Tin Ujević, ponajveći pjesnik ovih prostora, bio je starčevićanac, pa Jugoslaven, kraće vrijeme pripadnik Legije stranaca, zavjerenik u atentatima, blizak crnorukcima. Igrano-dokumentarna serija o njemu razlog je za povratak nacionalnoj televiziji u primetimeu
Igrano-dokumentarna serija o ponajvećem pjesniku ovih prostora razlog je za povratak nacionalnoj televiziji u primetimeu, barem ponedjeljkom iza Dnevnika. Pitka, interpretativno nenametljiva, uspjela u castingu, nanizanka Davora Žmegača dijelom popunjava prazni prostor hrvatske TV refleksije. O malo kojem značajnom intelektualcu XX. stoljeća imamo naime poštenu seriju, dokumentarni ili igrani film. Matoš, Krleža, Marinković, Nazor, I. G. Kovačić, Gavella, Stanko Lasić, Murtić, svi oni zaslužuju dokumentarce ili serije, ali tko da ih napravi i za koga? Istvan Szabo tu bi imao pune ruke posla, ali nemamo mi Szaba, ovdje se filmovi ne snimaju zbog ideja već zbog novca. Širem gledateljstvu trebalo je objasniti tko su likovi koji defiliraju uz Tina (Gaćinović, Čerina, Bastajić, Apis…) jer je scenarij napisan za ljude koji vješto plivaju u povijesnom kontekstu, no to nije kardinalna zamjerka.
Tin Ujević bio je ne samo pjesnik već i akter jedne zgusnute povijesti: starčevićanac, pa Jugoslaven, kraće vrijeme pripadnik Legije stranaca, zavjerenik u atentatima, blizak crnorukcima, Gavrilu Principu, Pavlu Bastajiću, pa i krugu ljudi oko Dragutina Dimitrijevića Apisa. Svojedobno je napisao: ’Jugoslavijo! U ružičasta jutra i ljubičaste večeri, iz okova u tamnicama i sa slamnica u bolnicama, tvoje ime treperi na žegućim usnama, tvoja slika izlazi pred obmanute zjene. Jugoslavijo! Ti si postala vjera onih koji su dugo stradali, i žarom prvih kršćana, za tobom se vapije u našim katakombama i iz naših krvavih arena. Jugoslavijo! Tebe se ljubi i zbog tebe se pati, i ako si obmana, ti si veličanstvena i tvoja ljepota vrijedi zanosa i žrtve…’ Nešto stariji, napisat će: ‘Mi smo imali da budemo jedna vojska. Ali srca su naša, o drugovi, bila podvojena: vi ste tražili korist, a ja samo ljepotu.’
Bit će zanimljivo vidjeti gledanost ‘Tina’, koji se tuče s ‘Čistom ljubavi’ Nives Celzijus na Novoj. Slutimo da Pjesnik neće dobro proći pored Pjevačice.
Javnoj televiziji sve se više fućka za konvencije, ona se ponaša kao razbarušeni tinejdžer koji se zaljubio u pank pa ruši sva pravila koja je do jučer poštovao i poštuje sva koja je do jučer rušio. Točan početak emisije, poštivanje termina, kraj u najavljeno vrijeme, sve to više nije bitno – kad ih vidimo, onda im se nadajmo, poručuju naši informativci s Prisavlja, dodajući niski gafova još jedan. U prilogu Dnevnika koji govori o odazivu građana na mobilizaciju – ratne igre koje trebaju dati smisao povećanju vojnog proračuna – na tzv. slijepoj karti Hrvatske Split je postavljen tamo gdje otprilike stoji Šibenik, ispod Meteriza, Pakova Sela, Rupa i Konjevrata. Posljednji tango u Đevrskama, na Prisavlju. Dnevnički topnici s Prisavlja u nezadrživom su naletu unazad.
U sadržajnom intervjuu ‘Novom danu’ Ratko Čačić rekao je praktički sve što se moglo i trebalo reći o hrvatskoj gospodarsko-političkoj situaciji. Pravomoćno smo izgubili prvu arbitražu u Švicarskoj, onu za upravljačka prava u Ini. O tome su cvrkutali i vrapci na grani; znalo se. Čačić kaže: ’Ušli smo u rat s velikom europskom kompanijom, gdje ste imali situaciju da u ringu na našoj strani imate tranzicijski tim, polusposobne ministre, koji se idu tući s ljudima u top formi s druge strane – i naravno da dobiju batine.’ Za ponudu ruskog Rosnjefta za kupnju Ine i modernizaciju rafinerija u Sisku i Rijeci – to je velik politički udarac Andreju Plenkoviću – rekao je: ‘Rusi ovdje imaju velik interes. Mi smo jedno ne veliko, ali zanimljivo tržište. Amerikanci se sami sa svojim ponudama nisu nigdje pojavili. Dobro došli, gospodo Amerikanci, pokažite svoje ponude. Oni uvijek tu nešto igraju, a ništa nisu napravili. Tako smo izgubili Siriju i Iran. To su nam Amerikanci skuhali. No ne znači da rusku ponudu odmah trebamo prihvatiti. Nisu svi Rusi Rusi, imate Sberbank i VTB. Sberbank tuži Hrvatsku zbog roll-up kredita, a VTB sudjeluje u tom roll-upu.’
