U jednoj od lirskih definicija „sebe u svijetu i svijeta u sebi“ koje uporno objavljujem iz nedjelje u nedjelju, bez značajnijeg odjeka, napisao sam:
U ovom gradu, kao malo gdje
u našoj zemlji rođenja, u domaji,
položaje od presudne važnosti
za njegove buduće dane,
zauzimaju sretni činovnici,
na nesreću stanovnika.
Jer, kao da je po toj sorti
neoprostivo lažnih uglednika
Gottfried Benn prikladno definirao
osjećaj društvene sreće:
to je biti glup i imati dobar posao.
Slavonski Brod grad je u kojem egzibicionistički i upravo egzemplarno, pulsira rečena društvena sreća, uglavnom u dominatnom ritmu izbora za tzv. predstavnička tijela i u međuritmovima banalne svakodnevice. Naime, Brod je grad u kome se bennovskim glupanima koji imaju dobar posao oprašta za sve što su, uz pomoć činovničke arogancije i nekompetentnosti, unakazili. Opraštaju sretni činovnici „zasluge“ izobličavanja stvarnosti zapravo jedni drugima i još si za to dodjeljuju „zaslužene nagrade“. Važno je naglasiti da sam u jedinstveni činovnički koš, dopuštajući si poetsku slobodu elastičnijeg definiranja odgovornih za destrukciju perspektive, strpao sve one koji vjerno čuvaju politički sustav odnosno poredak koji je od njih napravio elitu, bilo kao stalno zaposlene birokrate (u kulturi, prosvjeti, upravi, crkvi, javnim poduzećima, udrugama) bilo kao izabrane funkcionare.
Sretni činovnici
Njihovi javno ispričani mokri snovi o drukčijem i boljem gradu, nametnuti kao zajednički, besplodni su, jer je u sve zaokružene, cjelovite i složene poslove koje predlažu, o kojima odlučuju i koje izvode, uključena kontracepcijska korupcija u svom beznadežnom i produženom statusu – nepotističkom zapošljavanju podobnika, radno-političkog suporta koji će im u znak zahvalnosti i vjernosti opraštati „zasluge“. Pogubna spirala bez kraja i konca. Riječ je o lokalnom koncentriranom bunilu u paradnodemokratskom i kvaziprofesionalnom sistemu koji sustavno zanemaruju istinske sposobnosti školovanih i iskusnih i vrijednosti s kojima se sudara njihova laž u službi varanja i podjarmljivanja vlastitih susjeda, prijatelja, rodbine. Pogrešni ljudi na ključnim mjestima donošenja odluka uzrok su provincijalizacije grada i nemogućnosti ostvarivanja priželjkivane budućnosti.
Kategorizacija stanovnika
Slavonski Brod je grad neumoljive kategorizacije svojih stanovnika. U uspješnoj domaćoj televizijskoj humorističkoj seriji, plemenska podjela na „vaše i naše“ svodi se na sitcomovsko isticanje regionalnih suprotnosti, na oprečne životne navike i različite psihološke predispozicije kao (potencijalne) uzroke sukoba koji su humornog karaktera. U/o Slavonskom Brodu mogao bi se snimiti triler/horor o podjelama i raznolikim kategorijima žitelja, kojima se, politikom svrstavanja u neku od zoo-vrsta, osujećuje normalno življenje, zapošljavanje i napredovanje. Generatori društveno-političkog zoologiziranja Brođana prvenstveno su vlasnici državotvornih sudačkih licenci za determiniranje njima odgovarajuće nacionalne, vjerske, spolne, regionalne, strukovne čistoće i higijeniziranja “prljavih pokušaja” odvajanja od zadanih matrica odnosno glavni kategorizatori ljudi su povijesnozaslužni građani koji se iz zaštitarskodomoljubnih razloga, a po kriterijima vlastitih privilegija, bave opasnim diferencijacijama i sužavanjem horizonata tolerancije i davanje šansi svima. Njihova netrpeljivost i mučna nepopustljivost prema drugima i drukčijima koje sortiraju po smrdljivim krletkama, kavezima, terarijima i akavarijima, odavno je metastazirala po čitavom društvenom organizmu. Za idejnu i kulturna kemoterapiju, kao efikasno i radikalno rješenje, još uvijek nije napisana uputnica, a tko će i kad će – ne zna se.
