Nakon Drugog svjetskog rata je razdoblje takozvane "socijalne države" u zapadnom kapitalističkom svijetu zaista bilo obećavajuće. No, to ima svoje razloge. Ali onda dolazi do propasti "strašne komunističke nemani" - Sovjetskog Saveza, dok se druga komunistička sila, Kina, još uvijek borila i eksperimentirala u načinima kako očuvati zemlju, osoviti ekonomiju na noge i ojačati vojsku. Kina je u ovom kontekstu manje važna i stoga ćemo je zaobići.
Liberalni zapadni svijet, sa svojim slobodnim tržištem, pravima i slobodama, nakon propasti Sovjetskog Saveza više nije imao protutežu i uz sirenski zov ulaska u doba općeg blagostanja je konačno otkrio svoje pravo lice. Zapravo, isto ono kojeg su u Čileu upoznali 1973. i dolaskom diktatora Augusta Pinocheta na vlast, a kasnije i ostale zemlje Latinske Amerike.
U Europi su iskrene ljevičarske stranke, sindikati, radnički pokreti, pa čak i terorističke skupine kao što su bili njemački RAF, talijanske Crvene brigade i "Lotta Continua", francuski "Action Directe" i drugi, bez financijske, logističke, obavještajne i svake druge potpore "velikog izvoznika revolucije" iz Moskve naprosto nestali.
Europska ljevica, kojoj ne pripadaju revizionisti i renegati, bez pomoći Sovjetskog Saveza nije uspjela preživjeti, reorganizirati se i nastaviti "klasnu borbu". Mnoge su se velike partije već ranije odrekle "realnog socijalizma" i "zločinačkog Staljinovog režima", istog onog u kojega su se kleli dok im je trebala pomoć za obrane od nacifašizma. Kasnije su se tijekom desetljeća odvajale frakcije, poput nekada mladog njemačkog "revolucionara" Joschke Fischera, koji sada vodi atlantističku stranku njemačkih "Zelenih", te mnoge druge. Da ih sad sve nabrajamo, lista bi bila predugačka.
Istovremeno su liberali naprosto "progutali" ljevicu. Apsorbirali su je ili su ljevičarske stranke, pokrete i skupine zatrovali svojim idejama i stavovima, tako da ljevica u Europi više gotovo da i ne postoji. Kada su vidjeli da "crvena neman" više ne može uskrsnuti, liberali su zajedno s "lijevo-liberalnom" svitom krenuli u agresivnu provedbu agende "neoliberalnog kapitalizma".
No, ovdje ni sam termin nije ispravan, jer će nas neoliberalizam u stvari vratiti feudalizam, doba u kojem će uživati nekoliko lopova i patiti mnoštvo robova. Omjer je svima poznat i iznosi 1% prema 99%. S tim ciljem su se Europljani čak izgubili i u terminologiji. Tako da imamo neokonzervativce, neoliberale, libertarijance i liberalnu-ljevicu, sve opcije primamljivog prizvuka.
Istinske revolucionarne ljevice nema, a a desnica je priča za sebe. Žalosno, ali istinito, danas ćete više konkretnih prijedloga, ali koji se uklapaju u shemu znanstvenog socijalizma i marksizma, čuti od Marine Le Pen ili Viktora Orbana, od čelnika Škotske nacionalističke stranke ili Frauke Petry, nego od samozvanih lidera europske ljevice, čiji je "revolucionarni" izdanak, Alexis Tsipras, jučer progurao zakon o privatizaciji u Grčkoj, koji obuhvaća doslovno sve profitabilne sektore grčkog gospodarstva.
Za pokoravanje grčkog naroda i transformaciju grčke "ljevičarske" vlade u pijuna njemačkih banaka se Njemačka do sada koristila mehanizmima Europske unije, ali joj sada treba i MMF, jer Grčka ne smije postojati.
Dobro,... ne baš. Ostat će im zastava, grb i himna, možda nekoliko manekena s papučicama koji drže ritualnu počasnu stražu u Ateni. Sve ostalo će biti rasprodano.
MMF ima pravilo koje mu zabranjuje izdavanje kredita zemljama koje ih ne mogu vratiti. Na temelju činjenica i analiza je Međunarodni monetarni fond i službeno zaključio da Grčka ne može vratiti zajam. Dakle, MMF nije htio dati novac Grčkoj, pa su to učinile privatne banke.
