. Američka gospodarska komora već dulje vrijeme javno objavljuje podatke o očekivanjima da će osoba koja se sad školuje (mlađa od 20. godina) imati 10 do 14 zaposlenja do svoje 38. godine. Što to znači i globalnim okvirima? Kada je i jedan hrvatski političar ili upravna struktura o tome racionalno raspravljala? Ja nemam te informacije, ali znam da je bivši ministar Vrdoljak u javnost izišao s prijedlogom strateškog razvitka gospodarskog sektora u kojem se gotovo nije ni spomenula IKT. Sramotno i žalosno. No treba reći i to da u onom famoznom „Planu 21“ informatika nije ni jednom spomenuta u pravom kontekstu nego se sporadično susreću slogovi koji upućuju na informiranje. Radi svega toga smo danas tu gdje ne želimo biti. Stranka Pametno to prepoznaje i čini sve na svim područjima da se to neželjeno stanje brzo i učinkovito mijenja na bolje.
Iz Vaše bogate biografije uočio sam neprekidno takoreći cjeloživotno formalno usavršavanje. Koji su Vaši motivi?
U bajci „Alisa u zemlji čudesa“ koja ima i svoju filmsku inačicu je scena u kojoj Alisa razgovara s čudovišnim Zecom. Dok oni razgovaraju Zec cijelo vrijeme trči. Alisa ga pita „zašto ne staneš“, a Zec odgovara „ako stanem sigurno ću nazadovati jer se sve oko mene mijenja“. Isto je u područjima svih ljudskih djelatnosti. Kontinuirano se treba obrazovati, a naročito je to važno u području kojim se ja bavim već više od pola stoljeća. Stvari se tu tako brzo mijenjaju i dolazi se do novih otkrića gotovo svakodnevno da bi svako zaostajanje u stjecanju novih znanja i vještina rezultiralo profesionalnim mrtvilom. U vrijeme kada sam ja stjecao prva znanja iz računalne obrade podataka, nas je pedesetak programera iz pet gospodarskih i upravnih sredina radilo na računalu koje je imalo samo 64 tisuće bajtova, memorijskim prostorima na diskovima kapaciteta 7 miliona bajtova, a cijena mu je bila preko milijun dolara, dok danas prosječan telefon u ruci svakog od nas već ima i centralnu jedinicu s više od 2 milijuna bajtova, s memorijskim prostorom od više giga bajtova i možete ga pod posebnim uvjetima dobiti samo za 1 kunu. To su relacije koje jasno upućuju na potrebu i značaj cjeloživotnog obrazovanja. Posao kojim se ja bavim je izrazito interesantan i tijekom godina je postao ne samo moja obveza nego hobi. Vjerujem da je isti slučaj i kod drugih koji imaju iste poglede na ovu problematiku.
Suradnik ste na međunarodnim znanstvenim projektima, napisali ste brojne stručne radove, predavač ste na više sveučilišta. Kako sve stignete? Postoji li „tajna“ u organizaciji dana ili je riječ o nečem drugom?
Na ovakvu vrstu pitanja teško je dati koncizan odgovor. Mudri su ljudi govorili: u zdravom tijelu zdrav duh. Sada sam u mirovini, ali u svojim aktivnim danima stvarno sam stigao održati predavanja na svom matičnom fakultetu, odvesti se do Zagreba i tamo, na danas jednom od vodećih privatnih visokih učilišta, održati predavanja iz sigurnosti i svrsi ePoslovanja. Biti u Rijeci, predavati na specijalističkim studijima prije i poslije podne te iduće jutro voziti do Pule i tamo prije podne predavati osnove baza podataka i nakon toga voziti do Osijeka kako bi prisustvovao probi jednog vokalno instrumentalnog sastava i imao nešto od porodičnog života. Kada se danas osvrnem na to razdoblje svog angažmana na području tržišta rada u području obrazovanja i znanosti, svjestan sam da se trebalo raditi tako, ako ne i više, jer nije bilo dovoljno školovanih i potvrđenih stručnjaka za obrazovanje novih generacija iz područja ICT. Uspjelo mi je u nekim centrima (Rijeka, Pula, Zagreb, Mostar i Slavonski Brod) pomoći u razvoju danas vrsnih i cijenjenih informatičara. Žao mi je što nisam stigao napisati više knjiga! To što govorite o tajni umijeća osobne organizacije radnog dana saznao sam od jednog inozemnog predavača ICT gospodina Jima Alexandra s Novog Zelanda. On nam je govorio: gospodo dan ima 24 sata i jednu dugu noć. Ima sam sreću što sam shvatio i zapamtio tu poruku. I danas se svakodnevno dižem u rano jutro te najmanje pola sata posvetim osobnom stjecanju znanja (i ako mi je teško zaboraviti ono što sam nekada dobro znao a sada je rudiment ne tako davne prošlosti). Za to postoji Internet i alati za njegovu „konzumaciju“. Na onaj dio pitanja „kako se to stigne“ mogu bez grižnje savjesti odgovoriti da mi je prenošenje stečenog znanja bila i dužnost, jer mi je uvijek bila odvratna spoznaja da su naši studenti dovedeni u situaciju da im, na primjer, predmet Projektiranje informacijskih sustava predaje osoba koja nikad nije projektirala ni jedan sustav, pogotovo ne informacijski, a zasigurno i ne zna koliko su ti sustavi organizacijski i tehnologijski zahtjevni i uz to nikada nije napisala ni jedan računalni program. Naravno to su jasni znaci sumraka znanosti i obrazovanja. Rezultat toga je obrazovanje informatičkih „bogalja“ i sveopće čuđenje kako nemamo dovoljan broj školovanih pojedinaca za informatičko tržište rada. Pametno ima odgovore i na takva pitanja i rješavanje takvih situacija.