Ignoranti
Uznemirujuća ispodprosječnost političkih, kulturnih, vjerskih, poduzetničkih, sportskih predvodnika u smislu presporog prihvaćanja svjetskih trendova, čuvanje u teglama ukiseljenih postignuća, selektivna skrb o građanima, uzgoj poslušnika, stranačka uskotračnost i neskriveno manipuliranje biračkim mesom, prevladavajući arivistički rezoni uspjeha, predumišljajno tendenciozne interpretacije uzroka fenjeraškog statusa u odnosu na druge lokalne uprave i samouprave, neiskorištavanje komparativnih prednosti, sve uočljivije siromaštvo ubogih stanovnika, površno funkcioniranje medija krcatih neobrazovanim izvršiteljima – sve su to simptomi zanemarivanja potrebe da se kola izvuku iz blata i postave na cestu sigurne budućnosti. Javni ignoranti ( a ni privatni, prijateljsko-rođački, nimalo ne zaostaju) istinskih potreba Brođana minijaturni su formati nužne empatije, opijeni vlastitim značenjem i značajem. Oni razaraju duh gradske košnice povećavanjem broja trutova.
Oponašanje
Slavonski Brod, mora se to priznati, inventivna je oponašateljska sredina. Oponaša se originale skoro do nezamjetnih razlika. Skoro nezamjetnih, ali zato iritantnih do ekcema na epidermi duha. Svi ti festivali, koncerti, predstave, susreti, vatromenti, bajkoviti svjetovi, kola, izložbe, štrajkovi, lionsi i rottary, performansi, izbori, promocije, zborovi, mostovi, bazeni, monografije, fišijade, čvarkijade, norijade, florafestovi, štrajkovi, dočeci novih godina… sve te identitetske konstrukcije, sav taj karnevalski zamah, sve je to već viđeno i aplicirano u drugim sredinama. Majmun radi ono što majmun vidi. Failed! Prostaštvo prodavača instantne restaurirane povijesti, egzibicionistički pokušaji usklađivanja umjetnosti i akcije, agresivna komercijalizacija kulture do njenog sužavanja na zabavu, malograđanski sustav određujućih vrijednosti, mizerabilni intelektualni potencijali organizatora i koordinatora društvenih događanja, kolaboracija zastupnika kulture i patronizirajućih političkih struktura, nesposobnost, neinventivnost i ustrašenost tzv. kulturne birokracije – ne omogućavaju nijedno kreativno skretanje prema vlastitom svijetu mašte, invencioznosti, kreativnosti, duhovitosti.
Oslobađanje
U antičkoj anegdoti, nekome tko mu se rugao da su ga prognali iz grada, Diogen je odgovorio: „A ja sam njih osudio na ostajanje”. Izgleda da je neki novovjeki Diogen, s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, osudio Brođane na ostajanje. U izreci s okusom alibija, Rusi za sebe kažu da nikad ne ostvaruju svoje ciljeve, jer ih uvijek premašuju. A Brođani ne ostvaruju svoje ciljeve, jer ih podmašuju.
Možda nije pristojno o svom gradu čija se snaga, jačina i žestina permanentno razrjeđuje repetitivnim unosom gluposti, laži i nasilja, ignoranstva i imitatorstva, govoriti s pozicija „tuđinstva“, dobrovoljne izoliranosti i odvajanja uz pomoć privatnog kineskog zida od potencijalnih agresora na vlastiti mir, i s jakom potrebom sabotiranja groteske koja se javno servira kao turistički sjaj. Nije, prema tumačima simboličnog poretka življenja u zajednici, socijalno pristojno, odnositi se sardonički, subverzivno, bučno i neuvijeno uočavati nesklad između nametnutih vrijednosti i punog smisla postojanja. Ali, to je jedini način vlastitog oslobađanja od ovisništa o kolektivističkim mitomanskim opijatima koje nam funkcionalni autoriteti pokušavaju ubrizgati u vene, a koji slabe volju, duh i potrebu za otporom i slobodom.
Ipak, uz generalizirajuće negativne stavove o vlastitom gradu koji pluta u pogrešnom smjeru kako to voda događaja hoće i kako ga navigaju kapetani kukavice, na sbperiskopu ispisujem čitav niz lirski živih vinjeta o svima onima koji ne plivaju leđno, nego snažno i smjelo plivaju uzvodno, prema izvorima, ponekad na čudesno pametan i histerično zabavan način – kao dokaz o „savjesti kao zovu brige“ i simpatija za vlastiti grad. Naravno da su među njima i “nesretni činovnici”.
Onirizam
Privilegija da se živi u oniričkom spoju širokog neba, moćne Save i obale, načičkane ulicama i kućama punih fantastičnih priča, susreti s rijetkim, predivnim ljudskim svjetiljkama na sličnim pozicijama odmetničkih kritičara degeneracije postojećeg, mogućnost da se jarosne jadikovke objave na internetu – velika su satisfakcija za neuspjele pokušaje bijega.
