Mora da je drugomandatna ministarska „slava“ udarila Ivanu Anušiću u glavu, ako već ne toplotni udar, što je ovih dana haračio Bijednom Našom i dobrim dijelom Kugle, pa je na Vinkovačkoj televiziji smušen istrčao u javnost prijetnjom od koje se ledi krv u žilama: „Ako dođe do ovog što se dogodilo u Ukrajini s Rusijom, kreće opća mobilizacija! Nema priziva savjesti! Tako funkcioniraju zakoni kada su izvanredne situacije. Nećeš pušku? Onda ćeš kopati rovove. Kao ’91, pod paljbom!“ Što se babi snilo, to se babi zbilo, podrugljivo takvim goropadnicima replicira mudar pûk, baš kao što su stručna i šira društvena javnost masovno odgovorili CRO ministru obrane i vladinu potpredsjedniku Ivanu Anušiću: „Malo morgen!“ Ne bu išlo, slaže se i raspoloženi Štijef za kvartovskim šankom.
Dobro, ne očekuje se od višeg trenera sportske rekreacije, nekoga tko je stekao višu stručnu spremu na zagrebačkomu Kineziološkom fakultetu, da znâ kako u ovoj zemlji „funkcioniraju zakoni kada su izvanredne situacije“ – da je za ono čime prijeti potrebno dvotrećinskom većinom u tzv. Visokom domu promijeniti čl. 47. Ustava RH, što također ne bi išlo – ali još manje da heliodromskim ratnim i zločinom protiv čovječnosti Hrvatskog vijeća obrane (HVO) tzv. HZ/HR Herceg-Bosne tri desetljeća kasnije zloslutno maše kao, vidi vraga, receptom u „obrani domovine od Rusa“. Sic transit. Koja Ukrajina u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj?! Koji Rusi?! Kakvi lonci, kakvi bakrači?!
Razlaz s Anrom Đapićm
O.K., bez obzira na (ne)utemeljenost razloga zbog kojih je CRO vlada odlučila odmrznuti obavezu služenja vojnog roka od 1. siječnja 2025, ali i razloge njegova zamrznuća 2008. godine (među inim, cca 70% se ročnika tada pozivalo na tzv. priziv savjesti, protiv oružja u rukama, te služilo civilni rok), nikakvi Rusi, mali zeleni, Srbi ili koji već „agresori“ nisu niti će biti opravdanje Anušiću za jezivu heliodromsku zločinačku prijetnju tuđoj djeci i njihovim roditeljima u Bijednoj Našoj kako će na bojišnicama, je li, „kopati rovove pod paljbom“ ne budu li – po njegovoj, Plenkovićevoj, Medvedovoj…?! – zapovijedi uzeli puške u ruke i jurišali na one na koje im se naredi. Time viši sportski trener rekreacije Ivan Anušić, bivši zadrti pravaš do razlaza s ucrnjenim idolom Antom Đapićem – materijalno, je li, potkožen kao lički medvjed – ne smije prijetiti ni svojima četvero djece.
Kamoli da se smije nekažnjeno i bez srama groziti tzv. živim štitom, pogibelji „pod paljbom“, tuđim obiteljskim uzdanicama, čije je ustavno pravo tzv. priziv savjesti, i roditeljima koji ne odgajaju djecu za HDZ-ovo topovsko meso i obranu politmaterijalnih stečevima buljuka „uglednika“ i „junaka Domovinskog rata“ što dnevno hodočaste o javnom trošku pred naručenim TV-okom, proseravaju se primitivnom patetikom, pale svijeće, polažu vijence i dirigirano se križaju u „počast nacionalnim junacima koji su položili najvrjednije što imaju, svoje živote i zdravlje na oltar slobode kakvu danas uživamo svi mi“. Sic transit. Propaganda par excellence.