Što vas je motiviralo da se na ovim izborima uključite na listu stranke Pametno u četvrtoj izbornoj jedinici? Jeste li jedan od osnivača stranke ili su vas naknadno privukli slogani poput: Novi ljudi za novu politiku, znanost i obrazovanje kao temelj društva, politika zasnovana na dokazima. Ljudi su naša snaga. Pridruži se i zajedno s nama graditi novu Hrvatsku? Što vi osobno osim uglednog imena nudite stranci, a pogotovo u izbornoj kampanji? Na koji način sudjelujete u kampanji?
Na ovo je pitanje najlakše odgovoriti: pročitao sam programsku platformu, prepoznao ciljeve i viziju razvitka Hrvatske koju ta platforma nudi, uočio racionalnost metoda da se u sadašnjem rasporedu političkih opredjeljenja što prije realiziraju planovi i postao svjestan da samo nositelji i promicatelji tih i takvih ideja to mogu učinkovito realizirati. U Stranci Pametno su pojedinci koji svojim integritetom, znanjem, vještinama i poštenjem mogu u suradnji sa svima ostalima zaokrenuti loše trendove u gotovo svim područjima djelovanja. Slogan ZAOKRENIMO HRVATSKU ima upravo to za osnovni cilj – promjenu političke kulture. Stranka je potpuno okrenuta budućnosti. Oslanja se na pojedince koji su stručni, znaju, mogu i hoće te posjeduju zavidnu radnu i ljudsku etiku. Moja osobna poruka potencijalnim glasačima za listu 6.u IV izbornoj jedinici kao kandidat na začelju te liste na rednom broju 14. je „uz Pametno zbogom Tugo“.
Na koji način su ostvarivi slogani stranke Pametno? Što je potrebno za pomak? Možete li izdvojiti ono najvažnije iz Izbornog programa stranke?
Naravno Nomen est omen, ali ne na način nekog nepriznatog i nepotrebnog elitizma. Osnovne vrijednosti za koje se zalažemo su izgradnja građanskog društva, u kojem je obrazovanje jedna od temeljnih odrednica, želimo doprinijeti izgradnji društva socijalne osjetljivosti i uključivosti, zalažemo se za funkcioniranje pravne države i s jasnom usmjerenosti ka budućnosti. Pametno je liberalna stranka lijevog centra, ideologije nam nisu u prvom planu, koja se bori za poštovanje osobnih sloboda, ljudskih prava i slobode izbora uz naglašeno poticanje gospodarskog razvitka, poglavito poduzetništva i mjerljivo olakšavanje poslovanja u Hrvatskoj. Stranka Pametno u cijelosti i svi njezini članovi svjesni su odgovornosti koje zalaganje za realizaciju takvog programa sa sobom nosi. Spremni su uložiti sve svoje vrijeme, znanje, vještine, iskustvo i energiju za provođenje deklariranih programskih opredjeljenja. Ono što je posebno važno ponovno istaći i naglasiti je svjesnost da se neophodnom a učinkovitom reformom obrazovanja mogu stvarati pretpostavke za izlazak društva iz krize i zaokret ka željenim vrijednostima.
Pametno je umjerena stranka zdravog razuma, stranka za promociju znanja, rada i odgovornosti, za pametna rješenja okrenuta budućnosti. Prolazi li to danas i ovdje? U zemlji strasti i okrenutosti neraščišćenoj prošlosti?