Ključne riječi: Slavonski Brod, sretni činovnici, kategoriziranje, ignoranti, oponašanje, Diogen, oslobađanje, simbolični poredak, onirizam
sbperiskop
U ovom gradu, kao malo gdje
u našoj zemlji rođenja, u domaji,
položaje od presudne važnosti
za njegove buduće dane,
zauzimaju sretni činovnici,
na nesreću stanovnika.
Jer, kao da je po toj sorti
neoprostivo lažnih uglednika
Gottfried Benn prikladno definirao
osjećaj društvene sreće:
to je biti glup i imati dobar posao.
Slavonski Brod grad je u kojem egzibicionistički i upravo egzemplarno, pulsira rečena društvena sreća, uglavnom u dominatnom ritmu izbora za tzv. predstavnička tijela i u međuritmovima banalne svakodnevice. Naime, Brod je grad u kome se bennovskim glupanima koji imaju dobar posao oprašta za sve što su, uz pomoć činovničke arogancije i nekompetentnosti, unakazili. Opraštaju sretni činovnici „zasluge“ izobličavanja stvarnosti zapravo jedni drugima i još si za to dodjeljuju „zaslužene nagrade“. Važno je naglasiti da sam u jedinstveni činovnički koš, dopuštajući si poetsku slobodu elastičnijeg definiranja odgovornih za destrukciju perspektive, strpao sve one koji vjerno čuvaju politički sustav odnosno poredak koji je od njih napravio elitu, bilo kao stalno zaposlene birokrate (u kulturi, prosvjeti, upravi, crkvi, javnim poduzećima, udrugama) bilo kao izabrane funkcionare.
Sretni činovnici
Njihovi javno ispričani mokri snovi o drukčijem i boljem gradu, nametnuti kao zajednički, besplodni su, jer je u sve zaokružene, cjelovite i složene poslove koje predlažu, o kojima odlučuju i koje izvode, uključena kontracepcijska korupcija u svom beznadežnom i produženom statusu – nepotističkom zapošljavanju podobnika, radno-političkog suporta koji će im u znak zahvalnosti i vjernosti opraštati „zasluge“. Pogubna spirala bez kraja i konca. Riječ je o lokalnom koncentriranom bunilu u paradnodemokratskom i kvaziprofesionalnom sistemu koji sustavno zanemaruju istinske sposobnosti školovanih i iskusnih i vrijednosti s kojima se sudara njihova laž u službi varanja i podjarmljivanja vlastitih susjeda, prijatelja, rodbine. Pogrešni ljudi na ključnim mjestima donošenja odluka uzrok su provincijalizacije grada i nemogućnosti ostvarivanja priželjkivane budućnosti.
Kategorizacija stanovnika
Slavonski Brod je grad neumoljive kategorizacije svojih stanovnika. U uspješnoj domaćoj televizijskoj humorističkoj seriji, plemenska podjela na „vaše i naše“ svodi se na sitcomovsko isticanje regionalnih suprotnosti, na oprečne životne navike i različite psihološke predispozicije kao (potencijalne) uzroke sukoba koji su humornog karaktera. U/o Slavonskom Brodu mogao bi se snimiti triler/horor o podjelama i raznolikim kategorijima žitelja, kojima se, politikom svrstavanja u neku od zoo-vrsta, osujećuje normalno življenje, zapošljavanje i napredovanje. Generatori društveno-političkog zoologiziranja Brođana prvenstveno su vlasnici državotvornih sudačkih licenci za determiniranje njima odgovarajuće nacionalne, vjerske, spolne, regionalne, strukovne čistoće i higijeniziranja “prljavih pokušaja” odvajanja od zadanih matrica odnosno glavni kategorizatori ljudi su povijesnozaslužni građani koji se iz zaštitarskodomoljubnih razloga, a po kriterijima vlastitih privilegija, bave opasnim diferencijacijama i sužavanjem horizonata tolerancije i davanje šansi svima. Njihova netrpeljivost i mučna nepopustljivost prema drugima i drukčijima koje sortiraju po smrdljivim krletkama, kavezima, terarijima i akavarijima, odavno je metastazirala po čitavom društvenom organizmu. Za idejnu i kulturna kemoterapiju, kao efikasno i radikalno rješenje, još uvijek nije napisana uputnica, a tko će i kad će – ne zna se.
