Objavio je prošle godine i zbirku pjesama pod nazivom Kad nema sunca, šutim.
Razočaran u ljude, ali ne i u Poeziju.
___________________________________________________
INTELIGENCIJU NE BOLI GLAVA
Slistio sam Slavičeka od korica do korica
do dna
i krivudam pijanim mislima
opažam ležeći
prikrada mi se isčeznuće
lebdim ponad kuće
i slušam poj
njih je bezbroj
srpanjski cvrčci
Napojio sam se Slavičeka
Pomislili ste .. a ne !!
varate se
Niti u pomislima
Njegovi su stihovi kao staro vino
obilato je crveno
kockicama i bijelim odlučnostima
domovinske zahvalnosti
Slavno zvuče opojne rime
drugi dan
inteligenciju ne boli glava
Nasmiješenim domoljubljem
moram mu nazdraviti
Ushićeno ga čitam
blagotvoran je moj Slaviček
Pitak
„Sjaj (ne)svakodnevnice“ iz '87.
dirljivo vitak
„vidio sam mu oko usana
hrvatske riječi Stare, izmučene, i ugodne (i po malo patetične)“
Njegov je brat islandske naravi
Tamo gdje braća imaju različita prezimena
Braća su mu književni prvaci svoga vremena
Sve Petar do Petra
njegov Njegoš
Putni pratilac kroz Donji i Gornji svijet
Dante Alighieri
„Sve je to bilo negdje na po' puta
između Svijeta i Alkemije“
pa drska „Elita“ sve nas dovodi do stanja uzrujanosti
„Danas se ne objavljuju memoari pisaca
danas se objavljuju memoari terorista i ubojica
... korumpiranih zvijezda tzv javnog života“
Slavičekovi ljudi
„razgovaraju sa Sudbinom i Smislom
dok kohorte političara poziraju sve više.
Naravno da idemo prema katastrofi“
Lakomo
Moguće
jednog sam ljeta otišao od kuće
od Teorije krvi i tla
Dugo se žvače bez kvasa kruh
žudeći izbavljenje
drugi su se napatili .. i prije mene
da skratim, i nikako da se vratim
tim istim putem tugaljivim
Mnogo je zakučastih činjenica
„Danas se ne objavljuju ... „
razgovori s Sudbinom i Smislom
Pjesnički transkripti čame po ormarima
prekriveni mirisnim dlanovima lavande
- X. 2016. SPTR.,
SLUDIŠTE
to sam ja i nisam to – pogledom iskosa
imam barjak za razmišljanje
lozinku ispovijedi
posvađanu ličnost i sličnost s drugima
sve sam priznao dok se drugi vele umno
dvoume i glume
hlad i dažd
po nekad sunce nasumce
treba znati postojati
upute su nečitke
sluhisti se prorijedili
usmeni se odredili
mnogi bi zapjevali
neuki bi jedrili
odjedrili od ovog kopna
gdje ih grli opna
vjerovanja u samog sebe
iskreno pošumljenom vizijom
brdovitost i ravnica dišu
nadolazećim poplavama lakoće
krepkih tekućica ima
nema bolesnih riječi
iznutra
izvana
zaduženost postojanjem
sve je ranjivost
zuje obični pretvarači duše
u neko bolje sutra
osmatračnica suznih očiju
knjiga i daljina
omotam debelu zmiju oko vrata
moj afrički šal
i našalim se strahom
mjesnih obožavatelja
dovoljno nepoznatih samima sebi
prebjeglih u sažaljenje i nevoljkost
rasplačem ih- siknem zajedničkim jezikom
rastanak
o(p)stanak izlišan
piti s njima pivo i osjećati se sivo
marljivo čekajući Kulin – bana na vidikovcu odakle se rasprostire
na sve četiri strane depresivan hod
žalosnih vrba k nebu
ono što u meni vene
oportunistička je priča
hora je
na put da se krene
tamo je rasprodaja jurilica budućnosti
jakih i poslušnih
dojmljivo opakih
plaćanja i potraživanja
zaduženih disanja
brutalnih obrata sebe
Sve su to bolesne grimase
na koži planete elementarne nepogode
požari poplave klizišta
promašaji sadašnjosti i ... ništa
Simbolička bunjišta
Deseteračka posjećenost nacionalnih kazališta
- VIII. 2017., SPTR.,
SEVDAHU PSIHIJATRSKIM OZDRAVLJENJEM ZAPRIJETIO
i što sad
u dubini dana i noći
s tvojim tamnim likom
na bijeloj podlozi
sumnjičavom ženom
koja mi provjerava dah iz usta
dišem li
iz hobija ili je to samo
onomatopeja mojih pluća
osluškuje moja sačuvana čeznuća
dokle sam njen pozan i srozan