Nismo naivni ni idealisti da ne prepoznajemo uvjete u kojima se može politički djelovati. Stara je poslovica „ako pametni popuštaju budale vladaju“. Svijest o infiltraciji naslijeđenih odnosa iz prošlosti neće nas spriječiti da se zalažemo za istinske nacionalne i državne interese. Mi ih prepoznajemo i za njih ćemo se uvijek zalagati. Još je Machiavelli u Italiji prije gotovo 400.godina izjavio: Ako nastojiš promijeniti odnose u društvu protiv tebe će sigurno biti svi oni koji se dobro snalaze u postojećim uvjetima rada i života ali i svi oni koji smatraju da se u promijenjenim okolnostima neće dobro snaći. Znači čekaju nas ne mali napori ali na sve smo to spremni. Vidite to je pozornica na kojoj će se odigravati predstava u kojoj je nakon 11. rujna sve stanovništvo Hrvatske na sceni, a predstava može biti uspješna i imati sretan završetak samo ako se dobro postavi mizanscena, ako se koristi pravi predložak scenarija i ako je režiser dorastao mjestu i vremenu osmišljavanja scenskih događanja. Neka mi ovakva usporedba bude dozvoljena ali ne na način tumačenja prispodoba iz Isusovog života nego kao zrcalna slika naše sadašnjosti i budućnosti.
Koja je vaša procjena o tome kako ćete proći na izborima odnosno kako će Sabor biti stranački isparceliziran?
Teško je i nezahvalno prognozirati, poglavito u zatečenom rasporedu političkih snaga, odnosa i percepcija na ovom prostoru. Duboko vjerujem u racionalnost našeg stanovništva. Očekujem da će do većine glasača doprijeti naše poruke, evidentni glas razuma i da će se to odraziti na broj naših zastupnika u Saboru. Ne samo predstavnika Stranke Pametno nego i afirmiranih pojedinaca iz ostalih razumnih političkih opcija. Usrdno se nadam da će globalni i europski gospodarski model razvoja visokih tehnologija zasnovan na pametnim specijalizacijama koje imaju posebno mjesto i visoki prioritet u programu Stranke Pametno doprijeti do „naših“ glasaća, a poučen i brifiran u dosadašnjim kontaktima s tom novom osviještenom skupinom koja je sve brojnija i glasnija u zahtijevanju promjena prema boljem nadam se i „nemogućem“!
Osim što ste na poslu maksimalno angažirani, svoje slobodno vrijeme provodite „radno“, svirajući u osječkom rock bandu Lavine. Tko je sve u ekipi? Gdje svirate? Kako se pripremate? Repertoar?
S ovim me pitanjem niste zatekli nespremnog, nego iznenađenog. Iznenađenje je posljedica saznanja da se za Super grupu Vokalno instrumentalni sastav „LAVINE“ zna i izvan prostora na kojem ona uspješno nastupa u raznim instrumentalnim i vokalnim rasporedima. VIS Lavine osnovane su u Osijeku prije 55. godina. Kroz taj su sastav tijekom godina prošli mnogi poznati i nepoznati muzičari i pjevači. Današnja zbirna starost svih članova benda je gotovo 600. godina. To je rijetkost i u svjetskim razmjerima. Grupa svira pretežno Rock repertoar iz razdoblja 60tih, 70desetih i 80desetih godina prošlog stoljeća. Ima svoju vjernu višegodišnju, ali mlađu publiku, koja je redovito na njihovim javnim koncertima. Sviramo često, ali uvijek u dobrotvorne svrhe. U sastavu su trenutno tri sveučilišna profesora: prof. dr. sc. Željko Turkalj rektor Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, prof, dr. sc. Miroslav Bešlin Bekavac vrhunski abdominalni kirurg, arhitekt Srećko Lovrinčević bivši župan Osječko baranjske županije, ekonomista Zvonko Pavelić vrlo aktivan u osmišljavanju programa za umirovljenike, na saksafonu je gospodin Zlatko Barač, a vrsni i kod publike popularni pjevači su gospoda Marinko Pešić i Vladimir Kmoniček, ponekad je na klavijaturama gospodin Josip Dedić i ja koji trenutno sviram udaraljke, a u prijašnjim sam sastavima bio na bubnjevima. Nama koji smo trenutno u sastavu Lavine sviranje i druženje predstavlja nenadomjestiv užitak. To je najbolji način za provođenje ono malo slobodnog vremena što još svaki od nas ima. Probe benda su redovito nedjeljom prije podne i to je termin kojega se niko od nas ni pod kojim uvjetom ne odriče.
Ninoslav Novak uvodno ističe: Život s vremenom sve ljude izjednači. Tijekom raznih razdoblja života po definiciji, proživljavamo različite faze osobnog sazrijevanja i prema vlastitim mogućnostima i danim ograničenjima izgrađujemo sebe i koliko možemo doprinosimo boljitku zajednice u kojoj se to dešava.