MMF je rekao da bi vjerovnici Grčke trebali otpisati dio grčkog duga i smanjiti njegov iznos na razinu da ga Atena može vratiti. No, većina vjerovnika Grčke uopće nisu vjerovnici, nego se radi o lešinarima koji su jednostavno grčki dug kupili po niskoj cijeni, nadajući se sigurnom profitu.
Radi se o bankama, investicijskim fondovima i drugima koji su sudjelovali u proizvodnji grčkog duga i oni ne žele da se Grčka može nositi s dugom, pogotovo ne da ga može vratiti. Oni žele iskoristiti slabosti Grčke za pljačku njene imovine i resursa, posebno za uništavanje sustava socijalne sigurnosti koji je nastao u XX stoljeću.
Neoliberalizam će nas sve vratiti u feudalizam s nekoliko grofova razbojnika i vojskom robova, otprilike u omjeru 1% prema 99%.
Njemačka vjeruje da MMF treba dati Grčkoj novac i da tako pomogne Ateni da plati dug privatnim njemačkim bankama.
Potom Atena mora nadoknaditi dug Međunarodnom monetarnom fondu, koji Grčku prisiljava da smanji ili ukine mirovine, javne službe i da provede valove masovnih otpuštanja.
Budući da novca još uvijek nema dovoljno, potrebno je provesti dodatne mjere štednje, prodati javna dobra, kao što su vodovodne usluge, luke i neke grčke otoke na koje su oko već bacili stranih financijeri, odnosno bankari i njihovi najveći klijenti.
Do sada su takozvani "vjerovnici" obećali "samo neki oblik rekonstrukcije duga", ali se u tom smislu nije učinilo ništa, niti dogovorilo ništa konkretno.
Osim toga, Grčka priprema jedinstven socijalni i nacionalni eksperiment u okviru kojeg će prisiliti većinu grčke mladeži da emigrira iz zemlje, a iste će zamijeniti s jeftinom radnom snagom s Bliskog istoka i Afrike, mladima koji su pobjegli pred ratovima koje je, "izvozeći demokraciju", potpalio Washington.
Drugim riječima, Europska unija je jednostavno uništila Grčku, zemlju koja je naivno vjerovala da će ulaskom u zajednicu "ravnopravnih i bratskih naroda" zaštititi svoje gospodarstvo i suverenitet.
Ista stvar se događa s Portugalu, Španjolskoj i Italiji. Pljačka je uništila Irsku i Latviju, iako se baltičke zemlje i Irska navode kao primjer uspješne "provedbe neoliberalnih reformi".
Javni dug mnogih zemalja u Europskoj uniji je toliki da se mnogima sprema grčki scenarij, uz male preinake.
Spisak zemalja EU s podacima BDP-a, javnog duga, suficita i deficita i ostalih statističkih pokazatelja: Debtclocks.eu
Prema statistikama dobro stoje Poljska, baltičke zemlje, Švedska i Luksemburg. Ali samo prema podacima Eurostata.
Na kraju,... Luksemburg?! Kakva je uopće zemlja Luksemburg? Na temelju čega ima javni dug 22% ukupnog BDP-a i nominalni BDP od 54 milijarde dolara na pola milijuna stanovnika? Odgovor je valjda svima poznat. Politička moć kriminalnog feuda, imena Veliko Vojvodstvo Luksemburg, koje je dalo notornog pijanca Jean-Claudea Junckera za predsjednika Europske komisije, najmoćnijeg tijela EU, leži u bankama.
2013. je BDP Luksemburga bio 60,54 milijarde dolara od kojih na usluge, uključujući financijski sektor, otpada 86%. Financijski sektor čini 36% BDP-a, industrija "nevjerojatno velikih" 13,3%, a poljoprivreda samo 0,3%.
Zemlja poput Luksemburga, čiji je model "privređivanja" sada djelomično preuzela i povijesno nepredvidljiva Njemačka, odnosno "njemačke privatne banke", sada ubrzano razaraju Ukrajinu, zemlju koja se odrekla svega, a zauzvrat dobila – ništa. Hrpu obećanja i gomilu kredita koje nikada neće moći vratiti.
Današnji naslovi najavljuju sporazum između Međunarodnog monetarnog fonda i Njemačke o otpisu duga Grčkoj do razine na kojoj bi mogao biti vraćen. Ovdje ne govorimo o glavnici, nego o kamatama ili kreditima koji su se podizali da se te iste kamate vrate, što je dio modela umjetno napuhanog duga na skoro 400 milijardi dolara, da bi kasnije pao na oko 320 milijardi.