Upitan za komentar Plenkovićeve najave o otkupu Ine, kazao je: ‘To se ne radi. Ne možeš izaći sam i reći: mi ćemo kupiti. To je ispod razine čak i jedne ovako male države. To se drugačije radi. Što je od toga ostalo? Nitko danas ne zna da ta tema uopće postoji. To sve rađa stav da Vlada ne radi dobro. Zato nema potporu. Nju jedino drži činjenica da s druge strane nema ničega.’ Sapienti sat.
‘Sami najbolje znamo što je potrebno napraviti’, kaže Zdravko Marić u Dnevniku, odgovarajući na pitanje o kritikama MMF-a zbog neprovođenja reformi. MMF je preporučio Hrvatskoj da javni dug smanji ispod 60 posto, uvede porez na nekretnine, racionalizira socijalna davanja, poveća dopunsko zdravstveno osiguranje, ograniči rast plaća i smanji broj zaposlenih u javnoj upravi. Predlažu i manje poticaje za prijevremene mirovine i dizanje dobi za odlazak u mirovinu. ‘Preporuke MMF-a i Europske komisije uzimamo ozbiljno, ali mislim da mi sami najbolje znamo što je potrebno napraviti. Proveli smo poreznu reformu koja nije bila spominjana ni u jednim preporukama – i nju je MMF pohvalio’, rekao je Marić.
Sami smo rasprodali sve banke. Sami smo dali Mađarima Inu. Sami smo natjerali u bijeg 200.000 ljudi, najobrazovanijih i najsposobnijih. Sami ćemo znati dokusuriti još ovo što je ostalo, eto to je poruka s Markova trga i to će tako biti.
Tin… trideset godina putovanja, HRT, 23. listopada, 20:05
Igrano-dokumentarna serija o ponajvećem pjesniku ovih prostora razlog je za povratak nacionalnoj televiziji u primetimeu, barem ponedjeljkom iza Dnevnika. Pitka, interpretativno nenametljiva, uspjela u castingu, nanizanka Davora Žmegača dijelom popunjava prazni prostor hrvatske TV refleksije. O malo kojem značajnom intelektualcu XX. stoljeća imamo naime poštenu seriju, dokumentarni ili igrani film. Matoš, Krleža, Marinković, Nazor, I. G. Kovačić, Gavella, Stanko Lasić, Murtić, svi oni zaslužuju dokumentarce ili serije, ali tko da ih napravi i za koga? Istvan Szabo tu bi imao pune ruke posla, ali nemamo mi Szaba, ovdje se filmovi ne snimaju zbog ideja već zbog novca. Širem gledateljstvu trebalo je objasniti tko su likovi koji defiliraju uz Tina (Gaćinović, Čerina, Bastajić, Apis…) jer je scenarij napisan za ljude koji vješto plivaju u povijesnom kontekstu, no to nije kardinalna zamjerka.
Tin Ujević bio je ne samo pjesnik već i akter jedne zgusnute povijesti: starčevićanac, pa Jugoslaven, kraće vrijeme pripadnik Legije stranaca, zavjerenik u atentatima, blizak crnorukcima, Gavrilu Principu, Pavlu Bastajiću, pa i krugu ljudi oko Dragutina Dimitrijevića Apisa. Svojedobno je napisao: ’Jugoslavijo! U ružičasta jutra i ljubičaste večeri, iz okova u tamnicama i sa slamnica u bolnicama, tvoje ime treperi na žegućim usnama, tvoja slika izlazi pred obmanute zjene. Jugoslavijo! Ti si postala vjera onih koji su dugo stradali, i žarom prvih kršćana, za tobom se vapije u našim katakombama i iz naših krvavih arena. Jugoslavijo! Tebe se ljubi i zbog tebe se pati, i ako si obmana, ti si veličanstvena i tvoja ljepota vrijedi zanosa i žrtve…’ Nešto stariji, napisat će: ‘Mi smo imali da budemo jedna vojska. Ali srca su naša, o drugovi, bila podvojena: vi ste tražili korist, a ja samo ljepotu.’