U objavi zbirnih lista na izborima 11. rujna nalazim se na 14. mjestu liste broj 6. Stranke Pametno u Izbornoj jedinici IV.
Odrastao u poslije ratnim okolnostima nakon II Svjetskog rata. Vrlo rano smo majka, moja sestra, brat i ja ostali bez oca – hranitelja. Uvjeti nestašice u kojima sam odrastao i saznanje da se može i mora bolje živjeti ostavili su trag u svim mojim narednim faza sazrijevanja. Uvidio sam da se samo naporima usmjerenim na poboljšavanje onoga što imamo između čeonih kostiju može osigurati i ostvariti napredak. Zato sam nakon završene gimnazije nastojao što prije doći do znanja i formalnih potvrda toga znanja, te vještina koje mi mogu omogućiti rast i napredak u narednim razdobljima. Jedno sam vrijeme čak istovremeno studirao na dva fakulteta, šumarstvo i agronomiju, kako bi ta i takva nastojanja učinio što realnijim. Uz velike napore moje obitelji gotovo cijelim tijekom redovitog studija izdržavao sam se i osobnim radom. U tom razdoblju imao sam prilike upoznati razne ljude u mnogim situacijama i u onim okolnostima koordinirati i upravljati njihovim radom jer sam vrlo rano bio izabran za voditelja terenskih istraživačkih timova.
Puno smo radili na kartiranju šumske vegetacije Republike Hrvatske pa mogu reći da sam veliki dio naše zemlje prošao pješke te tako upoznavao svoju domovinu, istraživački rad na terenu i u uredu.
Nekako u vrijeme diplomiranja imao sam priliku prvi puta susresti se s novom djelatnošću, tada se to zvalo automatska obrada podataka. U ondašnjem komunističkom uređenju i pored fakultetske diplome, i preporuka iz stručnih krugova nisam mogao naći zaposlenje u struci te sam počeo redovito studirati ekonomiju i istraživati mogućnosti rada s računalima. Na jednom ciljanom psihološkom testu imao sam najbolje rezultate i to mi je omogućilo trajno zaposlenje i školovanje u obrazovnom centru IBMa. Znanja i vještine koje sam stekao tijekom tog školovanja u velike je odredilo moj daljnji profesionalni razvoj.
Cijelo radno i profesionalno razdoblje bio sam i ostao vezan za područje računalne obrade podataka, danas se to zove informatički podržana proizvodnja, usluge i uprava. Školovao sam se u zemlji i inozemstvu kod IBM, Digital Equipment Corporation, Microsofta, Sybase i IronSpeeda. Poznajem razne operativne sustave, razne programske jezike i alate i više baza podataka. Projektirao sam, programirao i implementirao veliki broj značajnih i visoko ocjenjivanih informacijskih sustava. Vodio sam i upravljao informacijskim centrima u lokalnoj i državnoj upravi, gospodarstvu, visokoj naobrazbi i neprofitnoj organizaciji. Aplikativni programski proizvodi koje sam izgradio koriste se u sustavu zdravstva, školstva, zaštite okoliša, lokalne uprave, socijalnim udrugama i gospodarstvu.
Znanstvenim sam se radom počeo baviti ne zato što sam morao ili htio doktorirati, nego zato što sam to putem dotadašnjih rezultata mogao. To je velika razlika u odnosu na sadašnje uvjete stjecanja te najviše znanstvene razine. Napisao sam i prezentirao veći broj znanstvenih i stručnih radova. Autor sam i pet objavljenih knjiga.
Obrazovnim radom iz područja računarstva počeo sam se baviti još 1971. godine. Na raznim visoko školskim ustanovama u zemlji i van nje redovito sam predavao od 1987. do umirovljenja 2012. godine. Nakon toga još sam dvije godine predavao na specijalističkim i doktorskim studijima u Osijeku, Zagrebu i Mostaru. Predavao sam veliki broj informatičkih predmeta: Programiranje i programski jezici, baze podataka, projektiranje informacijskih sustava, upravljanje znanjem, informatički management i još neki su dio mojih nastavnih aktivnosti. Među prvima sam u Hrvatskoj s prof. Panijanom počeo predavati ePoslovanje, a vjerojatno sam prvi koji je počeo predavati eBankarstvo. Jedan od značajnijih realiziranih informatičkih projekata je priprema i tisak digitalnog dnevnog lista kao prvi takav poduhvat u ovom dijelu svijeta.
Izravno poznavanje značenja i mogućnosti informatičko komunikacijske tehnologije na razvitak ljudskog društva jedan je od razloga uključivanja i stupanja na hrvatsku političku scenu. Nezadovoljstva za stanje u društvu kroz proteklih četvrt stoljeća ima na pretek. Mijenjanje tog lošeg je cilj i svrha mog političkog angažmana kroz djelovanje u Stranci Pametno.