Ignoranti
Uznemirujuća ispodprosječnost političkih, kulturnih, vjerskih, poduzetničkih, sportskih predvodnika u smislu presporog prihvaćanja svjetskih trendova, čuvanje u teglama ukiseljenih postignuća, selektivna skrb o građanima, uzgoj poslušnika, stranačka uskotračnost i neskriveno manipuliranje biračkim mesom, prevladavajući arivistički rezoni uspjeha, predumišljajno tendenciozne interpretacije uzroka fenjeraškog statusa u odnosu na druge lokalne uprave i samouprave, neiskorištavanje komparativnih prednosti, sve uočljivije siromaštvo ubogih stanovnika, površno funkcioniranje medija krcatih neobrazovanim izvršiteljima – sve su to simptomi zanemarivanja potrebe da se kola izvuku iz blata i postave na cestu sigurne budućnosti. Javni ignoranti ( a ni privatni, prijateljsko-rođački, nimalo ne zaostaju) istinskih potreba Brođana minijaturni su formati nužne empatije, opijeni vlastitim značenjem i značajem. Oni razaraju duh gradske košnice povećavanjem broja trutova.
Oponašanje
Slavonski Brod, mora se to priznati, inventivna je oponašateljska sredina. Oponaša se originale skoro do nezamjetnih razlika. Skoro nezamjetnih, ali zato iritantnih do ekcema na epidermi duha. Svi ti festivali, koncerti, predstave, susreti, vatromenti, bajkoviti svjetovi, kola, izložbe, štrajkovi, lionsi i rottary, performansi, izbori, promocije, zborovi, mostovi, bazeni, monografije, fišijade, čvarkijade, norijade, florafestovi, štrajkovi, dočeci novih godina… sve te identitetske konstrukcije, sav taj karnevalski zamah, sve je to već viđeno i aplicirano u drugim sredinama. Majmun radi ono što majmun vidi. Failed! Prostaštvo prodavača instantne restaurirane povijesti, egzibicionistički pokušaji usklađivanja umjetnosti i akcije, agresivna komercijalizacija kulture do njenog sužavanja na zabavu, malograđanski sustav određujućih vrijednosti, mizerabilni intelektualni potencijali organizatora i koordinatora društvenih događanja, kolaboracija zastupnika kulture i patronizirajućih političkih struktura, nesposobnost, neinventivnost i ustrašenost tzv. kulturne birokracije – ne omogućavaju nijedno kreativno skretanje prema vlastitom svijetu mašte, invencioznosti, kreativnosti, duhovitosti.
Oslobađanje
U antičkoj anegdoti, nekome tko mu se rugao da su ga prognali iz grada, Diogen je odgovorio: „A ja sam njih osudio na ostajanje”. Izgleda da je neki novovjeki Diogen, s početka devedesetih godina prošlog stoljeća, osudio Brođane na ostajanje. U izreci s okusom alibija, Rusi za sebe kažu da nikad ne ostvaruju svoje ciljeve, jer ih uvijek premašuju. A Brođani ne ostvaruju svoje ciljeve, jer ih podmašuju.
Možda nije pristojno o svom gradu čija se snaga, jačina i žestina permanentno razrjeđuje repetitivnim unosom gluposti, laži i nasilja, ignoranstva i imitatorstva, govoriti s pozicija „tuđinstva“, dobrovoljne izoliranosti i odvajanja uz pomoć privatnog kineskog zida od potencijalnih agresora na vlastiti mir, i s jakom potrebom sabotiranja groteske koja se javno servira kao turistički sjaj. Nije, prema tumačima simboličnog poretka življenja u zajednici, socijalno pristojno, odnositi se sardonički, subverzivno, bučno i neuvijeno uočavati nesklad između nametnutih vrijednosti i punog smisla postojanja. Ali, to je jedini način vlastitog oslobađanja od ovisništa o kolektivističkim mitomanskim opijatima koje nam funkcionalni autoriteti pokušavaju ubrizgati u vene, a koji slabe volju, duh i potrebu za otporom i slobodom.
Ipak, uz generalizirajuće negativne stavove o vlastitom gradu koji pluta u pogrešnom smjeru kako to voda događaja hoće i kako ga navigaju kapetani kukavice, na sbperiskopu ispisujem čitav niz lirski živih vinjeta o svima onima koji ne plivaju leđno, nego snažno i smjelo plivaju uzvodno, prema izvorima, ponekad na čudesno pametan i histerično zabavan način – kao dokaz o „savjesti kao zovu brige“ i simpatija za vlastiti grad. Naravno da su među njima i “nesretni činovnici”.
Onirizam
Privilegija da se živi u oniričkom spoju širokog neba, moćne Save i obale, načičkane ulicama i kućama punih fantastičnih priča, susreti s rijetkim, predivnim ljudskim svjetiljkama na sličnim pozicijama odmetničkih kritičara degeneracije postojećeg, mogućnost da se jarosne jadikovke objave na internetu – velika su satisfakcija za neuspjele pokušaje bijega.
Ključne riječi: Slavonski Brod, sretni činovnici, kategoriziranje, ignoranti, oponašanje, Diogen, oslobađanje, simbolični poredak, onirizam
sbperiskop
