Proteklih godina, od samog početka svog postojanja, portal SBPeriskop je prema vlastitim interesima i kriterijima objavljivao dijelove iznimno važne, ali relativno nepoznate knjige Stribora Uzelca Schwendemanna „Dogodilo se jednom u Bodu...“, knjige kakvu, usput ću naglasiti, nema nijedan grad u Hrvatskoj, a s motivom da vlastitoj publici omogući uvid u neke od ukupno uvrštenih 1 840 događaja i oko 2 000 imena iz prošlosti Broda.

U autorskom objašnjenju za postojanje knjige, naslovljenom „Početnica umijeća nasljeđivanja“, čitamo da je knjiga (tiskana 2008. g) lokalna povijest rata i mira, potresa i požara, poplava i sš, umiranja i rađanja, građenja i rušenja, uspjeha i neuspjeha, dobročiniteljstv i zlotvorstva, mudrosti i ludosti... On je poveći registar znakova života i znakova smrti na mjestu, koje od pamtivijeka služi da bi se, upravo tu, prešla rijeka. Stoga se ono i zove Brod.

Knjigu, koja je izvan uobičajene klase puke zbirke prošle stvarnosti, aktualiziramo zbog jednog znakovitog događaja koji je zabilježen 1. travnja 1932-e godine i koji na neki način razjašnjava današnjicu. Inače, Stribor bilježi da se tijekom stoljeća na taj dan dogodilo sljedeće.

  1. U Brodu j osnovana šegrtska škola.



  1. Gospojinski odbor Crvenog križa, dodijelio je zahvalnicu dobročinitelju kraljevskom kapetanu pješačke pukovnije u Brodu np Savi Lukijanu Mušickom.



  1. Predana je na uporabu novosagrađena Gradska bolnica u Karadžićevoj ulici (danas Štempreva).



  1. U prostoriji na katu gimnazije otvoren je Cercle Française.



  1. otvorena je Hrvatska čitaonica u svratištu Tri gavrana.



  1. izlazi prvi brodski satirično-humoristični list Osa.



  1. Kapetanija pristaništ brodova na Savi premještena je iz Bosanskog u Slavonski Brod.



  1. Brod je teško bombardiralo savezničko zrakoplovstvo.



  1. započeta je gradnja stadiona Klasije.


Što se to dogodilo 1. travnja spomenute 1932. g.? U knjizi je zapisano, citiram: Gradsko poglavarstvo donijelo je odluku o zabrani držanja svinja u središtu grada. Usprkos odluci donijetoj prije 88 godina, svinje se i dalje drže u središtu grada. Svinje se drže i drže se dobro i sve bolje. Svinje, usprkos odluci, nitko do sada nije uspio izmjestiti. Nije parazitski opstanak i dominacija svinja dio teorije urote o tome odakle potiče i kako su neuništivi nepodnošljivi svinjski smrad i proždrljivost, već se radi o povijesnoj nužnosti i slabosti onih koji svinje toleriraju i hrane. Nepridržavanje odluke o zabrani držanja svinja neodoljivo podsjeća na Orwella i njegov izbanalizirani roman „Životinjska farma“. I u Slavonskm Brodu, usporedivom sa životinjskom farmom, caruje svinja Napoleon sa svojim psima čuvarima. Krmak Napoleon je, da ne odem predaleko u komparaciji, u dilu s ljudima. I to je možda razlog zašto su se svinje - Napoleon i njegovi praščići - održali, jer u Brodu se orwellovski ne zna tko je svinja, a tko čovjek, naravno, u središtu grada gdje se vlada... situacijom.

Je li Uzelac, ubacivši odluku iz 1932. g., sasvim ozbiljno sugerirao da se radi o vječnom lokalnom Napoleonu i njegovoj svinjskoj i psećoj sviti, ili je tek riječ o slučajnosti koju je iznudio potpisnik ovih redova, napisavši parabolu idealnu za potrebe novinarskog tumačenja o tome odakle za Brođane iz 2020- e godine dolazi sve nesnosniji, vladajući smrad - znaju samo oni koji to hoće znati.