I za kraj u ovom ozračju – sretno sam oženjen i otac sam dvoje odrasle djece.
Obojica smo, u mandatu Zorana Milanovića, bili vanjski članovi saborskog Odbora za informiranje, informatizaciju i medije, gdje smo se i upoznali. U radu Odbora redovito i aktivno ste sudjelovali. Iz današnje perspektive smatrate li da se raspravama i argumentima može doprinijeti promjeni zakonske regulative? Ili, barem neformalno utjecati na ostale, naročito redovne, članove Odbora? Inače, kako ste doživjeli Sabor?
Drago mi je što smo obojica imali priliku sudjelovati u radu saborskog Odbora za IIiM, i radu tog Odbora dati osobni doprinos i uz to se iz „prve linije“ zalagati i boriti za bolji zakonodavni ustroj zemlje u području primjene informatičko komunikacijske tehnologije, informiranja i medija, poglavito elektroničkih.
To je zasigurno korisno radno i životno iskustvo. Izbor u rad saborskog Odbora u vidu vanjskog člana podrazumijeva i posebna znanja, vještine i opredjeljenja koja su kod nas dvojice, ali i kod drugih vanjskih članova prepoznata, jer je više nego očito da smo svojim radom, diskusijama, primjedbama, inicijativama i prijedlozima osigurali barem male pomake u pravcu poboljšavanja zakonskih prijedloga iz područja rada Odbora. Na pitanje o učinkovitosti učešća struke u argumentiranim raspravama na Odboru, jer po definiciji vanjski članovi Odbora i predstavljaju struku u toj domeni, ne mogu odgovoriti afirmativno. Svjedokom ste višekratnog neuspješnog pokušaja organiziranja proširene tematske sjednice Odbora o mogućnostima konzumiranja nastavnih materijala u vidu elektroničkih udžbenika i izravnom doprinosu našem obrazovnom sustavu na temeljima spoznaje da je u digitalnom društvu i digitalnom okruženju sve digitalno, pa su napori za stavljanje udžbenika na Internet („u oblak“) ne nadomjestiv napor prema knjizi u funkciji obrazovanja kao javnom dobru.
Poznati su vam i slučajevi kako su zakonski prijedlozi uvrštavani u dnevni red sjednica Odbora bez dostatne sadržajne, nomotehničke i definicijske usklađenosti sa strukom, potrebama donošenja i okruženjem.
Stekao sam dojam da ste ispred „svog vremena“ odnosno da su Vaša shvaćanja i definicije kategorija informatizacije naprednija od službeno usvojenih. Može li se struka nametnuti trenutnim interesima politike?
To je imperativ trenutka. Svjedoci smo da se je stjecajem okolnosti, političkom trgovinom i drugim nemoralnim radnjama (neuspjelim falsificiranjima diploma kad u digitalnom društvu pojedinci nisu u stanju ni prepisati neki rad) u našem društvu stvarala klima podobnosti a ne stručnosti. Neprepoznavanje razvojnog trenda društvenog i gospodarskog razvitka podržanog informacijsko komunikacijskom tehnologijom među dosadašnjim političkim elitama (koje to po svom znanju, i zalaganju zasigurno nisu bile) i zakašnjelim sustavnim odgovorima na izazove iz okoline dovedeni smo u stanje nedovoljne informatičke pismenosti stanovništva.
Pri tom ne mislim na korištenje društvenih mreža u Republici Hrvatskoj jer je to rezultat osobnih napora pojedinaca nego na neadekvatan obrazovni sustav koji je potpuno zanemario stjecanje informatičkih znanja i vještina u obrazovnom ciklusu.
Činjenica je da se danas to stanje popravlja ali treba reći da Internet u RH egzistira još od početka domovinskog rata i da je još 1993. godine infrastrukturna podrška za korištenje Interneta u Hrvatskoj bila na razini jedne Finske.