Umjetno proizvedeni grčki dug čini većinu ukupnog duga zemlje, jer je Grčka zapravo posudila manje od 100 milijardi dolara, a ostalo su zajedno odradili i napuhali Goldman Sachs, njemački bankari i političari, Europska komisija i Europska središnja banka.
No, njemački su dužnosnici brzo za Reuters demantirali bilo kakvo popuštanje Grčkoj i sve priče o otpisu duga do razine na kojoj može biti vraćen su obična laž.
Nijedan "vjerovnik" nije pristao na otpis nijednog centa tog duga. Sve što su takozvani "kreditori" jamčili Međunarodnom monetarnom fondu su nejasne izjave o "mogućem otpisu neodređenog iznosa duga u dvije godine".
Ove priče su prašina u oči kojom MMF skriva da krši vlastita pravila. Na ovaj se način MMF pravda "kako će dug ipak biti otpisan", nitko ne zna kada, što mu omogućava Grčkoj da novi kredit, kojim će Atena platiti dug privatnim bankama.
Drugim riječima, MMF djeluje izvan vlastitih zakona i njegov je Statut besmisleniji od američkog Ustava ili obećanja vlade iz Washington.
Mediji su također ustrajni u pozivu na pljačku Grčke. Paradoks, ali je to primjetno i u ljudi koji čitaju i druge izvore, ne samo The Economist ili Bloomberg. Sve uzalud..., jer nikoga ne zanima kako je nastao grčki dug i svi se drže priče: "Posudili su, uživali taj novac i sad ga moraju vratiti."
Fenomen proizvedenog grčkog duga i zbog čega Grčka nema drugog izlaza osim izaći iz okova Trojke
Ne samo to, nego vrijedni i "uvaženi" ekonomisti tvrde kako je to put "spasa" Grčke.
Poziv na pljačku je "spas" samo u rječniku Orwella. Ali ispiranje mozga djeluje, čak i u Grčkoj, gdje lokalni mediji i političari pljačku i financijski imperijalizam, koji razara njihovu vlastitu domovinu, nazivaju - "spašavanjem".
U svim zapadnim zemljama su različite mjere, korporativne i državne, dovele do smanjenja dobiti i ekonomisti poput Paula Krugmana i Josepha Stiglitza upozoravaju na devastirajuće posljedice "neoliberalnih reformi".
U cijelom ovom "poslu" ne postoji drugi cilj nego osigurati enormni profit velikim bankama i globalnim korporacijama, koji provode udruženi zločinački pothvat uništavanja naroda i njihovih nacionalnih država i ekonomija.
Sustavi socijalne zaštite i javnih usluga moraju biti privatizirani, poput onih u Americi, gdje je čak i prometna policija postala žrtva privatizacije.
O čemu se zapravo radi, opisao je John Perkins u svojoj knjizi "Ispovijesti jednog ekonomskog ubojice", gdje se opisuju načini koji se koriste za pljačku cijelih zemalja (Confessions of an Economic Hit Man).
Mi smo ušli u fazu predatorskog kapitalizma i on će nas upropastiti.
Da se razumijemo,... rješenje u XXI stoljeću sigurno nisu Staljinov socijalizam ili Lenjinova "Nova ekonomska politika", koji je kasnije dala poznate "petoljetke". No, njihova iskustva mogu biti dobar temelj za izgradnju boljeg modela, provedivog u praksi u Trećem mileniju. Teoretizirati ovdje kakav bi to model mogao i oduzelo bi puno vremena.
S druge strane, model kojeg trenutno trpe nama ne tako daleki Grci se bez imalo zadrške može nazvati genocidnim.
Stoga, slijepo i bespogovorno prihvaćanje modela za kojeg je dokazano da uništava narode, njihova nacionalna gospodarstva i nacionalne države je nedopustivo, osim u slučaju da je ogromna većina Europljana iz neobjašnjivo mazohističkih poriva odlučila izvršiti kolektivno samoubojstvo.
U tom slučaju prihvatimo volju većine, ali ni tu neće sve teći glatko, jer će smrt za nas 99%, koji smo se odlučili pokoriti volji pijanog Junckera i "željezne kancelarke", biti duga i bolna. Konačno, moramo živjeti, makar i u agoniji, jer samo tako možemo osigurati debljanje bankovnih računa onih 1% "aristokracije".