Anušić neće kazati kako je i zašto tu blagotvornu „slobodu“, od koje su tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj ostavljeni samo zastava, grb i himna – kojima se ne mogu platiti režije, kupiti hrana i živjeti dostojno prosječnog čovjeka – glavom bez obzira napustilo u zadnjih desetak godina cca pola milijuna mahom mladih ljudi. U najpotentnijoj radnoj i fertilnoj dobi. S cijelim obiteljima. I neće spomenuti svoje ratne suborce, koji, do dna duše razočarani dnevnim sadržajima te „slobode“, otvoreno kažu kako – da su mogli pretpostaviti kakva će biti „hrvatska sloboda“ kada napokon oružje zašuti – nikad ne bi otišli u Domovinski rat.
Na krijesti proturuske histerije što već dvije godine i kusur zamata Uniju i ostatak proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada u inflaciju i čak recesiju, enetgetsku, prehrambenu i inu krizu, armadedonsku nesigurnost, nemir i masovnu depresiju, CRO žaba vidjela da se konje potkiva, pa i ona digla nogu. „Na oružje, ljudi, mladež natrag u vojarne, vidite što se događa oko nas, moramo biti spremni za svaki izazov i ugrozu!“ – mantra je kojom se s državnog sljemena plaši ionako krizama izbezumljen, siromašan živalj što političarima ne vjeruje ni koliko je crnog pod noktima. Ponovo vojna obaveza pod obavezno (počinju je prakticirati i neke susjedne balkanske zemlje) unaprijed je, pokazuju ankete, naletjela na tvrdi zid tzv. priziva savjesti i civilnog služenja, pa Anušićevo pametovanje bahatlukom neće polučiti nikakav pozitivan rezultat.
E sad, bivši tvrdi, ucrnjeni pravaš đapićevskih krvnih zrnaca – nabrzaka još za načelnikovanja u Antunovcu prebojenih u hadezeovski denver plavo, sic transit – mnoge će upućenije u „braniteljska“ zbivanja 1991–1995. u RH i BiH, gdje je tzv. velikohrvatska etnočistačka politika izvela agresiju na dijelove susjedne, prijateljske države, podsjetiti na vlastitu (nečasnu?) ulogu u BiH upravo tim spominjanjem „kopanja rovova pod paljbom“. Što je pak 1993. godine radio u Mostaru, ako je bio pripadnik Hrvatske vojske, gdje su počinjena nevjerojatna zvjerstva HVO-a nad bošnjačkim i inim nehrvatskim žiteljima?!
Što je Anušić radio u Mostaru?
Ivan Anušić se 1991. godine uključio u Domovinski rat kao 17-godišnjak, maloljetni dragovoljac, a registriran mu je ratni put kao pripadnika 106. i 130. brigade Zbora narodne garde, Specijalne policije MUP-a Orao, Vojne policije i 3. gardijske brigade Hrvatske vojske, u kojoj je umirovljen 2001. godine. Prešao je na neusporedivo unosniji posao – HDZ-ovu politiku, gdje mu se karijera vinula u nebesa. Nadvisila i obrazovne i ine kvalifikacije, za koje se uobičajeno smatra da ih političar mora imati. Pa mu je, osokoljenu Plenkovićevom naklonošću nakon izborne pobjede, promocijom na poziciju potpredsjednika vlade i „aklimatiziranom“ u fotelju ministra obrane, sada „slava“ udarila u glavu: „Ako ne želiš uzeti oružje, kopat ćeš rovove pod paljbom!“ Ma nemoj! Anušić će te prisiliti?!