Zašto to govorim, samo da podsjetim kako smo mi tad bili u ratu a Finska već dugo u miru jer je prošlo puno vremena od njenog konflikta s Rusijom. Koje su to poruke za sve nas. Imamo stručnjake, prepoznajemo trendove, nekad nam uspijeva držati korak s razvijenijima od nas ali sve to nije praćeno političkom mudrošću. Pitate o trenutnim interesima politike – pa to su generani interesi cjelokupnog društva. Globalizacija nas je dovela u stanje sveopće komunikacijske povezanosti a upotreba računalne tehnologije za „sedam milja“ unaprijedilo proizvodne snage i odnose. Naravno i trenutna generalno prisutna nezaposlenost je jednim djelom posljedica tih kretanja ali je činjenica da je puno manja i s manjim utjecajem u zemljama koje sve svoje razvojne planove temelje na novim tehnologijama. Proizvodnja, usluge i promet već su više od 80% poduprte informatičko komunikacijskom tehnologijom. Američka gospodarska komora već dulje vrijeme javno objavljuje podatke o očekivanjima da će osoba koja se sad školuje (mlađa od 20. godina) imati 10 do 14 zaposlenja do svoje 38. godine. Što to znači i globalnim okvirima? Kada je i jedan hrvatski političar ili upravna struktura o tome racionalno raspravljala? Ja nemam te informacije, ali znam da je bivši ministar Vrdoljak u javnost izišao s prijedlogom strateškog razvitka gospodarskog sektora u kojem se gotovo nije ni spomenula IKT. Sramotno i žalosno. No treba reći i to da u onom famoznom „Planu 21“ informatika nije ni jednom spomenuta u pravom kontekstu nego se sporadično susreću slogovi koji upućuju na informiranje. Radi svega toga smo danas tu gdje ne želimo biti. Stranka Pametno to prepoznaje i čini sve na svim područjima da se to neželjeno stanje brzo i učinkovito mijenja na bolje.
Iz Vaše bogate biografije uočio sam neprekidno takoreći cjeloživotno formalno usavršavanje. Koji su Vaši motivi?
U bajci „Alisa u zemlji čudesa“ koja ima i svoju filmsku inačicu je scena u kojoj Alisa razgovara s čudovišnim Zecom. Dok oni razgovaraju Zec cijelo vrijeme trči. Alisa ga pita „zašto ne staneš“, a Zec odgovara „ako stanem sigurno ću nazadovati jer se sve oko mene mijenja“. Isto je u područjima svih ljudskih djelatnosti. Kontinuirano se treba obrazovati, a naročito je to važno u području kojim se ja bavim već više od pola stoljeća. Stvari se tu tako brzo mijenjaju i dolazi se do novih otkrića gotovo svakodnevno da bi svako zaostajanje u stjecanju novih znanja i vještina rezultiralo profesionalnim mrtvilom. U vrijeme kada sam ja stjecao prva znanja iz računalne obrade podataka, nas je pedesetak programera iz pet gospodarskih i upravnih sredina radilo na računalu koje je imalo samo 64 tisuće bajtova, memorijskim prostorima na diskovima kapaciteta 7 miliona bajtova, a cijena mu je bila preko milijun dolara, dok danas prosječan telefon u ruci svakog od nas već ima i centralnu jedinicu s više od 2 milijuna bajtova, s memorijskim prostorom od više giga bajtova i možete ga pod posebnim uvjetima dobiti samo za 1 kunu. To su relacije koje jasno upućuju na potrebu i značaj cjeloživotnog obrazovanja. Posao kojim se ja bavim je izrazito interesantan i tijekom godina je postao ne samo moja obveza nego hobi. Vjerujem da je isti slučaj i kod drugih koji imaju iste poglede na ovu problematiku.
Suradnik ste na međunarodnim znanstvenim projektima, napisali ste brojne stručne radove, predavač ste na više sveučilišta. Kako sve stignete? Postoji li „tajna“ u organizaciji dana ili je riječ o nečem drugom?