Grčka je u stvari primjer onoga što čeka i nas u Hrvatskoj. Što reći?! Dobrodošli u vrli novi svijet, doba povijesne regresije bez presedana...
AMSI
Liberalni zapadni svijet, sa svojim slobodnim tržištem, pravima i slobodama, nakon propasti Sovjetskog Saveza više nije imao protutežu i uz sirenski zov ulaska u doba općeg blagostanja je konačno otkrio svoje pravo lice. Zapravo, isto ono kojeg su u Čileu upoznali 1973. i dolaskom diktatora Augusta Pinocheta na vlast, a kasnije i ostale zemlje Latinske Amerike.
U Europi su iskrene ljevičarske stranke, sindikati, radnički pokreti, pa čak i terorističke skupine kao što su bili njemački RAF, talijanske Crvene brigade i "Lotta Continua", francuski "Action Directe" i drugi, bez financijske, logističke, obavještajne i svake druge potpore "velikog izvoznika revolucije" iz Moskve naprosto nestali.
Europska ljevica, kojoj ne pripadaju revizionisti i renegati, bez pomoći Sovjetskog Saveza nije uspjela preživjeti, reorganizirati se i nastaviti "klasnu borbu". Mnoge su se velike partije već ranije odrekle "realnog socijalizma" i "zločinačkog Staljinovog režima", istog onog u kojega su se kleli dok im je trebala pomoć za obrane od nacifašizma. Kasnije su se tijekom desetljeća odvajale frakcije, poput nekada mladog njemačkog "revolucionara" Joschke Fischera, koji sada vodi atlantističku stranku njemačkih "Zelenih", te mnoge druge. Da ih sad sve nabrajamo, lista bi bila predugačka.
Istovremeno su liberali naprosto "progutali" ljevicu. Apsorbirali su je ili su ljevičarske stranke, pokrete i skupine zatrovali svojim idejama i stavovima, tako da ljevica u Europi više gotovo da i ne postoji. Kada su vidjeli da "crvena neman" više ne može uskrsnuti, liberali su zajedno s "lijevo-liberalnom" svitom krenuli u agresivnu provedbu agende "neoliberalnog kapitalizma".
No, ovdje ni sam termin nije ispravan, jer će nas neoliberalizam u stvari vratiti feudalizam, doba u kojem će uživati nekoliko lopova i patiti mnoštvo robova. Omjer je svima poznat i iznosi 1% prema 99%. S tim ciljem su se Europljani čak izgubili i u terminologiji. Tako da imamo neokonzervativce, neoliberale, libertarijance i liberalnu-ljevicu, sve opcije primamljivog prizvuka.
Istinske revolucionarne ljevice nema, a a desnica je priča za sebe. Žalosno, ali istinito, danas ćete više konkretnih prijedloga, ali koji se uklapaju u shemu znanstvenog socijalizma i marksizma, čuti od Marine Le Pen ili Viktora Orbana, od čelnika Škotske nacionalističke stranke ili Frauke Petry, nego od samozvanih lidera europske ljevice, čiji je "revolucionarni" izdanak, Alexis Tsipras, jučer progurao zakon o privatizaciji u Grčkoj, koji obuhvaća doslovno sve profitabilne sektore grčkog gospodarstva.
Za pokoravanje grčkog naroda i transformaciju grčke "ljevičarske" vlade u pijuna njemačkih banaka se Njemačka do sada koristila mehanizmima Europske unije, ali joj sada treba i MMF, jer Grčka ne smije postojati.
Dobro,... ne baš. Ostat će im zastava, grb i himna, možda nekoliko manekena s papučicama koji drže ritualnu počasnu stražu u Ateni. Sve ostalo će biti rasprodano.
MMF ima pravilo koje mu zabranjuje izdavanje kredita zemljama koje ih ne mogu vratiti. Na temelju činjenica i analiza je Međunarodni monetarni fond i službeno zaključio da Grčka ne može vratiti zajam. Dakle, MMF nije htio dati novac Grčkoj, pa su to učinile privatne banke.
MMF je rekao da bi vjerovnici Grčke trebali otpisati dio grčkog duga i smanjiti njegov iznos na razinu da ga Atena može vratiti. No, većina vjerovnika Grčke uopće nisu vjerovnici, nego se radi o lešinarima koji su jednostavno grčki dug kupili po niskoj cijeni, nadajući se sigurnom profitu.
