Kad je zapadnoj eliti postalo jasno da će njihovi podanici spremno prihvatiti drakonske mjere protiv Covida, ohrabrilo ih je da uvedu način života u konstantnom stanju pripreme kojem u doglednoj budućnosti neće biti "povratka u normalu" i, možda, nikada niti neće.
Ako ništa drugo, nitko ne može reći da nismo upozoreni na ludilo koje će se pojaviti prijestupne 2020. godine, što ga čini jednim od najgorih 366 dana ikad zabilježenih u gregorijanskom kalendaru.
Dana 18. listopada 2019., Johns Hopkinsov centar za zdravstvenu sigurnost, zajedno sa Svjetskim ekonomskim forumom i Zakladom Billa i Melinde Gates bili su domaćini nevjerojatno vizionarskog događaja 201, vježbe koja je simulirala izbijanje pandemije "prenesene od šišmiša ljudima koji na kraju postaje ... prenosiv od osobe do osobe."
Simulacija se pokazala toliko čudno sličnom stvarnoj stvari koja je započela samo tri mjeseca kasnije - od zamišljanja dramatičnog pada zračnog putovanja i poslovanja do prekida u globalnom lancu opskrbe - da se Johns Hopkins na kraju osjećao primoranim objaviti izjavu u kojoj stoji da vježba nije trebala biti proročanstvo budućih događaja.
"Da pojasnimo, Center for Health Security and partners [Centar za zdravstvenu sigurnost i partnere, op. prev.] nisu donosili prognoze tijekom naših stožernih vježbi", navodi se u izjavi, što bi moglo biti možda najezivije upozorenje ikad.
"Za scenarij smo modelirali izmišljenu pandemiju koronavirusa, ali izričito smo izjavili da to nije predviđanje ... Sada ne predviđamo da će izbijanje nCoV-2019 ubiti 65 milijuna ljudi."
Ubrzo nakon što je globalna elita izigrala Nostradamusa, točnije 15. siječnja (istog dana, slučajno, demokrati su u Senatu predstavili članke o opozivu protiv predsjednika Donalda Trumpa), prva Covid-pozitivna osoba stigla je u Seattle iz Wuhana, kineski grad u kojem je navodno bolest zaživjela. Otada se neprekidno događaju drastične promjene zbog ludila sponzoriranog od strane vlada.
Prije nastavka, važno je sjetiti se konteksta s kojim se događala pandemija, odnosno na najznačajnijim američkim predsjedničkim izborima u posljednje vrijeme. Stoga ne bi trebalo čuditi da bi demokrati i republikanci koristili pošast da bi postigli neku vrstu prednosti, pokazujući u najboljem slučaju makijavelski oportunizam. Doista, takva je priroda političke zvijeri.
Primjerice, premda je Trump 31. siječnja američku granicu zatvorio za kineske državljane, demokrati i ljevičarski mediji navalili su, rekavši da je američki čelnik prekasno reagirao da bi napravio razliku. Čak su i Trumpovu uporabu izraza "kineski virus" njegovi protivnici osporili kao "rasistički". U međuvremenu su sami demokrati bili pioniri u poduzimanju prvih drakonskih koraka zaključavanja društva kako bi zaustavili zarazu.
16. ožujka 2020. šest županija u sjevernoj Kaliforniji i grad Berkley naredili su neviđenu naredbu boravka kod kuće za nekih 7 milijuna stanovnika zaljeva. Sve je to bio dio logike "izravnavanja krivulje" koja bi "kupila vrijeme da se bolnice pripreme za navalu ..." Pa, 233 dana kasnije politički čelnici ne samo da još uvijek izravnavaju krivulju, već i ravnaju svoje ekonomije. Danas, iako se izvješćuje da je stopa preživljavanja kod onih zaraženih Covid-19 oko 99,85 posto, oštre blokade nastavljaju pustošiti, što se najviše odrazilo na mala poduzeća.
Uzmimo u obzir situaciju u Kaliforniji, gdje je guverner Gavin Newsom naložio još jedan nalog zaključavanja, koji je između ostalih tvrtki zatvorio frizerske salone, brijačnice, usluge osobne njege, kinodvorane, vinarije, barove, pivovare, zabavne centre i zabavne parkove. Međutim, ono što je teško dokučiti je kako se velike korporativne trgovine smatraju "ključnim poduzećima", očito imunim na pošast, dok se vlasnici malih poduzeća smatraju kao potrošni materijal.
Kao primjer, uzmimo u obzir tragičnu nevolju Angele Marsden, vlasnice Pineapple Hill Saloon and Grill u Los Angelesu. U nastojanju da se uskladi s neprestano mijenjajućim pravilima protiv Covida, Marsden je potrošila više od 80 000 američkih dolara za izgradnju vanjske terase kako bi mogla ostati u poslu tijekom pandemije. Međutim, s posljednjim Newsomovim ograničenjima zaključavanja, gradske vlasti odbile su joj dopuštenje da uslužuje klijente na lokaciji, čak i na parkiralištu.
Kako bi utrljali sol na njenu ranu, vlasti su dopustile filmskoj kompaniji da postavi veliki prostor za jelo na otvorenom za svoje osoblje odmah preko puta mjesta gdje je Marsden sagradila svoj popločani dio.
"Gubim sve", uzviknula je u videu objavljenom na Twitteru koji je gledan gotovo 10 milijuna puta.
"Oduzimaju mi sve što posjedujem. Nisu nam dali novac i zatvorili su nas. Ne možemo preživjeti; moje osoblje ne može preživjeti ..."