Na ovakvu vrstu pitanja teško je dati koncizan odgovor. Mudri su ljudi govorili: u zdravom tijelu zdrav duh. Sada sam u mirovini, ali u svojim aktivnim danima stvarno sam stigao održati predavanja na svom matičnom fakultetu, odvesti se do Zagreba i tamo, na danas jednom od vodećih privatnih visokih učilišta, održati predavanja iz sigurnosti i svrsi ePoslovanja. Biti u Rijeci, predavati na specijalističkim studijima prije i poslije podne te iduće jutro voziti do Pule i tamo prije podne predavati osnove baza podataka i nakon toga voziti do Osijeka kako bi prisustvovao probi jednog vokalno instrumentalnog sastava i imao nešto od porodičnog života. Kada se danas osvrnem na to razdoblje svog angažmana na području tržišta rada u području obrazovanja i znanosti, svjestan sam da se trebalo raditi tako, ako ne i više, jer nije bilo dovoljno školovanih i potvrđenih stručnjaka za obrazovanje novih generacija iz područja ICT. Uspjelo mi je u nekim centrima (Rijeka, Pula, Zagreb, Mostar i Slavonski Brod) pomoći u razvoju danas vrsnih i cijenjenih informatičara. Žao mi je što nisam stigao napisati više knjiga! To što govorite o tajni umijeća osobne organizacije radnog dana saznao sam od jednog inozemnog predavača ICT gospodina Jima Alexandra s Novog Zelanda. On nam je govorio: gospodo dan ima 24 sata i jednu dugu noć. Ima sam sreću što sam shvatio i zapamtio tu poruku. I danas se svakodnevno dižem u rano jutro te najmanje pola sata posvetim osobnom stjecanju znanja (i ako mi je teško zaboraviti ono što sam nekada dobro znao a sada je rudiment ne tako davne prošlosti). Za to postoji Internet i alati za njegovu „konzumaciju“. Na onaj dio pitanja „kako se to stigne“ mogu bez grižnje savjesti odgovoriti da mi je prenošenje stečenog znanja bila i dužnost, jer mi je uvijek bila odvratna spoznaja da su naši studenti dovedeni u situaciju da im, na primjer, predmet Projektiranje informacijskih sustava predaje osoba koja nikad nije projektirala ni jedan sustav, pogotovo ne informacijski, a zasigurno i ne zna koliko su ti sustavi organizacijski i tehnologijski zahtjevni i uz to nikada nije napisala ni jedan računalni program. Naravno to su jasni znaci sumraka znanosti i obrazovanja. Rezultat toga je obrazovanje informatičkih „bogalja“ i sveopće čuđenje kako nemamo dovoljan broj školovanih pojedinaca za informatičko tržište rada. Pametno ima odgovore i na takva pitanja i rješavanje takvih situacija.
Što vas je motiviralo da se na ovim izborima uključite na listu stranke Pametno u četvrtoj izbornoj jedinici? Jeste li jedan od osnivača stranke ili su vas naknadno privukli slogani poput: Novi ljudi za novu politiku, znanost i obrazovanje kao temelj društva, politika zasnovana na dokazima. Ljudi su naša snaga. Pridruži se i zajedno s nama graditi novu Hrvatsku? Što vi osobno osim uglednog imena nudite stranci, a pogotovo u izbornoj kampanji? Na koji način sudjelujete u kampanji?
Na ovo je pitanje najlakše odgovoriti: pročitao sam programsku platformu, prepoznao ciljeve i viziju razvitka Hrvatske koju ta platforma nudi, uočio racionalnost metoda da se u sadašnjem rasporedu političkih opredjeljenja što prije realiziraju planovi i postao svjestan da samo nositelji i promicatelji tih i takvih ideja to mogu učinkovito realizirati. U Stranci Pametno su pojedinci koji svojim integritetom, znanjem, vještinama i poštenjem mogu u suradnji sa svima ostalima zaokrenuti loše trendove u gotovo svim područjima djelovanja. Slogan ZAOKRENIMO HRVATSKU ima upravo to za osnovni cilj – promjenu političke kulture. Stranka je potpuno okrenuta budućnosti. Oslanja se na pojedince koji su stručni, znaju, mogu i hoće te posjeduju zavidnu radnu i ljudsku etiku. Moja osobna poruka potencijalnim glasačima za listu 6.u IV izbornoj jedinici kao kandidat na začelju te liste na rednom broju 14. je „uz Pametno zbogom Tugo“.
Na koji način su ostvarivi slogani stranke Pametno? Što je potrebno za pomak? Možete li izdvojiti ono najvažnije iz Izbornog programa stranke?
Naravno Nomen est omen, ali ne na način nekog nepriznatog i nepotrebnog elitizma. Osnovne vrijednosti za koje se zalažemo su izgradnja građanskog društva, u kojem je obrazovanje jedna od temeljnih odrednica, želimo doprinijeti izgradnji društva socijalne osjetljivosti i uključivosti, zalažemo se za funkcioniranje pravne države i s jasnom usmjerenosti ka budućnosti. Pametno je liberalna stranka lijevog centra, ideologije nam nisu u prvom planu, koja se bori za poštovanje osobnih sloboda, ljudskih prava i slobode izbora uz naglašeno poticanje gospodarskog razvitka, poglavito poduzetništva i mjerljivo olakšavanje poslovanja u Hrvatskoj. Stranka Pametno u cijelosti i svi njezini članovi svjesni su odgovornosti koje zalaganje za realizaciju takvog programa sa sobom nosi. Spremni su uložiti sve svoje vrijeme, znanje, vještine, iskustvo i energiju za provođenje deklariranih programskih opredjeljenja. Ono što je posebno važno ponovno istaći i naglasiti je svjesnost da se neophodnom a učinkovitom reformom obrazovanja mogu stvarati pretpostavke za izlazak društva iz krize i zaokret ka željenim vrijednostima.
Pametno je umjerena stranka zdravog razuma, stranka za promociju znanja, rada i odgovornosti, za pametna rješenja okrenuta budućnosti. Prolazi li to danas i ovdje? U zemlji strasti i okrenutosti neraščišćenoj prošlosti?
