‘Bijelu vrpcu’ Michaela Hanekea o puritanskoj, represivnoj, asketskoj Njemačkoj u osvit Prvoga svjetskog rata vjerojatno nije gledalo ni 700 ljudi, ali uloga javnih medija i jest da se bave temama koje nisu komercijalne. Zato bi javni servis trebalo očistiti od kriminalaca, muljatora i političkih komesara, ali taj film nećemo skoro gledati
Kako su majstori s Nove zakucali konkurentskom RTL-u! Briljantan potez nekoga tko se razumije u važnost termina i programske sheme. Jesensku uzdanicu, dramsku seriju ‘Na granici’ – autori Vlado Bulić, Mirna Miličić i Goran Rukavina, redatelji Josip Žuvan, Stanislav Tomić, Ivan Miladinov i Daniel Kušan, glazba Tonči Huljić – pustili su tjedan dana prije RTL-ova ‘Pogrešna čovjeka’ – autori Jelena Veljača i Milo de Grisogono, redatelj Kristijan Milić – i time dostigli nedostižnu prednost, koja je podebljana razlikom u kvaliteti sadržaja. ‘Na granici’ je ležerna, duhovita i zabavna serija prikladna za sve kojima je televizijski montanjarski eskapizam – ‘hajdemo u planine, jer tamo nema zime’ – jedini bijeg iz surove stvarnosti. Radnja se naime zbiva u Lici. Standardna postava Novinih glumačkih vedeta, koju predvode Milan Štrljić i Žarko Radić, razigrana je od starta, radnja se lako prati, a žovijalna muzika Tončija Huljića čini zanimljiv odmak u odnosu na klasične turske glazbene podloge – ova je baš huljićevska, madrebadessavska, vrckava i duhovita. Najjača faca serije je briljantna Nina Erak, očito u ulozi života (ide joj sve bolje – bila je sjajna i u trećoj sezoni ‘Počivali u miru’). Otvaranje ‘Na granici’ pomelo je sve rekorde, prvu epizodu gledalo je 723 tisuće ljudi, a masovna će publika, kako se čini, uz seriju ostati do kraja.
‘Bijelu vrpcu’ Michaela Hanekea vjerojatno nije gledalo ni 700 ljudi, ali avaj! Uloga javnih medija jest da održavaju javne vrijednosti i bave se temama koje nisu komercijalne: visokom kulturom, obrazovanjem, školstvom, muzejima, slikarstvom itd. Naši tzv. javni mediji tu su ulogu izdali, oni služe kao široke, ali plitke platforme na kojima neki pojedinci uzimaju novac, a drugi šire ideološki utjecaj, pa dok ide ide. U tom je smislu kvalitetan sadržaj sve rjeđi, a kad ova institucija propadne, ostat će nam samo zabava, kako glasi slogan jedne televizije. Crno-bijeli film ‘Bijela vrpca’ remek-djelo je dubinske anatomije jednoga zločina: Haneke ispituje puritansku, represivnu, asketsku Njemačku u osvit Prvoga svjetskog rata, da bi pokazao ono što će Erich Fromm nazvati ‘autoritarnom strukturom ličnosti’, a Wilhelm Reich ‘seksualnom ekonomijom političke reakcije’. Prikraćenost, nedobrovoljno odricanje, kazna, grijeh, nesloboda, strah, teror – korišteni kao odgojne metode – stvaraju ljude robote, ljude zvijeri, koji i u dobru i u zlu idu nedostižno visoko. ‘Bijela vrpca’ nikad neće ići na komercijalnim televizijama, zato bi javni servis trebalo očistiti od kriminalaca, muljatora i političkih komesara koji ga razvaljuju, ali taj film nećemo skoro gledati – kad ga vidimo, onda mu se nadajmo.