„Kao što je veliki broj Hrvata 1991. godine došao braniti Vukovar, tako sam i ja 1993. kao dragovoljac bio pripadnik HVO-a ovdje u Mostaru, gdje sam branio hrvatski narod u BiH“, kazao je nedavno dužnosnik RH Ivan Anušić ispred novog Muzeja HVO-a na obilježavanju 32. obljetnice vojne operacije „Lipanjske zore“. Time je ne samo priznao javnu tajnu koju hrvatska tzv. mainstream politika krije kao zmija noge – agresiju RH na BiH, osuđenu u Haagu kao tzv. udruženi zločinački pothvat – nego i službeno podupro tzv. velikohrvatsku zločinačku, etnočistačku politiku, jer je Muzej HVO-a namjerno pozicioniran na mjestu bivšeg konclogora Heliodroma. Najzloglasnijeg u tzv. HZ/HR Herceg-Bosni, u koji su – baš i u Anušićevo mostarsko doba! – prisilno dovođeni, izgladnjivani, mučeni, ubijani i odvođeni kao živi štit i kopati rovove pod paljbom Bošnjaci što su ih zločinci HVO-a istjerivali iz domova u Mostaru i zapadnoj Hercegovini, pljačkali, ucjenjivali, silovali, raseljavali…
Je li i Ivan Anušić sudjelovao u genocidnom – po međunarodnom pravu je i etničko čišćenje genocid – „oslobađanju“ Mostara od njegovih nehrvatskih žitelja? Pa se sada, ničim izazvan, sjetio prijetiti hrvatskoj mladeži („Ako ne želiš uzeti oružje, kopat ćeš rovove pod paljbom!“) istim heliodromskim zločinačkim alatima o kopanju rovova i rafalima u živo meso?! Današnja mladež nije blesava kakvom je smatraju politikanti Anušićeva tipa, pozivajući se na domoljublje“. Mladež u suvremeno, je li, digitalno doba tzv. globalnog sela (Marshall McLuhan), ankete kažu cca 70%, poistovjećuje obranu svoje i tuđe slobode s mudrošću dobrih ljudi, s pametnim politikama, mirotvorstvom, suradnjom i razumijevanjem, ne sa zločinom, otimanjem tuđega, pljačkom, ubijanjem drugih ljudi…
Inače, po ideji o odmrznutoj obavezi služenja vojnog roka stajat će porezne obveznike cca 20 milijuna eura u 2025. godini, a kako je kazao Jutarnjem listu profesor ustavnog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Đorđe Gardašević, „suspendiranje prigovora savjesti u slučaju opće mobilizacije može doći u obzir samo ako se izmijeni Ustav RH“. A taj sporni Čl. 47. u 2. stavku glasi: „Dopušten je prigovor savjesti onima koji poradi svojih vjerskih ili moralnih nazora nisu pripravni sudjelovati u obavljanju vojničkih dužnosti u oružanim snagama. Te su osobe obvezne ispunjavati druge dužnosti određene zakonom“.
Otkud ideja višem treneru sportske rekreacije da pod „druge dužnosti određene zakonom“ spada i to što mora da je vidio u HVO-u u Mostaru: kako se izmaltretirani/izgladnjeli Bošnjaci iz konclogora Heliodroma gone kao stoka, pod smrtnom prijetnjom oružja, kao živi štit ispred vojske i na prvim crtama bojišnice tjera kopati fortifikacije pod paljbom iz svih vrsta oružja, izvlačiti mrtve i ranjene s „ničije zemlje“ eda bi se sačuvali „naši“ životi etc.?! To bi Anušić i njemu slični, što u Cisti Velikoj plješću (Tomo Medved i HDZ-ovi župani) gradonačelniku Dubrovnika Mati Frankoviću (HDZ) kad klikče „Za dom spremni“, priuštili hrvatskoj mladeži s ustavno zajamčenim tzv. prigovorom savjesti?! Je li taj Anušić pri zdravoj pameti i jesu li takvi likovi zreli za fotelju ministra obrane? Nisu.