Radi se o bankama, investicijskim fondovima i drugima koji su sudjelovali u proizvodnji grčkog duga i oni ne žele da se Grčka može nositi s dugom, pogotovo ne da ga može vratiti. Oni žele iskoristiti slabosti Grčke za pljačku njene imovine i resursa, posebno za uništavanje sustava socijalne sigurnosti koji je nastao u XX stoljeću.
Neoliberalizam će nas sve vratiti u feudalizam s nekoliko grofova razbojnika i vojskom robova, otprilike u omjeru 1% prema 99%.
Njemačka vjeruje da MMF treba dati Grčkoj novac i da tako pomogne Ateni da plati dug privatnim njemačkim bankama.
Potom Atena mora nadoknaditi dug Međunarodnom monetarnom fondu, koji Grčku prisiljava da smanji ili ukine mirovine, javne službe i da provede valove masovnih otpuštanja.
Budući da novca još uvijek nema dovoljno, potrebno je provesti dodatne mjere štednje, prodati javna dobra, kao što su vodovodne usluge, luke i neke grčke otoke na koje su oko već bacili stranih financijeri, odnosno bankari i njihovi najveći klijenti.
Do sada su takozvani "vjerovnici" obećali "samo neki oblik rekonstrukcije duga", ali se u tom smislu nije učinilo ništa, niti dogovorilo ništa konkretno.
Osim toga, Grčka priprema jedinstven socijalni i nacionalni eksperiment u okviru kojeg će prisiliti većinu grčke mladeži da emigrira iz zemlje, a iste će zamijeniti s jeftinom radnom snagom s Bliskog istoka i Afrike, mladima koji su pobjegli pred ratovima koje je, "izvozeći demokraciju", potpalio Washington.
Drugim riječima, Europska unija je jednostavno uništila Grčku, zemlju koja je naivno vjerovala da će ulaskom u zajednicu "ravnopravnih i bratskih naroda" zaštititi svoje gospodarstvo i suverenitet.
Ista stvar se događa s Portugalu, Španjolskoj i Italiji. Pljačka je uništila Irsku i Latviju, iako se baltičke zemlje i Irska navode kao primjer uspješne "provedbe neoliberalnih reformi".
Javni dug mnogih zemalja u Europskoj uniji je toliki da se mnogima sprema grčki scenarij, uz male preinake.
Spisak zemalja EU s podacima BDP-a, javnog duga, suficita i deficita i ostalih statističkih pokazatelja: Debtclocks.eu
Prema statistikama dobro stoje Poljska, baltičke zemlje, Švedska i Luksemburg. Ali samo prema podacima Eurostata.
Na kraju,... Luksemburg?! Kakva je uopće zemlja Luksemburg? Na temelju čega ima javni dug 22% ukupnog BDP-a i nominalni BDP od 54 milijarde dolara na pola milijuna stanovnika? Odgovor je valjda svima poznat. Politička moć kriminalnog feuda, imena Veliko Vojvodstvo Luksemburg, koje je dalo notornog pijanca Jean-Claudea Junckera za predsjednika Europske komisije, najmoćnijeg tijela EU, leži u bankama.
2013. je BDP Luksemburga bio 60,54 milijarde dolara od kojih na usluge, uključujući financijski sektor, otpada 86%. Financijski sektor čini 36% BDP-a, industrija "nevjerojatno velikih" 13,3%, a poljoprivreda samo 0,3%.
Zemlja poput Luksemburga, čiji je model "privređivanja" sada djelomično preuzela i povijesno nepredvidljiva Njemačka, odnosno "njemačke privatne banke", sada ubrzano razaraju Ukrajinu, zemlju koja se odrekla svega, a zauzvrat dobila – ništa. Hrpu obećanja i gomilu kredita koje nikada neće moći vratiti.
Današnji naslovi najavljuju sporazum između Međunarodnog monetarnog fonda i Njemačke o otpisu duga Grčkoj do razine na kojoj bi mogao biti vraćen. Ovdje ne govorimo o glavnici, nego o kamatama ili kreditima koji su se podizali da se te iste kamate vrate, što je dio modela umjetno napuhanog duga na skoro 400 milijardi dolara, da bi kasnije pao na oko 320 milijardi.