U više epizoda posvećenih novom valu čujemo zapanjujuće stihove Prljavog kazališta iz 1979. godine: Ti ideš sa svojim muškim društvom/ i loviš prljave žene/ a ja te čekam vjerno kao pas/ Znam da me praviš ljubomornim/ jer koliko si mi puta/ na klupi u parku znao reći/ Ja sam za slobodnu mušku ljubav/ ja sam za slobodnu mušku ljubav/ ja sam za slobodnu mušku ljubav/ ja sam za slobodnu ljubav… Malo kasnije Idoli će u Beogradu pjevati: Retko te viđam sa devojkama/ A viđam te svaki dan/ Retko te viđam sa devojkama/ Ipak nikad nisi sam… Jedan je kruti režim pucao, ljuljali su se njegovi temelji, rađala se sloboda iz koje je – u ljutoj konkurenciji ondašnje velike scene – nastalo toliko klasike koliko je nikad prije i nikad kasnije nije nastalo na ovim prostorima, i nikad više neće. Idoli, Prljavo kazalište, Haustor, Pekinška patka…. a u srcu mainstreama genijalni Goran Bregović, drug Tito jugoslavenske muzičke scene. Ukratko, tko nije živio u to doba, ne zna što je renesansa, ali može pogledati Klasik TV i seriju ‘Novi val’, ide svako malo.
Engleska serija ‘Sajam taštine’ (‘Vanity Fair’), nastala po djelu britanskog klasika Williama Makepeacea Thackeraya – otmjenog, elegantnog, duhovitog pisca – u prve je dvije epizode pomalo razvučena, ali kad u trećoj krenu drame, to je onda Dostojevski! Mlada Rebecca Becky Sharp, siromašna i socijalno deprivilegirana, u jezivo klasnom engleskom društvu, obdarena je hrabrošću, inteligencijom i voljom – ona ne plače nad nevoljama, već ih savladava, kao trkač prepone. Slika, zvuk, interijeri, eksterijeri, sve je u ovoj seriji užitak za gledatelje – Englezi, poslovično, znaju kako se to radi. Podnaslov romana ‘Vašar taštine’ je, inače, ‘roman bez glavnog junaka’ – to nekako nalikuje našoj današnjoj situaciji. Michael Palin, legendarni montipajtonovac, u seriji glumi pisca Thackeraya koji najavljuje svaku pojedinačnu epizodu, i to je krasna minijatura, a mladu glumicu Oliviju Cooke treba zapamtiti, njezino vrijeme tek dolazi. Ovo je najnovija prilagodba knjige. Reese Witherspoon glumila je Becky Sharp u raskošnom filmu snimljenom 2004. u režiji Mire Nair; BBC je 2008. ekranizirao Thackeraya s Natashom Little, a jedna je verzija romana serijalizirana i 2008. godine. ‘Vanity Fair’ obavezno gledati.
Na granici, Nova TV, 17. – 21. rujna, 20:15
Kako su majstori s Nove zakucali konkurentskom RTL-u! Briljantan potez nekoga tko se razumije u važnost termina i programske sheme. Jesensku uzdanicu, dramsku seriju ‘Na granici’ – autori Vlado Bulić, Mirna Miličić i Goran Rukavina, redatelji Josip Žuvan, Stanislav Tomić, Ivan Miladinov i Daniel Kušan, glazba Tonči Huljić – pustili su tjedan dana prije RTL-ova ‘Pogrešna čovjeka’ – autori Jelena Veljača i Milo de Grisogono, redatelj Kristijan Milić – i time dostigli nedostižnu prednost, koja je podebljana razlikom u kvaliteti sadržaja. ‘Na granici’ je ležerna, duhovita i zabavna serija prikladna za sve kojima je televizijski montanjarski eskapizam – ‘hajdemo u planine, jer tamo nema zime’ – jedini bijeg iz surove stvarnosti. Radnja se naime zbiva u Lici. Standardna postava Novinih glumačkih vedeta, koju predvode Milan Štrljić i Žarko Radić, razigrana je od starta, radnja se lako prati, a žovijalna muzika Tončija Huljića čini zanimljiv odmak u odnosu na klasične turske glazbene podloge – ova je baš huljićevska, madrebadessavska, vrckava i duhovita. Najjača faca serije je briljantna Nina Erak, očito u ulozi života (ide joj sve bolje – bila je sjajna i u trećoj sezoni ‘Počivali u miru’). Otvaranje ‘Na granici’ pomelo je sve rekorde, prvu epizodu gledalo je 723 tisuće ljudi, a masovna će publika, kako se čini, uz seriju ostati do kraja.