u kojem džepu držim ključeve ravnodušnosti
a gdje bijele košulje na kojima je ruž za usne
mlađahan i crven dokaz da sam imao
bliskih dodira
prakticirao redovito i besplatno ljubavni socijalizam
dopisnu ideologiju s malim bogom oko vrlo opipljivih
strasti i darežljivih stvarnosti
a imam umjetničku žgaravicu od zagorjelih predvečerja
kad se suncu nije htjelo a mene je to u duši mišićavoj
zaboljelo
pa se pitam onako dokono i sjedeći sam
u opustjelom dopisništvu Stvoritelja
načet prazninom i istinom nadnaravne olovke
koja sasvim gubi svoju upotrebnu svrhu
čemu i kome moj učitelju krasopisa
da se riječima obratim
ljetnim rodama koje sviju gnijezdo na dimnjacima
kuća u mojoj domaji
čuvaju samo rode domove prazne
naplaćuju se za grešno parkiranje božje kazne
lete priče isprazne
velike ljubavi
u sebi sadrže neiskren dojam
da je to sve zbog toga
i nije kraj svijeta ako nema boga
preselio se u pobožnije krajeve
a onda će se jednog lijepog dana vratiti
u svoje dopisništvo s novom vještinom
nadnaravne olovke koja ima srce
i grafitu će pasti kamen na moje tjeme
a mene baš fino taj udarac u glavu neće zaboljeti
preko puta Bosne dobit ću novi naputak
kako ću se ponovo roditi zeru uzaludnu
kako ću nanovo živjeti zeru uzaludnu
Stvoritelj će me imati na umu zeru uzaludnu
jebeš mi sve u ovom idućem životu
bolje je nego inače
knjiga po glavobolji
nema loših pisaca i poeta
jedan izniman a od njega sve bolji kao Baljšoj teatar
čitanje i skitanje po volji
a u mojim snovima koliko hoćeš stanovnika
svi došli u Croatiju jer je njome R'vacka zamijenjena
došlo je do kristalizacije slova č,ž,š u sve što može biti
domoljubno kaj pa ne,. ne i Ne
„..idem ja..“ razdružiti se s onim prvima „bolan ne bio“
smijah se što nisam smion čakavski
štokavski se istočio pred morem i pred tobom na koljenima
nemam kockastih tajni
sve je bijelo i crveno
„pusti neka leut svira..trajna nina nina nena..“
negdje me ima a negdje svagda nema
rado BiH se uglazbio
sevdahu psihijatrijskim ozdravljenjima zaprijetio
- VII. 2018., SPTR.,
TRILER DAMA NAOČITO SAMA
uredno lijepa i pri tome otmjeno plava
nepredvidljiva u osamama započetim
palo mi je napamet da se pjesmom koja
po bontonu zijeva osvetim
dohrlila mome brdu pokajanja
a ima u njoj skerletnih
mladih i dojmljivo očuvanih ljubavnih dana
napamet da se pjesmom pored rijeke
zureći u ljetno predvečerje na ogranku
višebojne svjetlosti jednobojan osvetim
mene boli da se sjetim
pjesmom
mirisnih metafora okupljenih na vrhu ormara
žutih i uzbudljivih mirisa koji su prije spavanja
zgužvane plahte koljenima poklanjale bijelim jutrima
nepomirljivim snima s okusom saharina
uvijek prva nikada treća
zato me se slabo sjeća nemam od nje kolajni sočnih tjelesnosti
gdje je odletjela kreposna ptica jarebica
tetrijebu svome krila dala
a on njoj iz oba oka neizmjerno kazao „hvala“
jednoj profesorici što i nije mana ni' ovih ni' ondašnjih dana
kad je pukla kreda na nekoliko komada
biološki bezvezno i oprostivog kinetičkog nereda
može se njome pisati ali škripi u zavojima
dušina ploča kod malog
pisanog slova „hoću“ noću
da ostvarim svoja skrivena izbavljenja
ostala je lebdeća greda radi zakona opće jasnoće
uporište u Ničemu kada i kako Moćnost hoće
u izotopima uspomena na njoj ono zavodljivo
metafora-voće s žutim odbljescima i požudama
natenane srma kao u nijemim crno-bijelim filmovima
pjesmom koja je pola-dopola svjesno perverzna
moje proteklosti i prokletosti rijeka da opipam neopipljivo
i dotaknem nedodirljivo zbog viših razlomaka a može i razloga
oduzeto
pojasnilo mi se zdvojno mladovanje
prešlo u opušteni i ne sasvim ozbiljni krvotok pjesme
kojom se kao omalovaženi golub brzo „nacrtam“