Bit će zanimljivo vidjeti gledanost ‘Tina’, koji se tuče s ‘Čistom ljubavi’ Nives Celzijus na Novoj. Slutimo da Pjesnik neće dobro proći pored Pjevačice.
Dnevnik, HRT, 24. listopada, 19:00
Javnoj televiziji sve se više fućka za konvencije, ona se ponaša kao razbarušeni tinejdžer koji se zaljubio u pank pa ruši sva pravila koja je do jučer poštovao i poštuje sva koja je do jučer rušio. Točan početak emisije, poštivanje termina, kraj u najavljeno vrijeme, sve to više nije bitno – kad ih vidimo, onda im se nadajmo, poručuju naši informativci s Prisavlja, dodajući niski gafova još jedan. U prilogu Dnevnika koji govori o odazivu građana na mobilizaciju – ratne igre koje trebaju dati smisao povećanju vojnog proračuna – na tzv. slijepoj karti Hrvatske Split je postavljen tamo gdje otprilike stoji Šibenik, ispod Meteriza, Pakova Sela, Rupa i Konjevrata. Posljednji tango u Đevrskama, na Prisavlju. Dnevnički topnici s Prisavlja u nezadrživom su naletu unazad.
Novi dan, N1, 28. listopada, 9:30
U sadržajnom intervjuu ‘Novom danu’ Ratko Čačić rekao je praktički sve što se moglo i trebalo reći o hrvatskoj gospodarsko-političkoj situaciji. Pravomoćno smo izgubili prvu arbitražu u Švicarskoj, onu za upravljačka prava u Ini. O tome su cvrkutali i vrapci na grani; znalo se. Čačić kaže: ’Ušli smo u rat s velikom europskom kompanijom, gdje ste imali situaciju da u ringu na našoj strani imate tranzicijski tim, polusposobne ministre, koji se idu tući s ljudima u top formi s druge strane – i naravno da dobiju batine.’ Za ponudu ruskog Rosnjefta za kupnju Ine i modernizaciju rafinerija u Sisku i Rijeci – to je velik politički udarac Andreju Plenkoviću – rekao je: ‘Rusi ovdje imaju velik interes. Mi smo jedno ne veliko, ali zanimljivo tržište. Amerikanci se sami sa svojim ponudama nisu nigdje pojavili. Dobro došli, gospodo Amerikanci, pokažite svoje ponude. Oni uvijek tu nešto igraju, a ništa nisu napravili. Tako smo izgubili Siriju i Iran. To su nam Amerikanci skuhali. No ne znači da rusku ponudu odmah trebamo prihvatiti. Nisu svi Rusi Rusi, imate Sberbank i VTB. Sberbank tuži Hrvatsku zbog roll-up kredita, a VTB sudjeluje u tom roll-upu.’
Upitan za komentar Plenkovićeve najave o otkupu Ine, kazao je: ‘To se ne radi. Ne možeš izaći sam i reći: mi ćemo kupiti. To je ispod razine čak i jedne ovako male države. To se drugačije radi. Što je od toga ostalo? Nitko danas ne zna da ta tema uopće postoji. To sve rađa stav da Vlada ne radi dobro. Zato nema potporu. Nju jedino drži činjenica da s druge strane nema ničega.’ Sapienti sat.
Dnevnik, HRT, 28. listopada, 19:00
‘Sami najbolje znamo što je potrebno napraviti’, kaže Zdravko Marić u Dnevniku, odgovarajući na pitanje o kritikama MMF-a zbog neprovođenja reformi. MMF je preporučio Hrvatskoj da javni dug smanji ispod 60 posto, uvede porez na nekretnine, racionalizira socijalna davanja, poveća dopunsko zdravstveno osiguranje, ograniči rast plaća i smanji broj zaposlenih u javnoj upravi. Predlažu i manje poticaje za prijevremene mirovine i dizanje dobi za odlazak u mirovinu. ‘Preporuke MMF-a i Europske komisije uzimamo ozbiljno, ali mislim da mi sami najbolje znamo što je potrebno napraviti. Proveli smo poreznu reformu koja nije bila spominjana ni u jednim preporukama – i nju je MMF pohvalio’, rekao je Marić.
Sami smo rasprodali sve banke. Sami smo dali Mađarima Inu. Sami smo natjerali u bijeg 200.000 ljudi, najobrazovanijih i najsposobnijih. Sami ćemo znati dokusuriti još ovo što je ostalo, eto to je poruka s Markova trga i to će tako biti.