Umjetno proizvedeni grčki dug čini većinu ukupnog duga zemlje, jer je Grčka zapravo posudila manje od 100 milijardi dolara, a ostalo su zajedno odradili i napuhali Goldman Sachs, njemački bankari i političari, Europska komisija i Europska središnja banka.
No, njemački su dužnosnici brzo za Reuters demantirali bilo kakvo popuštanje Grčkoj i sve priče o otpisu duga do razine na kojoj može biti vraćen su obična laž.
Nijedan "vjerovnik" nije pristao na otpis nijednog centa tog duga. Sve što su takozvani "kreditori" jamčili Međunarodnom monetarnom fondu su nejasne izjave o "mogućem otpisu neodređenog iznosa duga u dvije godine".
Ove priče su prašina u oči kojom MMF skriva da krši vlastita pravila. Na ovaj se način MMF pravda "kako će dug ipak biti otpisan", nitko ne zna kada, što mu omogućava Grčkoj da novi kredit, kojim će Atena platiti dug privatnim bankama.
Drugim riječima, MMF djeluje izvan vlastitih zakona i njegov je Statut besmisleniji od američkog Ustava ili obećanja vlade iz Washington.
Mediji su također ustrajni u pozivu na pljačku Grčke. Paradoks, ali je to primjetno i u ljudi koji čitaju i druge izvore, ne samo The Economist ili Bloomberg. Sve uzalud..., jer nikoga ne zanima kako je nastao grčki dug i svi se drže priče: "Posudili su, uživali taj novac i sad ga moraju vratiti."
Fenomen proizvedenog grčkog duga i zbog čega Grčka nema drugog izlaza osim izaći iz okova Trojke
Ne samo to, nego vrijedni i "uvaženi" ekonomisti tvrde kako je to put "spasa" Grčke.
Poziv na pljačku je "spas" samo u rječniku Orwella. Ali ispiranje mozga djeluje, čak i u Grčkoj, gdje lokalni mediji i političari pljačku i financijski imperijalizam, koji razara njihovu vlastitu domovinu, nazivaju - "spašavanjem".
U svim zapadnim zemljama su različite mjere, korporativne i državne, dovele do smanjenja dobiti i ekonomisti poput Paula Krugmana i Josepha Stiglitza upozoravaju na devastirajuće posljedice "neoliberalnih reformi".
U cijelom ovom "poslu" ne postoji drugi cilj nego osigurati enormni profit velikim bankama i globalnim korporacijama, koji provode udruženi zločinački pothvat uništavanja naroda i njihovih nacionalnih država i ekonomija.
Sustavi socijalne zaštite i javnih usluga moraju biti privatizirani, poput onih u Americi, gdje je čak i prometna policija postala žrtva privatizacije.
O čemu se zapravo radi, opisao je John Perkins u svojoj knjizi "Ispovijesti jednog ekonomskog ubojice", gdje se opisuju načini koji se koriste za pljačku cijelih zemalja (Confessions of an Economic Hit Man).
Mi smo ušli u fazu predatorskog kapitalizma i on će nas upropastiti.
Da se razumijemo,... rješenje u XXI stoljeću sigurno nisu Staljinov socijalizam ili Lenjinova "Nova ekonomska politika", koji je kasnije dala poznate "petoljetke". No, njihova iskustva mogu biti dobar temelj za izgradnju boljeg modela, provedivog u praksi u Trećem mileniju. Teoretizirati ovdje kakav bi to model mogao i oduzelo bi puno vremena.
S druge strane, model kojeg trenutno trpe nama ne tako daleki Grci se bez imalo zadrške može nazvati genocidnim.
Stoga, slijepo i bespogovorno prihvaćanje modela za kojeg je dokazano da uništava narode, njihova nacionalna gospodarstva i nacionalne države je nedopustivo, osim u slučaju da je ogromna većina Europljana iz neobjašnjivo mazohističkih poriva odlučila izvršiti kolektivno samoubojstvo.
U tom slučaju prihvatimo volju većine, ali ni tu neće sve teći glatko, jer će smrt za nas 99%, koji smo se odlučili pokoriti volji pijanog Junckera i "željezne kancelarke", biti duga i bolna. Konačno, moramo živjeti, makar i u agoniji, jer samo tako možemo osigurati debljanje bankovnih računa onih 1% "aristokracije".
Grčka je u stvari primjer onoga što čeka i nas u Hrvatskoj. Što reći?! Dobrodošli u vrli novi svijet, doba povijesne regresije bez presedana...
AMSI