Kako, je li, nikomu od tih što bi silom gurali oružje mladima u ruke i – o de-sno-rame!, te uzimali bez pardona novac poreznim obveznicima iz ionako praznih džepova za sve nova i nova smrtonosna sredstva, nije palo na um prisiliti onih cca 90 i kusur posto medicinskog osoblja u javnim CRO ginekologijama da obavljaju ženama Ustavom/zakonom zajamčeni pobačaj u zdravstveno reguliranm uvjetima? Jer, eto, za to su obučeni na medicinskim studijima, ali „ne dopušta“ im tzv. priziv savjesti iz vjerskih i moralnih razloga. Sic transit. Za golu će kešovinu od kojih 500 eura „po komadu“, ta „savjest“ ipak zažmiriti u privatnim uvjetima. Skliska neka stvar taj tzv. priziv savjesti koji rijetko ima veze sa savješću. Dođe mu kao riba mrena? Okreni, obrni – ne podnosi prisilu.
Nije tajna da vojni poziv nije osobito atraktivan među mladima, što će reći – ne ide Hrvat rado u vojnike. Ovih su se dana na tom planu sudarili kontradiktornim izjavama Ivica Olujić, savjetnik predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga RH Zorana Milanovića, i MORH. Olujić je kazao središnjem Dnevniku Nove TV da stanje u vojsci nije dobro budući da joj „nedostaje osobne opreme, uvjeti smještaja u nekim su vojarnama ispod standarda, vojska treba više obuke, vojnih poslova i onda će manje skapavati“. Iz MORH-a je replicirano: „Što su Milanovićev savjetnik za obranu Olujić i njegov nadređeni učinili za Hrvatsku vojsku?“
Dobro i loše, kako se uzme
Među uspjehe obrambenog mandata Ivana Anušića MORH ubraja i veći interes mladeži za vojna zanimanja i odmrzavanje obaveznoga vojnog roka. No, te su činjenice daleko od ohrabrujućih budući da su pomaci ili neznatni ili tek treba vidjeti kakvi će biti. Vojni trošak i rastući broj tzv. priziva savjesti bili su 2008. godine ključni razlozi za zamrzavanje te obaveze. Eeee, sada su Rusi u Ukrajini (sutra u Berlinu, Londonu, Parizu, Zagrebu…?! – sic transit), SAD/NATO-ov pritisak na kupnju njihovog oružja (za najmanje dva posto BDP-a, a RH ne izdvaja ni 1,9%) i sl. plašenja izmanipulirane europske javnosti razlogom za novu, pojačanu militarizaciju. Mirotvorstvo bilo koje vrste trenutno nije u modi, ne nosi se na tzv. crvenom tepihu, pa…
„Materijalna prava i standard pripadnika Hrvatske vojske prioritet su MORH-a i vlade“, navodi se u odgovoru kritičarima s Pantovčaka. „Osim plaća, porasle su i naknade za dragovoljno vojno osposobljavanje, pa umjesto 700 iznose 900 eura. Porasle su do 30% i dnevnice pripadnika Oružanih snaga koji sudjeluju u operacijama potpore miru, operacijama odgovora na krizu, humanitarnim operacijama i drugim aktivnostima u inozemstvu. MORH i Oružane snage bilježe i povećani interes za služenje dragovoljnog vojnog osposobljavanja. U prvih pet mjeseci ove godine se prijavio 451 kandidat, dok smo u cijeloj 2023. godini imali prijavljenih 616 kandidata, a u 2022 – 568 kandidata. Dakle, u prvih pet mjeseci ove odine se prijavilo 73% u odnosu na cijelu 2023. godinu.“
O zabrinjavajuće velikom broju pak izlazaka iz vojske u civilna zanimanja ni riječi. Nije popularno, jer bi ona „ne ide Hrvat rado u vojnike“ dobila na značenju koje vladajući ne žele čuti. A da ministar Ivan Anušić razglasi uzduž i poprijeko Oružanih snaga RH svoju heliodromsku pamet o kopanju rovova pod paljbom?! Tko znâ, možda bi se neki uhvatili na taj ljepak i ostali u maskiranoj odori na časnoj čuki „obrane naše slobode što su nam je hrvatski branitelji svojom žrtvom u Domovinskom ratu namrli na uživanje“?! Tko znâ, krhko je znanje.