na svakom zvoniku
djelatno i sveto
što bih više ili niže
življenje i ljubljenje s nepoznatim bojažljivostima
postalo je napeto
triler postoji u zvonima pjesme
koja se namjerno ne njišu
izlivenih u neobičnom porculanu
strašno mirna obnoć - u danu
kad miruju najviše kažu
koje su ovce tvoje a ujedno i meni sasvim pripadaju
u hranidbenom lancu namjerno neću naglasiti
prevažne trave i otkinute cvijeću glave
svakom smo željom i žlijezdom s unutarnjim lučenjem
ti zbog mene a ja zbog tebe prouzročili sitničavu
mikro-obrtničku nesreću
providno je srce moje
zaklada providnosti
daje svoje od tebe meni
od mene tebi mjesečeve neuroze
samo meni treba šišmiševa špilja
povremena otmjena tama i svakako
naglavačke zbilja
nezadovoljstvo napisane pjesme sobom
- VIII. 2018., SPTR.,
„NA GRANIČNOM PRELAZU IZ NEBA U NEBO“
u tkalačkom stanu ustajali zvukovi sami
stali
kad su istkali govornu pređu
lijepo je sročeno
„.ostavite balkonska vrata otvorenim“
izvjestan je dolazak grlica u paru
možda Ivana Zlatoustog
da tkanicu nastavi
dogode se nova obraćenja
prvo riječima onda djelom
dok smo mi odlutali višenamjenski
u brdovitost izvan grada
voćnjaku u pohode i više teorijski
a malo i praktično kosimo travu
to se nekada zvalo ladanje
a sada ne znam kako se zove
morao bih zaviriti u prošle snove
događanja i ranjiva odgađanja
zrelo je zrelo
sve što mi pada na ćelavost
tjemenu kost uglačanu
semantički crvenim
našminkano čelo
u mojoj sporoj magbetskoj tegobi
traženja sebe pored tebe
nisam se otvorenih očiju mogao pronaći
na malo vrijeme zatvorio sam ih
pod stećkom nesvjestice
razočarano nisam ugledao Tebe
nametnuo mi se kaskadni prizor
koji me žali po vertikali
orilo se svjetlošću
suprotno brdo na zračnoj liniji brdo Igrač
poviše Tomice
jača grana domaće kruške
još od rose i dvije ose
želi da mi se osveti
uočila je slijepca u meni
jednog bivšeg i jednog sadašnjeg
jutrima blagorodnim
da na zračnoj liniji brdo Igrač preko Tomice
kosac i čovjek od voćnjaka nedostaje
u znoju lica svog
izostaje mrgud iz ovog kraja s velikim
čovjekolikim dlanovima
katastarska šapa i oznaka
psihoterapijska izolacija
česta obnevidjelost i čestica ukorijenjenih slabosti
da ti pjevam a ne pjeva mi se
pa mojoj susjedi s desna
preopširna je moja normalnost
začuđujuća
od onog vremena kad sam bio
na nizbrdici štetan sebi a podrugljivo koristan
drugima
imao me jedno vrijeme Magbeth- šejtan
ispuhao sam ga na čestoj i čestitoj uzbrdici
riječi i matične mliječi protiv opakih pogleda
boljetica i u mislima kad stalno pjeva ona
melodijski otrcana ptica
ona profitno- nebitna fraza na svim umnim programima
i postajama križnim
„biti il' ne biti“
rintaj na sebi postavljaj brdovita pitanja
i samo pješke u grad silazno
iz grada uzlazno kad treba
na graničnom prijelazu iz neba u nebo
samostalno progutaj gorki aspirin
bez vode bez odgode
i onda ćeš vidjeti svog omiljenog dramatičara
na engleskom - zatim u prijevodu
u društvu besmrtnika i zaboravljenih dužnosnika
neki repliciraju na bosanskom koji sve više ne postoji
neobjašnjivo se sebe odriče a zatim iz vrlo strahovitih razloga
svih inih i drugačijih boji
mlad neiskusan militaristički površan
sam sebi dobrodušno zna opsovati mater
toliko izaziva pjesnički da plastična- „pliva patka preko Save
nosi pismo na vrh glave“
čovječe koji često koristiš za grudobolje
i općepriznate glavobolje aspirin
molim te sjeti se da si i ti
najbolje opismenjen na svome jeziku
među-ijekavcima praškastim
onom do tebe govornom prahu
slikovito rečeno
govornih dovitljivosti i vještina sin
ma što to značilo u
emocionalnoj grubosti iznošenoj
prema krasno odjevenim djevojčicama
- VIII. 2018., Podvinje