Gost Pressinga Dubravka Merlića na N1 Televiziji bio je Arsen Dedić - skladatelj, književnik, prevoditelj, pjesnik i kantautor ili kraće - "Prvorazredni građanin drugog reda".
Ovo "Prvorazredni građanin drugog reda" je, ako se ne varamo, naslov Vaše autobigrafije. Do kud ste stigli?"Bavio sam se svim okolnostima koje traju već šezdeset godina. Možda će i biti tako. Bio sam ja građanin svih redova. O tome nećemo jer nikad nije dobro da žrtva prepričava svoje nevolje jer zlotvor tada uživa, a žrtva si donosi nove nevolje. Bio sam napadnut i kad sam radio na televiziji. Nije bilo lako u to vrijeme. Ja sam pristalica one američke rečenice - tvoja sloboda seže do moje slobode", rekao je Arsen Dedić za N1.
"Ne putujem mnogo. Razvijam vještinu odbijanja. Žao mi je nekih ljudi koji ne varaju i rade dobro. Sada kada mi se malo radi i znam da mi ne ostaje mnogo, ne mogu to malo rasprodati".
Jeste li ikad bili zakinuti ili ste bar stekli dojam da bi nešto više osvojili da ste došli iz anglosanksonskog, francuskog ili talijnaskog podneblja?
"Lako za to. Imao sam ja puno uspjeha i vani. Jezik je jedina domovina i dužnost. Uvijek sam bio u velikim poslovima. To je velika odgovornost".
Bili ste priznati i poznati i u bivšem režimu. Koliko se tad moglo slobodno stvarati, koliko tijekom rata, a koliko poslije?
"Pomagao sam kao autor. Navečer su me nazvali u noći da vidim slavnu pjesmu "Domovina" i ja sam to učinio. Pomogao sam im sa sitnicama. Kad je Sarajevo bilo u panici onda sam svoju kuću u Šibeniku ponudio Montenu i njegovom ocu i pisao sam Vladi. Iste sam godine za Vladu Gotovca putovao u Rim jer smo i za njega radili koncert. Imali smo i koncert za Sarajevo. Pomagao sam na onaj način na koji sam mogao".
Poznavali ste Krležu, čitamo da se za Vas zanimala i Jovanka , od Tuđmana ste dobili orden. Tko vas je od ljudi van svijeta glazbe najviše impresionirao?
"Kad sam išao Titu on bi želio da mu ja uz klavir sviram neke svoje stvari. Isto tako i Tuđman koji je primio mene i Gabi i rekao da smo njegov najmiliji par. Bio je muzikalan. Voljeli su me obojica".
Vi u tim devdesetim izadajete album Ministarstvo straha. Osjeća li se danas taj strah i tjeskoba o kojim pjevate devedestih?
Zar vama ne fali straha? Danas strahujemo od svega. Oni koji se jako plaše oni se drskije ponašaju prema drugima. Ja se u životu nikad nisam plašio u smislu da sam kukavica. Ali ljudi danas strahuju za posao, djecu..."
"Ne putujem mnogo. Razvijam vještinu odbijanja. Žao mi je nekih ljudi koji ne varaju i rade dobro. Sada kada mi se malo radi i znam da mi ne ostaje mnogo, ne mogu to malo rasprodati".
Jeste li ikad bili zakinuti ili ste bar stekli dojam da bi nešto više osvojili da ste došli iz anglosanksonskog, francuskog ili talijnaskog podneblja?
"Lako za to. Imao sam ja puno uspjeha i vani. Jezik je jedina domovina i dužnost. Uvijek sam bio u velikim poslovima. To je velika odgovornost".
Bili ste priznati i poznati i u bivšem režimu. Koliko se tad moglo slobodno stvarati, koliko tijekom rata, a koliko poslije?
"Pomagao sam kao autor. Navečer su me nazvali u noći da vidim slavnu pjesmu "Domovina" i ja sam to učinio. Pomogao sam im sa sitnicama. Kad je Sarajevo bilo u panici onda sam svoju kuću u Šibeniku ponudio Montenu i njegovom ocu i pisao sam Vladi. Iste sam godine za Vladu Gotovca putovao u Rim jer smo i za njega radili koncert. Imali smo i koncert za Sarajevo. Pomagao sam na onaj način na koji sam mogao".
Poznavali ste Krležu, čitamo da se za Vas zanimala i Jovanka , od Tuđmana ste dobili orden. Tko vas je od ljudi van svijeta glazbe najviše impresionirao?
"Kad sam išao Titu on bi želio da mu ja uz klavir sviram neke svoje stvari. Isto tako i Tuđman koji je primio mene i Gabi i rekao da smo njegov najmiliji par. Bio je muzikalan. Voljeli su me obojica".
Vi u tim devdesetim izadajete album Ministarstvo straha. Osjeća li se danas taj strah i tjeskoba o kojim pjevate devedestih?
Zar vama ne fali straha? Danas strahujemo od svega. Oni koji se jako plaše oni se drskije ponašaju prema drugima. Ja se u životu nikad nisam plašio u smislu da sam kukavica. Ali ljudi danas strahuju za posao, djecu..."