Bijela vrpca, HRT, 19. rujna, 09:00
‘Bijelu vrpcu’ Michaela Hanekea vjerojatno nije gledalo ni 700 ljudi, ali avaj! Uloga javnih medija jest da održavaju javne vrijednosti i bave se temama koje nisu komercijalne: visokom kulturom, obrazovanjem, školstvom, muzejima, slikarstvom itd. Naši tzv. javni mediji tu su ulogu izdali, oni služe kao široke, ali plitke platforme na kojima neki pojedinci uzimaju novac, a drugi šire ideološki utjecaj, pa dok ide ide. U tom je smislu kvalitetan sadržaj sve rjeđi, a kad ova institucija propadne, ostat će nam samo zabava, kako glasi slogan jedne televizije. Crno-bijeli film ‘Bijela vrpca’ remek-djelo je dubinske anatomije jednoga zločina: Haneke ispituje puritansku, represivnu, asketsku Njemačku u osvit Prvoga svjetskog rata, da bi pokazao ono što će Erich Fromm nazvati ‘autoritarnom strukturom ličnosti’, a Wilhelm Reich ‘seksualnom ekonomijom političke reakcije’. Prikraćenost, nedobrovoljno odricanje, kazna, grijeh, nesloboda, strah, teror – korišteni kao odgojne metode – stvaraju ljude robote, ljude zvijeri, koji i u dobru i u zlu idu nedostižno visoko. ‘Bijela vrpca’ nikad neće ići na komercijalnim televizijama, zato bi javni servis trebalo očistiti od kriminalaca, muljatora i političkih komesara koji ga razvaljuju, ali taj film nećemo skoro gledati – kad ga vidimo, onda mu se nadajmo.
Robna kuća, novi val I-III, Klasik TV, 20. rujna, 17:20
U više epizoda posvećenih novom valu čujemo zapanjujuće stihove Prljavog kazališta iz 1979. godine: Ti ideš sa svojim muškim društvom/ i loviš prljave žene/ a ja te čekam vjerno kao pas/ Znam da me praviš ljubomornim/ jer koliko si mi puta/ na klupi u parku znao reći/ Ja sam za slobodnu mušku ljubav/ ja sam za slobodnu mušku ljubav/ ja sam za slobodnu mušku ljubav/ ja sam za slobodnu ljubav… Malo kasnije Idoli će u Beogradu pjevati: Retko te viđam sa devojkama/ A viđam te svaki dan/ Retko te viđam sa devojkama/ Ipak nikad nisi sam… Jedan je kruti režim pucao, ljuljali su se njegovi temelji, rađala se sloboda iz koje je – u ljutoj konkurenciji ondašnje velike scene – nastalo toliko klasike koliko je nikad prije i nikad kasnije nije nastalo na ovim prostorima, i nikad više neće. Idoli, Prljavo kazalište, Haustor, Pekinška patka…. a u srcu mainstreama genijalni Goran Bregović, drug Tito jugoslavenske muzičke scene. Ukratko, tko nije živio u to doba, ne zna što je renesansa, ali može pogledati Klasik TV i seriju ‘Novi val’, ide svako malo.
Sajam taštine, HBO, 22. rujna, 22:30
Engleska serija ‘Sajam taštine’ (‘Vanity Fair’), nastala po djelu britanskog klasika Williama Makepeacea Thackeraya – otmjenog, elegantnog, duhovitog pisca – u prve je dvije epizode pomalo razvučena, ali kad u trećoj krenu drame, to je onda Dostojevski! Mlada Rebecca Becky Sharp, siromašna i socijalno deprivilegirana, u jezivo klasnom engleskom društvu, obdarena je hrabrošću, inteligencijom i voljom – ona ne plače nad nevoljama, već ih savladava, kao trkač prepone. Slika, zvuk, interijeri, eksterijeri, sve je u ovoj seriji užitak za gledatelje – Englezi, poslovično, znaju kako se to radi. Podnaslov romana ‘Vašar taštine’ je, inače, ‘roman bez glavnog junaka’ – to nekako nalikuje našoj današnjoj situaciji. Michael Palin, legendarni montipajtonovac, u seriji glumi pisca Thackeraya koji najavljuje svaku pojedinačnu epizodu, i to je krasna minijatura, a mladu glumicu Oliviju Cooke treba zapamtiti, njezino vrijeme tek dolazi. Ovo je najnovija prilagodba knjige. Reese Witherspoon glumila je Becky Sharp u raskošnom filmu snimljenom 2004. u režiji Mire Nair; BBC je 2008. ekranizirao Thackeraya s Natashom Little, a jedna je verzija romana serijalizirana i 2008. godine. ‘Vanity Fair’ obavezno gledati.