Međutim, za tvrtke Fortune 500 pandemija se pretvorila u neočekivanu dobit. Između travnja i rujna, u vrijeme kad su tisuće malih poduzeća doživjele potpuni slom, 45 od 50 najvrjednijih američkih tvrtki kojima se javno trguje ostvarilo je dobit, navodi Washington Post.
Istodobno, najmanje 27 od 50 najvećih tvrtki smanjilo je radnu snagu ove godine, kolektivno smanjivši više od 100.000 radnika, dok je istovremeno podijelilo milijarde dolara dioničarima. Kao samo jedan primjer, Walmart je svojim investitorima podijelio više od 10 milijardi dolara tijekom pandemije, dok je ukinuo 1.200 administrativnog osoblja.
Da postavimo ove brojke na drugi način, od sredine ožujka - kada je predsjednik Donald Trump proglasio nacionalnu izvanrednu situaciju - američkih 614 milijardera vidjelo je kako je njihova neto vrijednost eksplodirala za ukupno 931 milijardu dolara. Primjerice, Jeff Bezos, osnivač i izvršni direktor Amazona, vidio je kako je njegovo privatno bogatstvo sa 73,2 milijarde dolara od početka krize postalo rekordnih 186,2 milijarde dolara.
Vjerojatno ne bi iznenadilo da upravo oni koji su pomogli utrti put za stvaranje astronomskog bogatstva među 1 posto, isti krše svoja vlastita pravila. Primjerice, guverner Newsom i njegova supruga prisustvovali su rođendanskoj zabavi s desetak prijatelja u restoranu French Laundry u San Franciscu. Jednako je izluđujuće da je bio nazočan i Dustin Corcoran, izvršni direktor Kalifornijskog liječničkog udruženja. A tko bi mogao zaboraviti fotografiju Nancy Pelosi u šetnji kalifornijskim frizerskim salonom kad su takve tvrtke smatrane 'super širiteljskima'?
Takve su pojave samo ojačale ideju da su drakonske blokade, od kojih su najgore usredotočene na države pod demokratskim nadzorom, posebno dizajnirane da ne sadrže zarazu, već da potaknu što više bijesa i frustracije među općom populacijom u najposljedičnijim predsjedničkim izborima u mnogim desetljećima. Napokon, nesretni ljudi imaju tendenciju glasati za svoje vođe za koje smatraju da su odgovorni za tako teške okolnosti. A s glavnim medijima koji su gotovo potpuno u demokratskom anti-Trumpovom taboru, prebacivanje krivnje na predsjednika pokazalo se da nije težak zadatak.
Pa kamo ćemo odavde? Hoće li se situacija sada, kad smo stigli na kraj 2020. godine, poboljšavati? Hoće li politički čelnici početi popuštati vijke i dopustiti da se opet prikaže neki privid normalnosti? Ili će ljudi biti prisiljeni ustati i zahtijevati povratak svoje slobode?
U ovom velikoj prepirci u ljudskoj povijesti mnogo se govori o stvaranju "propusnica za slobodu" koje će se tražiti od ljudi prije nego što im se dozvoli da putuju ili ponovno posjete bilo kakvu zabavu. Bloomberg je u studenom izvijestio:
"Ljudi koji imaju negativan test na koronavirus mogli bi dobiti petodnevnu propusnicu za slobodu za prisustvovanje velikim događanjima ili pristup javnim zgradama, prema planovima koje razmatraju stručnjaci za javno zdravstvo koji vode probni program u Engleskoj."
Već je pet globalnih zrakoplovnih kompanija - United Airlines, Lufthansa, Virgin Atlantic, Swiss International Air Lines i JetBlue - najavilo da će promatrati takozvani CommonPass putnicima na nekim letovima od prosinca.
"Projekt, koji je razvila neprofitna grupa The Commons Project, a uz podršku Svjetskog ekonomskog foruma, koristi digitalni certifikat preuzet na mobitel kako bi pokazao da je putnik negativan na Covid-19", navodiFinancial Times. Evo ironije: "Zrakoplovne tvrtke ne čine CommonPass obveznim, ali s vremenom će se također koristiti za pružanje dokaza o cijepljenju."
Čini se prilično očitim kamo sve ovo vodi: obavezno cijepljenje za svakoga tko se ikad želi ukrcati u zrakoplov ili ponovno posjetiti neko drugo mjesto za zabavu. S vremenom nije teško zamisliti da se režim cjepiva proširuje na sve ljudske aktivnosti, uključujući kupnju, pa čak i posao. Ipak, što je s milijunima ljudi koji su izrazili krajnju sumnju u primanju cjepiva koje je tako brzo razvijeno?
Kakav god bio slučaj, ako takav plan djelovanja postane obvezan, životima ljudi u potpunosti će dominirati strahovi od virusa, zajedno s beskrajnim birokratskim postupkom testiranja i odobravanja kretanja. Cjepiva će postati redoviti zahtjev jer su virusi u stanju stalne mutacije, što ih čini ostvarenjem sna autoritarnog instrumenta dominacije.
Takav sustav totalitarne kontrole, ako ikada dođe do tog ostvarenja, postići će za samo nekoliko mjeseci ono što fašizam nije mogao godinama: pacifikaciju i ujedinjenje velikog dijela svjetskog stanovništva ne bajunetom, već špricom. Zapravo, danas stanovnici Londona bježe iz svog poštenog grada ne iz straha od virusa per se, već iz straha od ograničenja zaključavanja koja su postavile vlasti. Drugim riječima, svijet je dao centimetar, a globalisti su uzeli kilometar, a osoba bi morala biti budala da povjeruje da se moglo ispostaviti drugačije.