Nismo naivni ni idealisti da ne prepoznajemo uvjete u kojima se može politički djelovati. Stara je poslovica „ako pametni popuštaju budale vladaju“. Svijest o infiltraciji naslijeđenih odnosa iz prošlosti neće nas spriječiti da se zalažemo za istinske nacionalne i državne interese. Mi ih prepoznajemo i za njih ćemo se uvijek zalagati. Još je Machiavelli u Italiji prije gotovo 400.godina izjavio: Ako nastojiš promijeniti odnose u društvu protiv tebe će sigurno biti svi oni koji se dobro snalaze u postojećim uvjetima rada i života ali i svi oni koji smatraju da se u promijenjenim okolnostima neće dobro snaći. Znači čekaju nas ne mali napori ali na sve smo to spremni. Vidite to je pozornica na kojoj će se odigravati predstava u kojoj je nakon 11. rujna sve stanovništvo Hrvatske na sceni, a predstava može biti uspješna i imati sretan završetak samo ako se dobro postavi mizanscena, ako se koristi pravi predložak scenarija i ako je režiser dorastao mjestu i vremenu osmišljavanja scenskih događanja. Neka mi ovakva usporedba bude dozvoljena ali ne na način tumačenja prispodoba iz Isusovog života nego kao zrcalna slika naše sadašnjosti i budućnosti.
Koja je vaša procjena o tome kako ćete proći na izborima odnosno kako će Sabor biti stranački isparceliziran?
Teško je i nezahvalno prognozirati, poglavito u zatečenom rasporedu političkih snaga, odnosa i percepcija na ovom prostoru. Duboko vjerujem u racionalnost našeg stanovništva. Očekujem da će do većine glasača doprijeti naše poruke, evidentni glas razuma i da će se to odraziti na broj naših zastupnika u Saboru. Ne samo predstavnika Stranke Pametno nego i afirmiranih pojedinaca iz ostalih razumnih političkih opcija. Usrdno se nadam da će globalni i europski gospodarski model razvoja visokih tehnologija zasnovan na pametnim specijalizacijama koje imaju posebno mjesto i visoki prioritet u programu Stranke Pametno doprijeti do „naših“ glasaća, a poučen i brifiran u dosadašnjim kontaktima s tom novom osviještenom skupinom koja je sve brojnija i glasnija u zahtijevanju promjena prema boljem nadam se i „nemogućem“!
Osim što ste na poslu maksimalno angažirani, svoje slobodno vrijeme provodite „radno“, svirajući u osječkom rock bandu Lavine. Tko je sve u ekipi? Gdje svirate? Kako se pripremate? Repertoar?
S ovim me pitanjem niste zatekli nespremnog, nego iznenađenog. Iznenađenje je posljedica saznanja da se za Super grupu Vokalno instrumentalni sastav „LAVINE“ zna i izvan prostora na kojem ona uspješno nastupa u raznim instrumentalnim i vokalnim rasporedima. VIS Lavine osnovane su u Osijeku prije 55. godina. Kroz taj su sastav tijekom godina prošli mnogi poznati i nepoznati muzičari i pjevači. Današnja zbirna starost svih članova benda je gotovo 600. godina. To je rijetkost i u svjetskim razmjerima. Grupa svira pretežno Rock repertoar iz razdoblja 60tih, 70desetih i 80desetih godina prošlog stoljeća. Ima svoju vjernu višegodišnju, ali mlađu publiku, koja je redovito na njihovim javnim koncertima. Sviramo često, ali uvijek u dobrotvorne svrhe. U sastavu su trenutno tri sveučilišna profesora: prof. dr. sc. Željko Turkalj rektor Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, prof, dr. sc. Miroslav Bešlin Bekavac vrhunski abdominalni kirurg, arhitekt Srećko Lovrinčević bivši župan Osječko baranjske županije, ekonomista Zvonko Pavelić vrlo aktivan u osmišljavanju programa za umirovljenike, na saksafonu je gospodin Zlatko Barač, a vrsni i kod publike popularni pjevači su gospoda Marinko Pešić i Vladimir Kmoniček, ponekad je na klavijaturama gospodin Josip Dedić i ja koji trenutno sviram udaraljke, a u prijašnjim sam sastavima bio na bubnjevima. Nama koji smo trenutno u sastavu Lavine sviranje i druženje predstavlja nenadomjestiv užitak. To je najbolji način za provođenje ono malo slobodnog vremena što još svaki od nas ima. Probe benda su redovito nedjeljom prije podne i to je termin kojega se niko od nas ni pod kojim uvjetom ne odriče.
