Koliko u vremenu i prostoru korona-izolacije ima mjesta za pozitivnu romantiku – provođenje u praksi zanesenjaštva s umanjenim smislom za zbilju i realnost, za sanjarenje, snatrenje? Više ili manje? Koliko bolest koja savija postojeće, deformirajući vrijednosti koje oblikuju odnos prema stvarnosti, koliko nelagoda i strah koji su se nastanili u životima ljudi, oslabljuju avanturistički duh, herojske i ljubavne misli i osjećaje? Koliko su suvremeni zatvorenici manje nepraktični, smiješni, čudni? Koliko su više realni, a manje maštoviti? Ili obratno?
Izolacija i reducirani društveni dodiri nametnuti od stožer-eksperata za borbu protiv pošasti, prisilili su ljude da potraže nova rješanja i načine koji će im omogućiti nastavljanje uspostavljenih relacija sa sličnima i bliskima sebi, s razdvojenim ljubavima, ali i s potencijalnim ljubavnicima. Virtualna stvarnost, nestvaran izmišljen svijet koji se u mnogočemu podudara sa zbiljnošću, supstitucija je stvarne odnose, za društvenost koja je dekretima fizički onemogućena. Virtualna stvarnost izgrađena uz pomoć komjutera, internetskih veza i društvenih mreža održava i razbuktava plamen strasti, oslobađa maštu, onemogućava puzajuću i neželjenu usamljenost da preuzme glavnu riječ u odnosima ljudi koji su spriječeni gledati se u oči i razmjenjivati nježnosti.
Virtualna stvarnost tehnološka je ekstenzija ideje razmjene pisama. Pisati intimno pismo znači predati sebe u slovima, rečenicama, osobi bliskoj, a dalekoj. Pismima se ložila vatra uzbuđenja. Danas su mogućnosti neslućene. U komunikaciji, pogotovo erotskoj, nedostaje još sam olfaktivna komponenta. Zvuk, slika i miris puti... milimetar daleko od nedvojbene tjelesnosti u kojoj se opći. Na neki način nagovještaje o uznemirujućem uvidu u krajnosti zbilje dao je Milko Valent u Nježnoj palisandrovini.
U doba korone i propusnica između administrativnih područja koja su policijski nadzirana, koja razdvajaju i muče, ljubavnici navikli na susrete i redovite seksualne odnose, spriječeni su viđati se. Zato koriste Viber i Facebook za video veze koje im omogućavaju zajedničko masturbiranje, bludne razgovore i orgazmičke trenutke. Jedan cinik komentira da seks na daljinu ima prednost, jer partneri prije "odnosa" ne moraju brinuti o higijeni, a poslije ne puše, ne pričaju o osjećajima, ne zaspu prije nego im se dozvoli. Nezgodno je i to, nastavlja cinik, što i samozadovoljavanje na takav način može završiti s lažima, glumljenim orgazmom, naravno, samo kod žena, jer muškarci mogu biti zamoljeni da pokažu dokazni materijal. Inače, zaključio je cinik, pandemija zaraze zapravo traje non stop, jer audio-video-onanija, pojačana uzdasima i prostotama, dugo, dugo je dio intimnih odnosa, a odvijala se ne samo kod slobodnih parova, nego i u bračnim trokutima i četverokutima, a ponekad je, kao kršenje pravila veze, izazivala transgresiju. I ljubomora je popratna pojava. Mnoge video seanse završavaju sa sumnjičenjima.
Jesam li ti ja jedini s kojim se viđaš na viberu, zna reći poneki ljubomorni masturbator.
Da li samo sa mnom svršavaš kao kit, pitala bi nezajžljiva onanistkina.
Lažeš li kad kažeš da voliš kad spominjemo druge, ne vjeruje virtualna partneica
Nježnost i sveprisutnost? Brutalnost i odabir trenutaka? Hipokrizija i eksplicitnost? Iskrenost i djelomičnost? Moral i barbarstvo. Romantika i banalnost. Kombinacije mogu biti i drukčije. Ništa ne može zaustaviti žudnju i nagovještaje ekstaze. Internet je sredstvo snova. On sam je stan, krevet, prilika.
Prema informacijama korisnika društvenih mreža i realizatora masturbatorskih snova, posebno Brođanki i Brođana, na mrežama masovno se odvijaju ljubavne drame, zakazuju susreti, ostvaruju intrigantne zamisli, pokušavaju sado-mazo pervezije, maštovito i do iznemoglosti masturbira i zajednički masturbira. U neviđenim količinama Je li to pornografija ili novi tip romantike? Naravno da je romantika, pa makar se radilo i o lažnim profilima. Jedino je važno biti ZA avanturu, jer avantura je uvjet za ostvarenje romantike.
